tebi

jabooka · Post Postao/la **jabooka** » 20 vel 2007 19:31

lijepo ste to u tucu pretvorile babe.

Zita · Post Postao/la **Zita** » 20 vel 2007 20:04

da..ovo vise nebu tak moglo
slucajni susreti nisu ovdje da se vi (mi) ismijavate njima pa vas molim da se malo suzdrzite

weirdo · Post Postao/la **weirdo** » 20 vel 2007 20:08

ok, zaboravimo to i uljepšajmo ovu stranicu.

Anonymous je napisao/la:if you were painting you would look like

but i made you feel like munch

Gost · Post Postao/la **Gost** » 20 vel 2007 21:37

Anonymous je napisao/la:nekada mi je čak mazohističk drago što me mrziš jer znam da ne možeš mrziti nekoga koga barem jednom nisi voljela.

i mržnja je sastavni dio ljubavi..ide ovak: zaljubljenost..ljubav...mržnja...a kad nestane mržnje, nestaje iz srca zauvjek. postaje se indiferentan prema osobi koju si volio, život bi dao za nju, al iz nekih razloga toliko si ju zamrzio da ti se gadi i sama pomisao na nju jer te povrijedila za cijeli život... tako ja osjećam. jer sam prevarena na najgori mogući način, povrijeđena do kraja života i jedino što želim da nestane s lica zemlje, zauvijek. takvi ljudi ne zaslužuju život. eto, to je mržnja..zato što je ne mogu zaboravit, a uzrok tome je ljubav. začarani krug, i nitko i ništa tu ne može pomoći.

Gost · Post Postao/la **Gost** » 20 vel 2007 21:42

ne, nego opreka ljubavi je nezainteresiranost, dakle ako te netko mrzi zapravo mu je stalo do tebe, bar se nadam...

Post Postao/la **tamara3** » 20 vel 2007 21:46

Ne bih se miješala u ovu temu, ali ne znam baš ovo za mržnju...

Gost · Post Postao/la **Gost** » 20 vel 2007 21:46

Anonymous je napisao/la:ne, nego opreka ljubavi je nezainteresiranost, dakle ako te netko mrzi zapravo mu je stalo do tebe, bar se nadam...

jesi ti dobro pročitala kaj sam napisala, ha? to i govorim..ljubav i mržnja su najjači osjećaji..a zašto?..zato jer volimo..sretno ili ne sretno..egal

Zita · Post Postao/la **Zita** » 20 vel 2007 21:49

Anonymous je napisao/la:
Anonymous je napisao/la:nekada mi je čak mazohističk drago što me mrziš jer znam da ne možeš mrziti nekoga koga barem jednom nisi voljela.
i mržnja je sastavni dio ljubavi..ide ovak: zaljubljenost..ljubav...mržnja...a kad nestane mržnje, nestaje iz srca zauvjek. postaje se indiferentan prema osobi koju si volio, život bi dao za nju, al iz nekih razloga toliko si ju zamrzio da ti se gadi i sama pomisao na nju jer te povrijedila za cijeli život... tako ja osjećam. jer sam prevarena na najgori mogući način, povrijeđena do kraja života i jedino što želim da nestane s lica zemlje, zauvijek. takvi ljudi ne zaslužuju život. eto, to je mržnja..zato što je ne mogu zaboravit, a uzrok tome je ljubav. začarani krug, i nitko i ništa tu ne može pomoći.

ajd se pitaj jedno pitanje
ako si je toliko voljela koliko kazes da jesi- sto bi bilo da je ona umrla
dal bi bila totalno ukomirana
o cemu bi onda razmisljala?
da li bi ti palo na pamet u tom trenu, sasvim mozda, da bi radje da je ziva i da niste skupa i da je sretna (jer ljubav je nesebicna)

ajd..naci ces drugu i bit ces opet sretna

Gost · Post Postao/la **Gost** » 20 vel 2007 22:01

ne želim joj sreću..želim joj nesreću..onda možeš samo sanjati kaj mi je napravila kad tako nešto želim..i da.. bilo bi mi lakše da je vrag uzme za nevjestu..a vjerujem da bude, samo je pitanje vremena.

Zita · Post Postao/la **Zita** » 20 vel 2007 22:04

skroz razumijem te osjecaje...

i to ce proci

lana · Post Postao/la **lana** » 20 vel 2007 22:09

Anonymous je napisao/la:ne, nego opreka ljubavi je nezainteresiranost, dakle ako te netko mrzi zapravo mu je stalo do tebe, bar se nadam...

uh, ne zavaravajmo se tim floskulama jer one su na razini onih vrtićkih "tko se tuče taj se voli".

Gost · Post Postao/la **Gost** » 20 vel 2007 22:09

zita...hvala na razumijevanju

lana · Post Postao/la **lana** » 20 vel 2007 22:12

svidja mi se "da je vrag uzme za nevjestu".

Gost · Post Postao/la **Gost** » 21 vel 2007 01:33

mrzim je toliko da želim njenu smrt, samo bi mi to spokoja donijelo. znam, morbidno je, ali tako osjećam. mržnju najveću. i ništa ne treba previše, jer preopasno je; prevelika ljubav dovodi u opasnost od prevelike mržnje; tzunami najveći što odnosi sve ispred i iza sebe. kažu, kad nešto želiš jakoo, ostvari se. a ja želim jakoo da nestane zauvijek, samo ću tada biti sigurna da je više nikad neću sresti, jer tamo gdje ću ja, za takve kao što je ona nema mjesta; ulaznica se kupuje na ovome svijetu, nek niko ne zaboravi.
...i što ljubav napravi od čovjeka...

bea.zarre · Post Postao/la **bea.zarre** » 21 vel 2007 03:41

kužim obje...ajd da što prije dođe do indiferentnosti... s obje strane...bijes je negativna emocija koja te tjera činiti stvari za koje nikada nisi mislio da si sposoban...al možda tako čovjek najbrže nauči...preboli, oprosti, zaboravi...i budi kvalitetnija osoba nego ikada prije. jest klišej, ali stvarno ima istine u tome- što te ne ubije, ojača te. respect...

Zbela Lokwa · Post Postao/la **Zbela Lokwa** » 21 vel 2007 07:48

E gostice...nadam se da ćeš dobit ono što tražiš što god to bilo... Sretno u tvom nastojanju!

noise · Post Postao/la **noise** » 21 vel 2007 11:15

Anonymous je napisao/la:mrzim je toliko da želim njenu smrt, samo bi mi to spokoja donijelo....

Zbela Lokwa je napisao/la:E gostice...nadam se da ćeš dobit ono što tražiš što god to bilo... Sretno u tvom nastojanju!

Zbela Lokwa · Post Postao/la **Zbela Lokwa** » 21 vel 2007 15:34

Ah..nevermind me...tek sad skužih da sam na krivom topicu ostavila post...ne pišite po forumu dok ste mamurni...

pitam se · Post Postao/la **pitam se** » 24 vel 2007 01:23

Anonymous je napisao/la:ne želim joj sreću..želim joj nesreću..onda možeš samo sanjati kaj mi je napravila kad tako nešto želim..i da.. bilo bi mi lakše da je vrag uzme za nevjestu..a vjerujem da bude, samo je pitanje vremena.

a kaj ti je to napravila? baš me zanima.

Gost · Post Postao/la **Gost** » 24 vel 2007 13:32

ne bi voljela znati, vjeruj mi

pitam se · Post Postao/la **pitam se** » 25 vel 2007 06:13

Anonymous je napisao/la:ne bi voljela znati, vjeruj mi

sigurno da ne bih voljela osjetiti, ali pročitala bih rado. možda naučim nešto novo.

ajde, ispričaj svoju poučnu priču, nemoj da te molimo.

Gost · Post Postao/la **Gost** » 25 vel 2007 23:33

Anonymous je napisao/la:mrzim je toliko da želim njenu smrt, samo bi mi to spokoja donijelo. znam, morbidno je, ali tako osjećam. mržnju najveću. i ništa ne treba previše, jer preopasno je; prevelika ljubav dovodi u opasnost od prevelike mržnje; tzunami najveći što odnosi sve ispred i iza sebe. kažu, kad nešto želiš jakoo, ostvari se. a ja želim jakoo da nestane zauvijek, samo ću tada biti sigurna da je više nikad neću sresti, jer tamo gdje ću ja, za takve kao što je ona nema mjesta; ulaznica se kupuje na ovome svijetu, nek niko ne zaboravi.
...i što ljubav napravi od čovjeka...

Možda bi bilo bolje nikad ne imati priliku govoriti o ovoj teškoj bolesti koja može u potpunosti uništiti čovjeka. Možda bi bilo bolje govoriti o ljubavi. Ali, ne smijemo bježati od životne stvarnosti, čiji je sastavni dio i mržnja. Dobro je odmah reći da je mržnja, u neku ruku, prirodni odgovor na svaku osobnu, nepravednu i duboku bol. Mržnja se može usporediti sa zvijeri koja reži u čovjekovoj duši. Mržnja sama po sebi može biti:

Pasivna mržnja

Ova vrsta mržnje slična je pakosti koja nam ne dozvoljava da osobi, koja nas je na neki način povrijedila, želimo dobro. Kad vas je netko ogovarao ili širio laži o vama, nismo tada u tolikoj mržnji da bi tu osobu ubili, ali nismo niti u stanju iskreno se moliti za njen uspjeh u životu.

Agresivna mržnja

Ova vrst mržnje izražava se u silnom, agresivnom bijesu zbog kojeg čovjek može izgubiti razum. Osobi koju mrzimo iz dna duše želimo samo zlo i naopako u životu. Želimo da ispašta, da izgubi posao, da se razboli – jednostavno želimo joj sve suprotno od onoga što želimo sebi.

Bila pasivna ili agresivna, mržnja nas razdvaja od onih s kojima bismo trebali biti u pravom zajedništvu. Mržnja tjera ljude jedne od drugih. I, kad bi bilo po našem, Pakao bi bio pretijesan.

Mržnja na taj način postaje najjača sila našeg Ega, koja nas razdvaja od istinskog zajedništva sa drugim ljudima.

Ponekad nam se može dogoditi da mržnja podijeli i našu dušu – mislim na emocionalnu dimenziju čovjeka. Tada smo u situaciji da neku osobu istovremeno i volimo i mrzimo. Bolje rečeno jedan dio osobe volimo, a jedan mrzimo. Na taj se način možemo naći u situaciji da istovremeno živimo s mržnjom u nama koja nas razdvaja od ljudi i s ljubavlju koja nas spaja s njima.

Zapravo, tragična je mogućnost da najviše možemo mrziti one koje smo najviše voljeli. Ljudi često znaju reći da je između duboke ljubavi i duboke mržnje samo jedan korak.

Bilo da je mržnja pasivna ili agresivna ona je poput zloćudne bolesti; opasna je, pogubna je, a ukoliko je pustimo da krene svojim tokom neminovno dovodi do smrtnih posljedica. Ništa se dobro neće izroditi iz mržnje prema nekoj osobi; a zasigurno će najviše nanijeti štete samoj osobi koja mrzi.

Znanstvenik i psiholog Gotest Elmar dokazao je upravo ovu prethodno izrečenu tezu. On je vršio znanstveni pokus, polazeći od činjenice da psihičko stanje utječe na rad žlijezda s unutrašnjim lučenjem. U usta ispitanika stavio je cjevčicu koja je prolazila kroz aparat s tekućim zrakom. Pod utjecajem vrlo niske temperature u cjevčici se stvarao kondenzat različitih boja, ovisno o psihičkom stanju pacijenta. Kad je ispitanik bio ispunjen mržnjom, kondenzat je poprimio smeđu boju; kad je bio potišten i tužan, sivkastu boju; a kad ga je mučila grižnja savjesti, kondenzat je bio crvene boje.

Profesor Gotest tvrdi kako za jedan sat mržnje čovjekov organizam proizvede toliko otrova da bi se moglo otrovati osamdeset ljudi. On ovu vrstu otrova svrstava među najjače poznate otrove. Ovaj je otrov namijenjen onima koje mrzimo i na koje se ljutimo, ali djelomično ostaje u nama i truje – nas same.

Opačina mržnje prilijepi se za osobu koju mrzimo kao što koža prianja uz tijelo i vrlo ih rijetko možemo ili uspijevamo razdvojiti.

Ako mi voljena osoba sagriješi i izda me na neki način, ja je mrzim zato što me je povrijedila, zato što u svom umu ne mogu odvojiti djelo od osobe. Ona i njezino djelo jedinstvena su stvarnost, pripijeni jedno uz drugo u mojoj ranjenoj duši.

Na taj način, mržnja prema osobi postaje bol. Ne zdravlje, ne snaga, nego bolest duše. Najveći problem svakog čovjeka, jest priznati da je bolestan – da nekoga mrzi.

Radi toga se osjećamo bijednim i podmuklim. Zato niječemo mržnju svim snagama. Mržnju često krijemo i od sebe samih. Niječemo je, prerušavamo, i potiskujemo iako ona možda vri u nama. Ali, ipak mrzimo. Možemo slobodno reći da samo "svetac" i "luda" požive a da nikog ne mrzi, bilo pasivno ili agresivno.

Ukoliko niječemo mržnju, zaobilazimo priliku i mogućnost izlječenja. Potiskujemo zlobu, dotjerujemo stvarnost, i uvjeravamo se da smo predobri za mržnju, zato JER NEMAMO HRABROSTI OPROSTITI OSOBI KOJU MRZIMO.

Pravimo se mirni ili se to tako vidi na našoj maski dok ispod nje sve kipti od bijesa. Takva, skrivena i potisnuta, mržnja otvara tajnu slavinu otrova, koji će zasigurno zaraziti svaki vid međuljudskih odnosa.

S druge strane, svaka priznata i doživljena mržnja, natjerat će nas da se odlučimo za ljekovito čudo praštanja. Kad kažemo čudo praštanja onda ono to zaista i jest.

Razlog tome leži u činjenici da je mržnju veoma teško liječiti. Kad mrzimo samo zlo u nekoj stvari, mržnja će prestati čim zlo koje mrzimo bude ispravljeno. No kad mrzimo ljude koji nam čine nažao, mržnja živi još dugo nakon što je počinjeno zlo davno mrtvo.

Naše osjećaje vezujemo za trenutak kad smo bili povrijeđeni, obdarujući taj trenutak Besmrtnošću. Tako dopuštamo da nas svaki put rani kad ga se god prisjetimo. Putuje s nama, spava s nama, pritišće nas dok umiremo. Naša mržnja nije čak ni toliko pristojna da umre kad oni koje mrzimo umru – jer to je nametnik koji siše našu krv, ne njihovu.

NAJČEšĆE MRZIMO ONE KOJIMA SMO SE OBVEZALI NA LJUBAV

Obično mrzimo onoga tko nam je blizu – dovoljno blizu da ga volimo. Mrzimo osobu kojoj smo vjerovali da je na našoj strani, osobu od koje smo očekivali odanost, osobu kojoj smo vjerovali da će održati obećanje.

Obično ne mrzimo strance. Na njih se ljutimo. Ali, kad netko uništi ono što je obveza ili intima stvorila, uništeno je ono dragocjeno. Tada smo u napasti da se razbolimo od mržnje prema ljudima koje volimo.

call_me_not · Post Postao/la **call_me_not** » 26 vel 2007 00:27

hmmm....vrlo informativan i nadasve poucan post. jedan od najbitnijih.
hvala ti anonimna djevojko. nadam se da si u fazi osvjestavanja svoje mrznje.
svijest pomaze.
doduse, uvijek se mozes ljutit i na pogresku u svojoj procjeni druge osobe koja naprosto nije bila takva kakvu si je ti percipirala. skloni smo davat osobine ljudima koji te osobine naprosto nemaju.

jabooka · Post Postao/la **jabooka** » 26 vel 2007 01:03

Anonymous je napisao/la:Ako mi voljena osoba sagriješi i izda me na neki način, ja je mrzim zato što me je povrijedila, zato što u svom umu ne mogu odvojiti djelo od osobe. Ona i njezino djelo jedinstvena su stvarnost, pripijeni jedno uz drugo u mojoj ranjenoj duši.

ovo bi se dalo uglazbiti u jednu finu baladu koju bi mogao izvesti jedan od nasih popularnih izvodjaca.

Pardon Anonymous na primdbi samo ti nastavi mrziti!

call_me_not · Post Postao/la **call_me_not** » 26 vel 2007 01:05

ma kakvi. ovo je cisti djubran. dal se ono zvase halil il drugacije?

jabooka · Post Postao/la **jabooka** » 26 vel 2007 01:07

Oš' rec' Halid?

call_me_not · Post Postao/la **call_me_not** » 26 vel 2007 01:09

halid djubran?

eto....opet kompromis....etosa i patosa...filozofije i poetike.
prfect