Noćašnji san je čista preslika mog trenutnog stanja uma i sranja koja mi se vrte po glavi pred povratak u Split.
Ovako je to bilo. Bila sam na otvorenju Avenue Malla i nisam imala pojma što radim tamo. Imala sam amneziju.
Znam samo da su GaMeS i Sillmarien bile sa mnom a ja im nisam znala imena i nisam se mogla sjetit otkud ih znam,
znala sam samo da ih iz nekog razloga jako volim.
Nisam se sjećala apsolutno ničeg o svom životu, nisam imala pojma tko sam ni odakle sam ni gdje idem.
Do amnezije je došlo prilikom nekakve nesreće u kojoj sam ja pjevala
i nekoj osobici je moje pjevanje išlo na živce pa me pogodila cipelom pri čemu sam izgubila sjećanje.
Jedino su me određeni ljudi podsjećali na neke događaje i ti događaji su mi se vraćali kao flashbackovi.
U sljedećem trenutku sam počela pričat s nekim tipom koji mi je rekao da me pozna i da je moj bivši dečko.
Ispričao mi je sve o mom životu u Zagrebu.
S druge strane se zatim pojavio neki drugi dečko iz Splita koji je također tvrdio da mi je bivši i kad sam njega vidjela
počela sam dobivat flashbackove o životu u Splitu i srednjoj školi, odrastanju, sve do trenutka kad sam došla živjet u Zagreb.
Međutim ovaj prvi bivši dečko me uvjeravao da ja nisam odrasla u Splitu nego u Zagrebu i da tu pripadam.
Ali ja se nisam mogla sjetit ničeg vezano za moj život u Zagrebu, samo se sjećam da sam imala jako dobar filing po pitanju te priče,
a ovi flashbackovi o Splitu mi se nikako nisu sviđali.
Odlučila sam ostati u Zagrebu
Jako konfuzan san.
`
svašta.
mrzim predispitne snove 
