Nestanu u trenutku kad dopustis da ti predje prag tvoga brloga. Romantika nestane u zajednickom zivotu. Odjednom si osoba koja cak i pere sudje, cak i usisava, koja ima i neke druge filmove u glavi od neprekidnog gledanja u zjenice. Zelis da ti sve bude na svome mjestu, a pripustila si na svoj teritorij onu koja smatra da tvoji cd-ovi bolje stoje u nekom drugom kutu, na nekoj drugoj pozicji. I ako se raspizdis i hoces naprosto s balkona gledati zvijezde i zapaliti cigaretu, ne mozes, jer je ona tu koja ti to ne da. Kao, ajmo rjesavat stvari...
Kad ti LJUBAV TVOG ZIVOTA, ZLATO TVOJE JEDINO udje u tvoj prostor, nema vise mastanja onako samo po sebi, nema igranja na kompu, ako nedaj boze otvoris ove roza stranice, varas je, nema vise nicega sto nije totalno uskladjeno s njom. Naprosto vise nemas svoj prostor gdje ces napuniti baterije, jednoga dana se ispraznis i ona te sutne, jer si zakurac. Prazna, naime. A onda se ti nakon prvobitnog cudjena priberes, opet prikopcas na struju, opet postanes super, sarmantna i svakakva i pitas se sta ti je sve to trebalo. I dodje proljece pa napises - trazim curu. Hoces li ovoga puta biti pametnija i znati zaustaviti je na svome pragu? I hoce li ona razumjeti da je unatoc tomu sto zelis imati svoj prostor zapravo jako volis? Pojma nemam... Nekak je to sve zapravo totalno komplicirano, pa me cudi da na ovom forumu vec nema i podforuma sretno ponovno slobodnih zena koje uzivaju u samoj cinjenici da su slomile sve lance...