Ajme, moram ovo podijelit ni s kim na forumu.
Jebo inception šupak iz kojeg meni snovi iskaču bez ikakvog smisla. Sanjam ja tako da je izašao nekakav članak negdje, naslova "CroL je mrtav", i ono, i članak i osjećaj nekako malo kao nadgrobni spomenik. Svejedno ti je, ali nije, ali nastavljaš čitati.
Navedena imena i prezimena nekakvih članica koje su pokrenule cijelu ideju, pa slika nekih mladih lezbi iz šestog stoljeća koje su došle na tu ideju, pa prvi video iz Globala ili nekog X kluba gdje je svega 14 žena koje plešu u mračnoj ali revolucionarnoj atmosferi, bučice za šankom s rukom u džepu itd.
Onda čitam kako se s godinama mreža CroL-a proširila i ko u američkom yearbooku postavljene slike cura iz devedesetih (?) koje su pomogle da CroL uspije, dosta su toga napravile kao, zajednica ih cijeni, većinom su sve bile parovi, i gledam ja te slike, nitko poznat, a svaki par sliči ko jaje jajetu. Sve su imale kratku kosu i bile ružne, neke su čak imale brkove, i gledam ja tako s nekom polutugom te face jer ne vidim ništa lijepo, i mislim se hoću li ili ne napisati nakon tog svečanog i dirljivog članka post da nisam znala da su devedesete bile incestuozne, i to me muči kroz cijeli san. Muče me te lezbe koje su učinile povijest a ružne su ko ella iza ponoći, kao, mora se nešto napraviti oko toga, upozoriti, previše liče jedna drugoj, ubija me ta pomisao.
![Very Happy :D](./images/smilies/biggrin.gif)
I niš, probudim se i ostavim post ovdje nakon tisuću godina. Bogu hvala pa nismo baš izgledale (sve) incestuozno onomad. :3