ove riječi posvećujem tebi... <3

[Samantha]

pretvaram se da mi je krenulo, al vrijeme je zauvijek stalo otkad tebe nema kraj mene.... i nitko ne vidi moje poraze, o njima sam samo tebi govorila, samo sam tebi poklonila svoj malen dio svemira...prisjećam se dana koje smo dijelili, snova koje smo zajedno snivali...rekli smo da samo jedno ne smije da se ikada desi, da ja tebe, a ti mene izgubiš...stoko jedna neotesana, još uvijek mogu osijetiti kada si nesretna, i taj tvoj lažan osmijeh tuđe oči vara, ali moje nikada...ne razumijem kako možeš biti ovoliki retard, a ja još veći što te još uvijek volim, i znam da ću te uvijek voljeti, da te nikada nitko neće zamijeniti...taj tvoj pseći pogled i sjaj u očima, kako li sam samo u njega svaki put potonula...i te tvoje čubice pune, kako li su me slatko ljubile.....imala sam te toliko puta, ali tebe mi nikada nije dosta...volim te najviše na svijetu, nadam se da ćeš uspijeti naći svoj mir i sreću bez mene, ali znaj da ja bez tebe nikada neću...ovaj život poput kazne protiće, jer u njemu nema tebe moje glupače voljene....

[michelle]

joj kak ne volim ovakve završetke... drž' se!

[Kroacija]

jebes sve to. kreni dalje i ugusi to sto osjecas drugim stvarima. kad postane jednosmjerno, to je jedino rjesenje.

[shane junior]

majke mi, suzim...

[Samantha]

jebes sve to. kreni dalje i ugusi to sto osjecas drugim stvarima. kad postane jednosmjerno, to je jedino rjesenje.

Moje budalasto srce ne sluša što um govori...

[michelle]

to je zato što za njega ne vrijede ista pravila kao za um... bježi mislima što dalje od tog neko vrijeme i s vremenom će filing utišat...

ili još bolje... voli i dalje, al pusti... kad dođe netko drugi, zaboravit ćeš sve to

[Sania]

pretvaram se da mi je krenulo, al vrijeme je zauvijek stalo otkad tebe nema kraj mene.... i nitko ne vidi moje poraze, o njima sam samo tebi govorila, samo sam tebi poklonila svoj malen dio svemira...prisjećam se dana koje smo dijelili, snova koje smo zajedno snivali...rekli smo da samo jedno ne smije da se ikada desi, da ja tebe, a ti mene izgubiš...stoko jedna neotesana, još uvijek mogu osijetiti kada si nesretna, i taj tvoj lažan osmijeh tuđe oči vara, ali moje nikada...ne razumijem kako možeš biti ovoliki retard, a ja još veći što te još uvijek volim, i znam da ću te uvijek voljeti, da te nikada nitko neće zamijeniti...taj tvoj pseći pogled i sjaj u očima, kako li sam samo u njega svaki put potonula...i te tvoje čubice pune, kako li su me slatko ljubile.....imala sam te toliko puta, ali tebe mi nikada nije dosta...volim te najviše na svijetu, nadam se da ćeš uspijeti naći svoj mir i sreću bez mene, ali znaj da ja bez tebe nikada neću...ovaj život poput kazne protiće, jer u njemu nema tebe moje glupače voljene....

Uh, patnja i tuga... Probaj zaista krenuti dalje i ugušiti sve više i više to što osjećaš, probaj s drugim stvarima. Kad postane jednosmjerno bez doticaja druge strane, samo uz sjećanja koliko lijepa toliko i bolna, jako je teško, ali je ovo jedino rješenje.

[Gost]

Nemoj to gušiti, imaš prijatelje - pričaj s njima, pričaj s njom, fizički to izventiliraj nekim sportom, izbaci to iz sebe!
Otkad je zdravo zatomljavati jake emocije?

[Samantha]

hvala svima na savjetima, baš ste srca <3

[Samantha]

Ma znate kaj? THE END...... idemo dalje