zapela

[takeover]

evo da napišem nekoliko redaka što me zapravo "muči"
Zrele sam dobi i po svemu tome bih trebala biti u mogućnosti i definirati samu sebe. Nisam osoba koja je podložna nevjerama, kako bih nešto razotkrivala o sebi i na taj način povrijedila drugu osobu.
Cijeli život su mi se podjednako sviđali - i muškarci (dečki) i djevojke.
Tu svoju "zbunjenost" sam hranila povremenim flertovima sa djevojkama (to je bilo davno, još u srednjoj), a kasnije sam se upustila u dugogodšnju vezu sa jednom koja je završila loše po mene. Ostavila me, nismo se slagale, a moje srce je bilo toliko slomljeno da sam upala u pravu depresiju.
Razumijevanje od strane obitelji nisam dobila, pa je to bio dodatni teret, ali koji me opet nije spriječio da volim, da budem sa njom, da planiram sa njom,...
Sa muškarcima je lakše. Oni su tu, ne očekuju puno,....ali meni ipak tu nešto fali. Zaljubljujem se u žene. I dan danas, i još uvijek. Mislila sam da ga volim, ali onda mi se dogodi, da svako toliko zablesiram na neku slatkicu sa lijepim okama.
Nisam imala curu od nje,...nisam imala priliku, a ni sreće da upravo ona koja mi se svidjela bude ono što ja želim.
Znam-nisam fer, nisam fer prema njemu (možda), osjećam se krivom,...
Prema ženama previše emocija, prema muškarcima manje. Odabrala sam ovo drugo jer mi je tako lakše, a ovo prvo me uvijek povlači natrag.
Ne družim se sa lezbijkama curama, poznajem nekoliko bisexulaki ili onih koje su malo koketirale sa istim spolom.
Dakle, ne krećem se u tom krugu ljudi, a većina mojih poznanika nema pojma što ja osjećam.
Iskreno, polako pucam po šavu, ne znam što ću sa sobom i ne znam što učiniti,...
eto,...samo sam se htjela malo ispovijediti

[Moloko]

Postavi si pitanje što radiš s osobom (neovisno kojeg je spola,u ovom slučaju je to muškarac) koju očito ne voliš? Je li on postao samo stvar navike? Divna je ta lakoća koja proizlazi iz "pravilnosti" koju imaš s muškarcem (obzirom na okolinu koja te ne podržava jel) ali što se događa sa tobom "iznutra"? Jesi li sretna? U osjećaju sreće nema zbunjenosti. Ili jesi ili nisi.
Iz svega što si napisala meni se čini da imaš samo dvije mogućnosti: Ostati s njim, zaboraviti na propitkivanja i prihvatiti situaciju takvom kakva je ili se sjesti,dobro razmisliti što želiš od sebe i svojih emocija i odlučiti. Ovo nije stvar isključivo tvoje orijentacije već tvoje unutarnje ispunjenosti.

Ne znam zašto ali pada mi na pamet jedna zanimljiva izreka:

"Kad netko stoji jednom nogom na vrucoj peći, a drugom u hladioniku, statisticar bi rekao da se taj covjek
prosjecno nalazi na ugodnoj temperaturi."

[BusenKose]

U teškoj si situaciji i mora da je grozno, ali uvijek postoji neki izlaz, bio on vidljiv ili ne.
Meni se čini da ti ideš u ovom slučaju linijom lakšeg otpora. Zašto se boriti, ako je ugodno i lijepo živjeti ovak, sigurno je, on te voli, okolina prihvaća.
Samo jedna stvar nije na mjestu, to je da ti njega ne voliš ko on tebe.
A to nije mala stvar. Jednog dana tvoj život bude pri kraju i bit će puno stvari za kojima budeš se osvrtala, puno žaljenja, lijepih sjećanja i neispunjenih obećanja. Potrudi se da ga proživiš na način da ta starost i evaluacija životnog puta budu puni izazova, prisjećanja ne vlastitu hrabrost i u prvom redu sreće i ispunjenja.
Pokušaj zamislit za čim bi mogla jednog dana žaliti i počni od toga. Počni samo teoretski i ak shvatiš da budeš žalila za godinama provedenih u vezi bez ljubavi, prekini ju. Čak i da se ne radi o vezi s osobom istog spola, nebi ti preporučila samo plutati dok te voda nosi, nego se suprostavit valovima, odnosno izaći iz toga.
Nemoraš to napravit naglo, često velike odluke donosimo postupno i to je dobro.
Velika je stvar da si zatražila pomoć. Možda ti nebude dobro odmah i možda budeš i požalila, ali dugoročno bude ti bolje. Tko zna možda upoznaš muškarca i zavoliš ga onak istnski, a možda se počneš i više kretati u društvu cura i upoznaš neku.
Ako ništa drugo krivnja da njega varaš nebude te izjedala, a osjećaj slobode i ponos zbog hrabrosti uvijek budu tu.
To je tvoj život i ti ga proživi najbolje što možeš..
Želim ti stvarno puno sreće =))

[Amor]

bolje biti solo nego sa bilo kime.

[takeover]

"bolje biti solo nego sa bilo kime"

On nije bilo tko. On je osoba koja je samnom već dugo vremena i ja ga cijenim i poštujem. Volim na svoj način. Dakle, nisam ja njega odabrala kako ne bih bila sama ili zato jer sam se jedno jutro ustala i shvatila,...aj super od danas ću imat nekog,..pa tko prvi nabasa,...po mogućnosti da je muško, pa da ne moram više opravdavat svijetu oko sebe zašto nemam dečka.

Stvar je, da se dvoumim,...a zašto se dvoumim, napisala sam gore. Ljubav prema ženi i prema muškarcu,...koja me ispunjava više,...te osjećaj krivice prema njemu, jer znam da mu je stalo do mene.
Jednostavno neke odluke u životu nisu lagane za donijeti. Pogotovo kad čovjek uđe u dublju životnu fazu.
,...I stane promatrati, što je dobro za samog sebe i za druge ,...a da pri tom nitko ne ostane povrijeđen,...

[tamara3]

Meni se ovako, na prvu loptu, čini da se ti naprosto ne usuđuješ živjeti ono što jesi i za to nalaziš izgovore, a navela si ih u ovom svom, zadnjem postu.

Molim te da to ne shvatiš kao uvredu ili osudu, to je tek moj skroman zaključak.

Pokušaj zamisliti kako ćeš se osjećati za 10, 20 ili 30 godina (ne znam koliko imaš sad, nije ni bitno zapravo) i hoćeš li moći reći da nisi proživjela život 's figom u džepu' samo zato 'da nitko ne bude povrijeđen'? Hoćeš li biti sretna i ispunjena linijom manjeg otpora (ako ona to jest, a iz onog što pišeš tako naslućujem)? Uostalom, ako nekoga doista voliš, pusti ga da bude sretan s nekim tko će mi pružiti totalno iskrenu ljubav, bez muke i dvojbi. On ima pravo na to, kao što i ti imaš pravo biti iskrena prema sebi.

[felice]

a jeli se u tvojem životu pojavila neka određena osoba?
jasno mi je da si opisivala generalno životnu situaciju(slažem se sa tamarom3), no primjetila sam iz ostalih postova da si duže u vezi s dečkom te kako si do sada mislila da je to - TO.
što je sada bio okidač?

[tamara3]

Erm... da:
http://www.crol.hr/portal/coming-out/lj ... ovima.html

[takeover]

ne vrijeđam se, znam i sama da držim figu u džepu.
Isto tako znam da je mnogima slabo kad čitaju ovakve postove,...ja sam odlučila reći što me muči...
Da, vjerojatno sam kukavica i vjerojatno za sada neću poduzeti još ništa,..trebam sama sjesti sa sobom i razmislit o svemu.
Nismo svi isti i nekome je lakše učiniti neke stvari, a nekome teže.
To je jednostavno tako. Slažem se također, da i on zaslužuje biti sretan i da sam pomalo sebična. To je ružno ali nije da ja zbog toga od same sebe ne dobivam po glavi.

Nije mi došla nijedna osoba u život, već eto, duže vrijeme razmišljam o sebi, a sada sam pronašla način da to i napišem,..

[michelle]

slažem se s tobom da za neke odluke treba vremena... take your time as much as u need... ja se nekako slično dvoumim oko istoga, samo kaj sam solo pa mi je malo lakše... ne idem u nijednom smjeru neg stojim, što isto nije dobro... enivej, sretno!

[Gost]

Prvo bih, da sam na tvom mjestu, izolirala sebe od svih faktora koji na mene utječu, ljudi koje želim zadovoljiti... otišla na nekakav put, odmor, rekla drugima da me malo puste koji dan i sama sa sobom pokušala doći do onoga što JA želim, što JA mislim da je najbolje, što bih JA voljela za sebe.
I onda radila prema tome...

Kad bi ljudi uložili toliko napora u iskrenost prema sebi i osluškivanju svojih emocija, kao što ulažu u tuđe mišljenje, očekivanje, zahtjeve... zemlja bi bila puno ljepše mjesto za život.

[BusenKose]

Kad bi ljudi uložili toliko napora u iskrenost prema sebi i osluškivanju svojih emocija, kao što ulažu u tuđe mišljenje, očekivanje, zahtjeve... zemlja bi bila puno ljepše mjesto za život.[/quote]


bravo =)

[pihach]

podsjecas me na jednu frendicu pa cu ti 'reci' isto sto i njoj - reci mu kaj osjecas pa ces po njegovoj reakciji vidjeti sto dalje.

[takeover]

hvala svima na savjetima,...moram priznati dosta sam razmišljala i danas čitavo popdne provela sama sa sobom,...
Znam,...ima nas dosta koje smo tako zapele u nekim životnim situacijama,...
nadam se da ću skoro riješiti svoju jer najgore je kada se čovjek ne može odlučiti napraviti prvi korak prema nečemu što mu može na kraju donijeti sreću,...

[takeover]

Kad bi ljudi uložili toliko napora u iskrenost prema sebi i osluškivanju svojih emocija, kao što ulažu u tuđe mišljenje, očekivanje, zahtjeve... zemlja bi bila puno ljepše mjesto za život.

Slažem se, lijepo rečeno

[Bash]

Mislim da nitko ne ostavlja partnera zbog drugih ljudi, nego zbog nezadovoljstva u vezi. Svejedno je zaljubljivala se ti u muškarce ili žene dok si s njim, ako nisi poligamna po prirodi, to ti je onako dosta jasan znak da nisi sretna.

[Sania]

Meni se ovako, na prvu loptu, čini da se ti naprosto ne usuđuješ živjeti ono što jesi i za to nalaziš izgovore, a navela si ih u ovom svom, zadnjem postu.

Molim te da to ne shvatiš kao uvredu ili osudu, to je tek moj skroman zaključak.

Pokušaj zamisliti kako ćeš se osjećati za 10, 20 ili 30 godina (ne znam koliko imaš sad, nije ni bitno zapravo) i hoćeš li moći reći da nisi proživjela život 's figom u džepu' samo zato 'da nitko ne bude povrijeđen'? Hoćeš li biti sretna i ispunjena linijom manjeg otpora (ako ona to jest, a iz onog što pišeš tako naslućujem)? Uostalom, ako nekoga doista voliš, pusti ga da bude sretan s nekim tko će mi pružiti totalno iskrenu ljubav, bez muke i dvojbi. On ima pravo na to, kao što i ti imaš pravo biti iskrena prema sebi.

Tamara, ovo je lakše reći nego učiniti, što ti kažeš. Što znači usudjeti se živjeti? Moja se prijateljica usudila biti sa ženom, kad je u sebi razotkrila se i upoznala, ali nije to samo pitanje odabira i odluke da ideš sa ženom. Žena u koju je zaljubljena, i ona u nju, udata je, u nekom neobičnom bračnom odnosu i s malim djetetom - dijete moje prijateljice već je odraslo, a ona je odavno rastavljena i s vezama s muškarcima - njena vršnjakinja. vrlo komplicirano i teško, a obje znaju, ali ne mogu sasvim biti da tako kažem. Nemoj suditi drugome, osobito zato što sama ne znaš što bi se tebi mogolo desiti. Nije važno što će biti za 20 ioli 30 godina, nego ono što je danas, što činimo i kako se ponašamo. Vrlo je jednostavno i lako tvrditi drugome, ali kad se čovjek sam nađe u takvoj ili sličnoj situaciji, nešto je drugo. Ima mnogo toga što je najprije komplicirano, teško i složeno, iako smo bili otvoreni, iskreni i jasni u onome što jesmo i kakvi smo, pa to hoćemo i namjeravamo ostavriti, ne ide u životu nikakvom usuglašenošću. Napraviš što treba i ostvari se ono što ti pripada, ne baš. I zašto je tako čudno, ako i kad je žena biseksualka, da je između žena i muškaraca? To ne znači da je to loše i krivo. Nije lako reći, što i kako učiniti, vrijeme nam nije saveznik a ono nam treba da bismo ili ne bismo učinili nešto

[tamara3]

Hm, mislim da si mi pripisala neke riječi i stajališta koji ne postoje , pa još jednom, s razumijevanjem - ako ništa - pročitaj drugu rečenicu.

[Broken Down Angel]

Prema ženama previše emocija, prema muškarcima manje. Odabrala sam ovo drugo jer mi je tako lakše, a ovo prvo me uvijek povlači natrag.

Mislim da znaš što trebaš učiniti.

[Raging cat]

Pa, u pravilu, kad si već naglasila da si "zrela", onda je ona logika pitanja vrlo česta-kao npr.
1.Što želim?
Jedno od presudnih pitanja u životu i kad ga postaviš sebi ili ljudima oko sebe, primijetit ćeš da je vrlo malo onih koji će odgovoriti u jednoj rečenici, tečno. Bez onog hmmm, ne znam, pa možda...
Vrlo često ćemo sagledati realno stvari pa reći-da, ja želim to i to, ali pronalazim razloge -objektivne ili neobjektivne nije bitno-da učinim nešto drugo. Kao zrela osoba moraš se zapitati i sljedeće.
2. Da li se mogu nositi s tim?
To se pitanje gotovo nikada ne postavi na vrijeme.
Možeš li se nositi s tim? Možeš. Zasad. Uz neki uloženi trud. A što ćeš onog dana kad se opet zaljubiš? U ženu?

[Ameli]

Bilo bi dobro sprovesti anketu, koliko je tu na forumu rastavljenih ili udanih žena pred razvodom ili u toku razvoda.(da se nađu i izmjene priče i savjete, tko će te bolje razumjeti nego onaj tko je i sam prošao sve to)

Sve to jednom dođe na svoje.
Ako ti ne prekineš, prekinut će on s tobom, kad-tad, laž ne traje vječno. Samo je jedna stvar bitna, koliko ćeš godina i prilika za sreću izgubiti u ovakvom stanju. Što kasnije rješavaš, sve je teže i kompliciranije i znaju se stvari toliko zakomplicirati, da iz toga izađe ne jedna ili dvije osobe povrijeđene, nego mnogo više, a da ne pišem koliko ružnih trenutaka prolaziš.
Zapravo sama odluči.
Želim ti sreću.

[umna-perverzija]

problem nastaje samim time što uvijek postoje dva izbora i ono pitanje 'što bi bilo kad bi bilo'. doduše, neki to riješe poligamijom, ali za sjediti na dvije stolice zbilja moraju imati veliku stražnjicu i kad tad im se jedna stolica izmakne.
smatram da ako postoji onaj osjećaj da nešto nedostaje, onda se treba zapitati dokle se isplati nastaviti, jer sve to povlači puno više problema i kasnije više boli.
anyway, najbolje se osloniti na svoj osjećaj za ispravno, makar ponekad i fulati, ali znati da si spremna pokušati izabrati najbolje za sebe

[freak]

Očito ne osjećash prema njemu veliku ljubav, inače ti nebi padalo na pamet gledati uokolo.
Razumijem da te neke slatkice pale....možda se bojish biti i sama...

I ja sam razmisljala da bi najlakshe bilo imati mushkarca, i sa strane tu i tamo izaci sa ženom bez da to itko sazna, no to nije život...
zato je najbolje biti solo dok ne dodje ona jedna osoba koja ti zaokupi misli i zaokruži djeljenje svakodnevnih sitnica i sa kojom si spremna biti za stalno...

vrlo teshko za odlučiti, valjda on zna za tvoje želje prema ženama, ako ne onda možda mu i reći....

[oosijek_031]

Kad bi ljudi uložili toliko napora u iskrenost prema sebi i osluškivanju svojih emocija, kao što ulažu u tuđe mišljenje, očekivanje, zahtjeve... zemlja bi bila puno ljepše mjesto za život.

Slažem se, lijepo rečeno

Ja sam oduvijek imala strejt cure i mogu ti reći a je to po mene uvijek loše završavalo..Istina i ja sam ostavljala ali zadnja je boljela najviše..Bile smo 4 godine skupa, ja sam se vidjela s njom u budućnosti i bila spremna na sve ali došlo je vrijeme i godine kad je napokon skupila htabrosti i bila toliko fer i poštena da je rekla i sebi i meni da ona više tako ne može..Dosta joj je laži, dosta joj je skrivanja, dosta joj je da me ne može na ulici u trgovini bilo gdje poljubiti, pomaziti kad hoće nego za sve moramo biti u 4 zida..
Lako je nama prihvatiti takav život kad čvrsto stojimo na nogama znajući da smo gay ali njima odnosno vama nije lako i suosjećam s tobom i razumijem te potpuno..Iz tog razloga sam i oprostila bivšoj i danas smo najbolje legice..Samo pripazi da na tom svom putu ne povrijediš druge jer kad žena zavoli..)

http://www.youtube.com/watch?v=BPFM78j4_to

[Zita]

ono sto meni prvo pada u oko je misljenje nekih cura da veza nije "prava" il "okej" ako ti tu osobu ne volis
Koliko bi samo vremena izgubili kad bi svi cekali da nekog prvo zavole il se zaljube pa tek onda ulete u vezu...
Nije da svi mi volimo odmah na pocetku veze ili da moramo biti stravicno zaljubljeni da bi uopce usle u vezu. Ima vise stupnjeva i ljubavi i svidjanja, zaljubljenosti i prava ljubav se tek dosta kasnije pokaze "pravom" ili se na kraju pokaze teskom katastrofom.

Gle, nema formule koja bi odgovarala svima. Idi prema osjecajima i budi fer, prvo prema sebi pa i prema drugima, i ako vidis da ti netko pase, bila to cura il decko, budi sa tom osobom, isprobaj, vidi kakav osjecaj imas kad ste zajedno i ako skuzis da sve stima, da se zaljubljujes, pocinjes voljeti, da je to to onda super a ako ne, boze moj, na tebi je da razmislis ako je vrijeme da krenes dalje sa nekim tko ce te vise ispunjavati a i da toj osobi sa kojom si u vezi das prostor da nade srecu sa nekom drugom.

[rafaella]

Nije li zapravo cijeli život satkan od kompromisa?! Mrzim to, ljuta sam zbog toga, ne volim kompromise, ne želim ih.... ali koliko sam ih puta radila i vjerovatno ću još. To je jednostavno tako.

Iskreno, polako pucam po šavu, ne znam što ću sa sobom i ne znam što učiniti,...

koliko sam puta pucala po šavovima i nisam znala što ću sa sobom iz razno raznih razloga (ljubav, prijateljstvo, posao, fax....) ali nisam rušila mostove, malo se strpiš pa prođe... i, nekad prije, nekad poslije, rješenje se samo pokaže - nije mi bilo lako čekati, ali nisam bila sklona oštrim rezovima. Znam, možda će netko reći da sam kukavica, ja ne mislim tako. Treba vremena da neka odluka koja se temelji samo na vlastitom osjećaju blagog (ili jačeg svejedno) nezadovoljstva sazrije i da prepoznaš u čemu je zapravo stvar pa da možeš učiniti točno ono što treba.

Znam-nisam fer, nisam fer prema njemu (možda), osjećam se krivom,...
Prema ženama previše emocija, prema muškarcima manje. Odabrala sam ovo drugo jer mi je tako lakše, a ovo prvo me uvijek povlači natrag.

Mislim da se nemaš zašto osjećati krivom. ne radiš ništa loše, ok, on ti ne ispunjava srce i dušu 24/7 - pa ljudi koji se ko fol vole čine jedni drugima puno gore stvari. Odabrala si to što jesi jer nisi zapravo ni imala što birati (koliko sam shvatila nema nikog konkretnog na vidiku već dulje vrijeme), a ako imaš već neke zrele godine (što god to značilo), sasvim je jasno da baš nije super zrela odluka bazirati život na "zablesiranjima na neku slatkicu s lijepim okama", mislim da tek tada ne bi bila fer prema sebi i ostatku svog života.
Osim toga ima ljudi koji ne vole biti sami ( nije lako biti sam), a ima ih i koji su radije sami nego da čine kompromise barem u tom dijelu svog života - (bolje grob - nego rob ) To ovisi o tipu osobe kakav si, nismo svi isti, i hetero i istospolni parovi ne vole se uvijek podjednakom snagom, dapače, čini mi se da je to promjenjivo, nekad jedan voli više, onda se čini da drugi voli više, nema pravila, neki put su ljudi zajedno zato što im je ugodno zajedno, imaju iste navike, potrebe, nema strasti, ali ima ljubavi... sve je stvar kompromisa. Al nekako mi se čini da ti nije još vrijeme da režeš mostove, točno ćeš znati kad to trebaš napraviti... ili to nećeš napravit. Daj si još vremena

[JaNNa]

evo da napišem nekoliko redaka što me zapravo "muči"
Zrele sam dobi i po svemu tome bih trebala biti u mogućnosti i definirati samu sebe. Nisam osoba koja je podložna nevjerama, kako bih nešto razotkrivala o sebi i na taj način povrijedila drugu osobu.
Cijeli život su mi se podjednako sviđali - i muškarci (dečki) i djevojke.
Tu svoju "zbunjenost" sam hranila povremenim flertovima sa djevojkama (to je bilo davno, još u srednjoj), a kasnije sam se upustila u dugogodšnju vezu sa jednom koja je završila loše po mene. Ostavila me, nismo se slagale, a moje srce je bilo toliko slomljeno da sam upala u pravu depresiju.
Razumijevanje od strane obitelji nisam dobila, pa je to bio dodatni teret, ali koji me opet nije spriječio da volim, da budem sa njom, da planiram sa njom,...
Sa muškarcima je lakše. Oni su tu, ne očekuju puno,....ali meni ipak tu nešto fali. Zaljubljujem se u žene.
Prema ženama previše emocija, prema muškarcima manje. Odabrala sam ovo drugo jer mi je tako lakše, a ovo prvo me uvijek povlači natrag.
Ne družim se sa lezbijkama curama, poznajem nekoliko bisexulaki ili onih koje su malo koketirale sa istim spolom.
Dakle, ne krećem se u tom krugu ljudi, a većina mojih poznanika nema pojma što ja osjećam.
Iskreno, polako pucam po šavu, ne znam što ću sa sobom i ne znam što učiniti,...
eto,...samo sam se htjela malo ispovijediti

upravo sam izašla iz slične situacije! samo što ja nisam imala jednu vezu, već sam stalno išla od frajera do frajera i s ni jednim mi nije bilo dobro... a žene su mi uvijek bile tu negdje oko mene... istina niti jedna me nije tako jako povrijedila jer nisam ni to tako doživljavala, ali onda sam se zatvorila na dva tjedna, maknula se od svih, složila par stvari u svojoj glavi i jednostavno shvatila da živim svoj život za sebe i da ga trebam živjet kako ja želim i kako mi onaj glas u glavi govori.
istina, đubre jedno, baš nije rekao ono što sam željela čut, ali znam da je u pravu...
i od tad... ne da sam samo sretnija i zadovoljnija, nego svi oko mene osjete moju pozitivnu vibru i moju sreću!
tako da.. moj savjet (a već ga je i par cura napisalo): saberi se, misli na sebe i svoje osjećaje i postani siguranija u sebe, a i odlučnija. Nemoj marit za mišljenje drugih, jer oni koji te vole i poštuju i cijene će stat uz tebe bez obzira na sve!
mislim da ako si imala negativno iskustvo s jednom curom ne znači da će ti svako biti takvo i da žene ne valjaju... veza je veza - bila ona hetero ili homo uvijek kad dođe do prekida nije lijepo (bar ne u večini slučajeva) jer je uvijek jedna strana više povrijeđena od druge!
možda ti sad samo treba malo solo vremena da se pronađeš i da preboliš neke stvari koje su te u prošlosti povrijedile!