kad ste bile male

[kaliope]

...kao mala mala obožavala sam zezat stariju sestru i radit joj pizdarije tak da je sirota uvijek dobila batina jer ne pazi na mene ...vrtićko doba mi je nekako traumatično bilo, zašto me sad starci ostavljaju tam kad mogu fino bit doma i čekat ih da se vrate s posla...onda kad sam krenula u školu, sjećam se da sam nakon škole otišla u vrtić se igrat (blizu su škola i vrtić) i ostala tako cijeli dan - ne moram ni reć da su moji doma svisnuli od brige i prešli cijelu goricu da me nađu - nakon toga sam bila valjda mjesecima u kazni i nisam smjela van....voljela sam se igrat s dečkima iz kvarta, uvijek bi došli po mene pa bi igrali nogomet, glumili indijance i kauboje, pravili puške od letva, šprihera i gumica (da mi neko veli da to sad napravim ne bi imala pojma - onda sam bila maher u tome), verali se po zgradama koje su nicale u kvartu i uredno doma dolazili razbijeni (nemalo puta bila na šivanju nečega jer bi uredno opalila o neku ciglu ili zakačila čavao ), naganjali bi bicikle po svuda i bez brige jel bu nas koji auto pokupil na cesti ili ne i na žbice kotača s kvačicama za veš kvačili dijelove jogurt čaša da što jače brenči, i obavezno spuštali guvernale na ponićima tak da zgledaju ko specke...sve je bilo dozvoljeno dokle god sam se vratila doma kad bi se ulične lampe upalile ...cure su me zajebavale da sam dečko i s njima se nisam družila, bile su glupe i prepotentne i totalno nezanimljive...postale su zanimljive tek u srednjoj školi ...

[funcutica]

imala sam plašt. bio je plav s jedne, crven s druge strane i veoma težak (par minuta s njim oko vrata i polako bi postajala ljubičasta u faci)
bio je to superman plašt. moj vlastiti jer mi ga je mama sašila. redovito sam ga nosila okolo čekajući da poletim.

letenje mi je bila opsesija. do te razine da bih redovito skakala sa kauča u nadi ako skočim dovoljno visoko da ću nastaviti letjeti po sobi.
susjedi su se bunili toliko da sam morala prestati. navodno sam previše lupala. otada sam skakala sa zidića.
petar pan mi je bio omiljeni crtić. poput njega, nosila sam samo zelene hlače i zelene majice i u školi su me zezali da sam "mala zelena"

kad sam otkrila onu rozu leteću dasku iz povratka u budućnost, dane i dane sam provodila smišljajući kako da je napravim u stvarnosti.
na kraju mi je mama kupila hrpu magneta koje sam strateški pozicionirala i učinila da jedan od njih levitira. to me smirilo na neko vrijeme.

[takeover]

zanimljiva tema

u vrtiću sam maltretirala slabije curice od sebe i kasnije bi mi bilo žao. U osnovnoj školi sam ja bila maltretirana od drugih ali njima nije bilo žao. Djeci je bilo zanimljivo što su mi starci rastavljeni pa su me zadirkivala a meni je hiperosjetljivoj to teško padalo.
Nisam voljela učiti, niti ići u školu, zbog manjka društvenosti... Mrzila sam knjigu, zbog manjka koncentracije i mrzila sam biti kući, zbog manjka normalnih odnosa. Otkrila sam da volim sport. Po cijele dane sam trenirala pa sam se bavila svim mogućim sportovima a najdraži mi je bio tenis, te sam se redovito htjela natjecati sa dečkima.
U dobi od 11-15 godina sam bila prilično stidljiva, šutljiva, asocijalna. Nisam se znala uklopiti u nijednu sredinu. To mi je bio strašan probelm.

Srećom stanje se popravilo Sad imam neke prijatelje i volim ići u školu.
Nažalost, za sport nemam vremena

[Broken Down Angel]

Imala sam istraživački ured u svojoj sobi, liječničku ordinaciju, prodavaonicu ručno izrađenog nakita, modnu firmu, biblioteku... bila sam jako poduzetno dijete. Á propos ordinacije, jedna lutka je plavim flomasterom dobila varicelle, koje ni dan danas nijedno pranje nije uspjelo izliječiti.

[Bash]

letenje mi je bila opsesija. do te razine da bih redovito skakala sa kauča u nadi ako skočim dovoljno visoko da ću nastaviti letjeti po sobi.

ja sam se bojala visina, ali sam volila kretat se u skokovima da budem sta vise vrimena u zraku. i naravno, zamisljala taj isti levitirajuci skejt

[SkipBeat]

Zanimljiva tema. I veoma zanimljiva djetinjstva. Sa svakom bih luđakinjom odavde na kavu.

Ja sam bila nadasve zanimljivo dijete.

Kao bebi mi je mama stavljala rukavice na ruke jer sam u suprotnom štucala. Neki su to nazivali evolucijskim zaostatkom ma što god pod time mislili. Neki indikacijom da neću biti suviše normalna. Drugi su bili u pravu.

Počela sam hodati i pričati jako rano. Ali nisam bila previše dinamična u tome. Najdraža lokacija u kući mi je bila ispod stola gdje sam držala sve moguće igračke. I voljela sam plišane igračke. Volim ih i dan danas. Kada bi išli ručati, bilo je dovoljno dohvatiti me ispod stola i pozicionirati me na stolicu. Ako ništa drugo, roditeljima sam u početku barem bila praktično dijete. Ali me niste mogli kupiti u Topshopu.

Do negdje treće godine moji roditelji nisu bili svjesni ni da me imaju. Sve do jednog dana kada sam izašla ispod svog podstolnog bunkera i rekla "Ja sam gladna" pa su shvatili da sam još uvijek tu i zaboravili su me nahraniti. Voljela sam kolače. I talijansku hranu. I Garfield je bio moj bog (još uvijek je ).

Moja mama je uvijek mrzila moju kosu. Gusta, svojeglava i kovrčava. Jedno vrijeme sam je češljala. Danas zato imam kratku kosu. Pa mi mama kaže "A fale mi tvoje kovrčice". Prije godinu dana mi je rekla da sam vukodlak.

Odrasla sam na selu. Puno trave, puno drveća, puno stajskog gnoja. Oh, friški zrak. Drago mi je da jesam. Rekla bih da mi je bilo puno bolje nego nekim klincima u gradu. Išla sam u vrtić niti godinu dana, ali mi je bilo predosadno. Plus, još su svi klinci imali potrebu spavati popodne. Ja sam sjedila u krevetu i čekala tetu da dođe po mene pa da mogu kod njih u "sobicu za odrasle" jesti kolače.

Igrala sam se najviše sama. To mi je zapravo i najviše odgovaralo. Bila sam Lucky Luke. Rafaelo the Ninja Kornjača. Paleontolog u potražnji za fosilima. Prometni policajac. Svjetski prvak u skidanju fasade s kuće nogometnom loptom.

Djed i baka su bili ljudi sa specijalnim idejama. Idejama toliko zadrtim da bi im i engleska kraljica pozavidjela na tome. Npr. zabranili su mi da se družim s dečkima iz sela jer bi mi mogli napraviti "nešto" (da, ono "nešto", a riječ je klincima < 5 godina) i da se cure ne bi smjele družiti s dečkima. Ili da se idem igrati u ulicu do svoje jer su tamo djeca "divlja" i skaču i utrkuju se biciklima i igraju se po polju kukuruza (zar? a ja sam mislila da je dječja igra sastavljena od čajanke uz ugodni razgovor o uvođenju kriznog poreza). Ili kako bi trebala voziti bicikl samo po našoj 100-metarskoj ulici jer bi na glavnoj cesti mogla izginuti (npr. od nekog traktora koji vozi 20km/h). Dragi djede. Draga bako. Vaša unuka se uistinu čudi kako nije u međuvremenu postala psihotični serijski ubojica. Ajmo dalje.

Voljela sam nogomet, ali ga nisam imala baš s kime igrati osim s tatom i tatinim bratićem koji su otprilike isto godište. Glavna ekipa su mi bile cure iz vlastite ulice koje blago rečeno i nisu bile skroz "čiste" kao klinke, ali što se tu može. Igre su većinom uključivale barbike i... druge barbike. Srećom tu sam bila ja pa su mi tu i tamo dopustili da odigramo neku kreativniju igru kao što su indijanci i kauboji.

Osnovna škola. Najbezveznije razdoblje mog života. Bilo mi je užasno dosadno. Bila sam odlikašica. Ostali su me ili čupali za kosu ili gurali pod hodnikom. Jednom mi je netko prebojao papuče za školu s korektorom i jednom netko razrezao školski ruksak sa skalpelom. Nisam im naravno ništa skrivila. Ljudi s kojima sam se družila su bili tu samo zbog mojih zadaća. Go figure. Shvaćala sam to odmah, naravno, zato i nisam nikoga pretjerano doživljavala kao prijatelja. Imala sam imaginarne prijatelje i bili su baš kul.

Družila sam se samo s curama i sve su imale neke vražje simpatije npr. jedne godine su kod nas u školu došla neka dva brata nad kojima su sve cure slinile. Whatever. Ja sam onda morala izmisliti da mi se neki od njih sviđa. A oba ista i nezanimljiva. (eci peci pec?) Ali zato je jedna imaginarna prijateljica bila baš cute. Da, znam, bolesna sam na mozak od prvih dana, ali mislim koja normalna beba štuca na sobnoj temperaturi?!?

Nisam se nikad zaljubila u dečka. Ali bez obzira na to... Vin Diesel, ako ovo čitaš. Samo ravno pa desno do prvog prilaza. I zbilja volim tvoj auto.

Pravi prvi crush? Ah, za to je morala doći srednja škola. S istom curom sam si dan danas frendica. Nije nikada saznala i naravno, ohladila sam se od nje. (u međuvremenu je već došao novi crush u pitanje ) Ali srednja je općenito bila zanimljiva. Našla sam ljude s kojima se dan danas družim i super su mi. Luđakinja našla luđake. I to bez previše traženja po Plavom oglasniku.

Faks je isto jedno zanimljivo razdoblje, ali tu se već brojim kao punoljetna osoba pa preskočimo taj dio moje autobiografije.

THE END


Možda da sve ove naše prepiske pretočimo u zajedničke memoare... Definitivno bolja knjiga nego memoari Simone Gotovac. Nisam čitala, ali mama je. Prvi put vidjela ženu da plače u životu.

[takeover]

@skipbeat - ovo je bilo prilično opširno,..i nadasve zanimljivo za čitanje....
zaboravih reći, da sam kao dijete obožavala štrumfove, a jednom prilikom sam ih čak tražila iza TV-a,...
Naj junak mi je bio batman, a prije batman-a, onaj Robo Cop,...a za njim nije zaostajao ni Terminator ....e sad s obzirom da sam dosta vremena provodila sama, moj dječji dnevni ritual je bio,...trk po onaj ofucani 100 x presnimljeni VHS kod tete koja je u svom stanu iznajmljivala filmove (to je bilo početkom 90-ih), te čitavo jutro uživala pred televizorom,...
Dan danas mislim da držim rekord u brojuu odgledanih filmova barem što se tiče mojih generacijskih frendova.
Lutkice poput Barbie i sve te ajmo ih nazvat igre za curice su mi bile potpuno dosadne,..što bi ja sad trebala sa tom lutkom??? ,..bolje nek to bude za kog drugog, a ja ću se uredno hvatati svoga.
I da,...curice su mi bile do nebesa dosadne. Nisam znala što bih sa njima razgovarala, pa su mi društvo radili dječaci iz ulice ili iz škole,...kako kad.
......

[touch_me_iM_sick]

i na žbice kotača s kvačicama za veš kvačili dijelove jogurt čaša da što jače brenči,

da da to smo i mi radili
koji divljaci

[lizistrata]

ja sam mlatila janjevce po kvartu..
lol

[lokvica]

krepajem citajuci temu, odlicna

ajme ja san bila prestrasno dijete, nikad nisan slušala nikog i uvijek san volila bizat od doma, pa bi dida ili mama uvik trcali za mnom po ulici. Imala san par lutki al san svima okidala glave imala san uvik puno zivotinja oko sebe i uvijek san vozila po dvoru uvijek svoju kornjacu (zivu naravno).
Mama mi je jedan dan donila biciklu i naucila san je vozit u 2 sata i cijeli dan san se zalijecala u zidove jer naravno nisan naucila kocit pa kad bi tribalo kocit bacala bi se s bicikle.
Koljena su mi uvik bila krvava i jednom sam se zaljepila u rub stola i imala 3 šava na obrvi, al mi to nije bilo dosta pa san za mjesec dana napravila isto samo s drugom obrvom...
Uvijek san samo jela jaja i nisan nista drugo htjela okusit. E da papala san govna iz nosa do 5-6 godine i mislila sam da sam poremecena i da samo ja to radin i da triban u ludnicu radi toga


Od 7 godine san bila dobra

[Yeci]

meni je preintimno objaviti svoju mladost ovako javno

Edit:

nisam se trebala roditi jer je moja mama do zadnjeg trenutka razmišljala o abortusu
iz razloga što je mog brata rodila pod mukama i što kad ga je rodila nije joj dao zaspati punih osam godina
zbog hiperaktivnosti
meni je rekla da me je bilo lakše rodit no popit čašu vode, kada sam se rodila stalno su me obilazili da provjere
da li dišem, samo sam šutjela
kažu da sam svaki zalogaj hrane primala zahvalno caklenih očiju, kao da sam u predhodnih deset života bila gladni beskučnik
bila sam ogroman filantrop što nije prijalo mojoj hipersenzibilnosti
pogledala sam dvadesetdvijetisućepetskotinjak puta Kralja lavova, i ta brojka do danas ne prestaje rasti
od kad sam naučila gledati na sat uvijek vidim da je sat vremena kasnije no što stvarno je,
pa sam stoga od prvih školskih dana odlazila u školu još po mraku i zadavala šokove roditeljima
koji me ne bi pronašli u krevetu onda kada je bilo vrijeme za buđenje i spremanje za školu
trenutak kada sam na deseti rođendan dobila na poklon barbiku toliko me zabolio i rasplakao da
me samo sjećanje dan danas uznemiruje
s nepunih osam godina imala sam više đeparca sakrivenog ispod palketa u dnevnoj no moji roditelji u banci
odlazila bih 2 kilometara dalje kupovati čunga lungu jer je bila 2 lipe povoljnije cijene
kada mama ne bi imala novaca kod sebe da bi bratu omogućila izlazak, znala je da sam ja ta koju mora izmoliti
i uvjeriti da će mi drugi dan vratiti, isto tako je znala ako mi ne vrati drugi dan da joj neću više posuditi bar dvije godine
medo bruno, igračka koju sam dobila na treći rođendan od bake ove dane slavi slavi dvadesetu godišnjicu
u dovoljno očuvanom izdanju da nije još ni jednom šivan
odgojena sam kao vojnik, sa sedam godina imala na zidu od mamine strane u koliko sati ustajem u koliko sati što pospremam,
u koliko jedem, tuširam, i ukoliko mora svijetlo u mojoj sobi biti ugašeno
velika večine ljeta sam provodila šetajući šumom s kučnim ljubimcem kojeg sam naučila da izvršava naredbe na znak pokreta moje ruke,
iz razloga što na mamino " ili pojedi to ili ne ideš s nama na plažu" uvijek sam birala " ostajem doma "
i dan danas jedem 3 % hrane

[uNrEaLL]

Bila sam opasna,uvijek gleala dobre tete lol,pistolji,puske,autici,vatala zabe,palila i zarila ulicom,uvijek se s deckima igrala,palila dezedoranse cekala da buum Ma i sramota me vise o tom,dosta mi kađ me podsjecaju moji

[philadelphia]

Zanimljiva tema...
Pronalazim se u vecini prica. Isto sam bila sutljiva i povucena u vrticu i osnovnoj.
dok sam kod kuce bila mali vrag.
nije bilo tog krova, toga drveta na koje se nisam popela, stalno sam se igrala sa braćom nogometa, nikad se nisam htjela cesljat, nosit haljine, suknjice, igrati se s barbikama pa su moji cesto imali ozbiljne razgovore zbog toga i nisu mi dali da se igram po vani, htjeli su me slat psihologu...hehe, kako ce tek reagirat kad ih budem upoznala sa curom
Jednom sam dobila lutku od kume i uzela sam ju u ruke samo jednom, kada sam obrisala krvavo koljeno s njom, jos i sad se vidi fleka od krvi:)
koljena i laktovi su mi uvijek bili krvavi, ali nikad nisam zavrsila u bolnici, sto me i sad cudi, iako su drugi cesto zbog mene stradavali.
jednom sam se kupala u bazenu i skinula gaće, stavila ih na glavu i trčala po dvoristu pa su mi se sestra i njezine prijateljice smijale, a ja sam mislila da sam bas zabavna.
u prvom osnovne sam mislila da se moram zaljubit u nekog decka, ali se meni ni jedan nije svidjao, pa sam se onda zaljubila u jednog tomu jer je imao bas lijepu pernicu, u drugom sam se zaljubila u svoju frizerku jer mi je bila najljepsa cura koju sam vidila...tek 10 godina poslije sam skuzila da sam lezba.
mi smo u ulici imali dvije 'bande' pa smo se uvijek tukli jedni protiv drugih, ehh, to su bili dani.
... Fali mi to iako bi uvijek dobivala batina od starijeg brata i sestre, uvijek su me ucjenjivali i iskoristavali, uvijek bi ja morala pospremati kucu, meni bi u tanjur stavljali kad nesto ne vole. a kad ih izdam, dobijem batina. Jednom su mi stiskali trbuh i sam ja onda prdila i njima je to bilo smijesno. Uvijek su me izdavali, a ja sam njih uvijek morala slusat....a jadna ja..
ali mene moje djetinjstvo jos nije proslo. Iako imam 18 i dalje se volim penjati po drveću i igrati s loptom... Ma, ja jednostavno nikada necu odrasti

[Amor]

u, zivahna sam bila...

nikad necu zaboravit onaj svoj pad u vodovodni šaht, jos sam poklopcem dobila po glavi i nije mi bas bilo lako taj dan.
igrala sam se sa kamencicima, gadjala i prozor razbila.
sa biciklom sam se po rijeci vozila.
eto, toliko,...

[Rogue_813]

Bila sam povučena, sramežljiva, plašljiva, cmizdrava (svi oko mene su bili tako zli, mrzim djecu), tvrdoglava i najsretnija kad sam mogla biti sama. Imala sam povremeno po jednu prijateljicu koju sam smatrala posebnom i najvažnijom na svijetu, i uvijek bih bila slomljenog srca kad bi se ona otišla družiti s drugima, a mene počela ignorirati. Tako njih 4-5. Redom su me iskorištavale za prepisivanje zadaća, no nije mi smetalo, barem sam se mogla družiti s njima. Jedna od njih (s kojom sam baš tad bila u takvim odnosima) se odselila kad smo bile 3. razred, pa nismo ostale u kontaktu. Druga djeca su me se tako negdje od 3. osnovne već klonila kao da sam neki sotona, mrzili su me i ogovarali između ostalog zbog dobrih ocjena, i jednostavno sam ih se klonila.
Iako mi se fizički nije dogodilo ništa loše i starci su mi bili super, pamtim djetinjstvo kao dosta neveselo, s neobjašnjivim osjećajima krvinje i srama (čak bih od negdje 10. godine uvijek skrivala na primjer što bih nacrtala, jer me bilo sram ikome pokazati). Mnogo sam vremena provodila pred TV-om, gledajući crtiće na engleskom i njemačkom (koje sam zahvaljujući tome dosta dobro naučila) i sa životinjama, kasnije pred računalom.

[dany]

k'o beba sam bila za poželit, samo sam začuđeno sve gledala oko sebe, jela k'o prase i spavala većinu vremena. što nije puno drugačije nego sad.
k'o malo veća sam znala napravit neko neočekivano sranje, tipa bijeg iz vrtića, međutim i dalje sam najviše volila jest i spavat te sam bila generalno dobro dijete.

ništa se nije promjenilo kad malo bolje razmislim.

[Ameli]

bila ka odrasli zarobljen u dječjem tijelu,
a sad odrasla zarobljena u dječjim osjećajima
sve naopako.

[Mary of Silence]

Ovo je bilo kao neko putovanje
Dok sam čitala ove postove zamišljala sam vas sve na drveću, na biciklima, u ćoškovima. Uglavnom, dobro je. I danas ste ostali mala buntovna djeca koja tjeraju po svom, to je valjda ono što smatram "slobodnim ljudskim bićem" koje je imuno na sve moguće Uloge koje mu društvo nametne. Evo već sam patetična, ali vas volim

[phos]

kad sam bila mala, roditelji su me htjeli poslati u popravni dom.
(srecom kapaciteti su bili popunjeni)
u meduvremenu su se stvari promijenile - oni su se privikli

[gigiONlajna]

Ova tema potiče na pisanje . A i neki dan sam nakon 30 godina jela kruh, mast i šećer.

Kasno sam progovorila, pohodala, naučila ić na wc...i dan danas mi se čini da kasnim naučiti neke stvari/iskustva...
Bilo nas je devetero u kući te mi i danas bude toplo oko srca kad vidim brojne meksičke obitelji - idealiziram tu obiteljsku buku i dreku. Imala sam problema s gledanjem filmova tj.thrillera..i sjećan naslova filmova zbog kojih sam imala noćne more i morala ić doktoru ..."Zavojite stube" i "Čovjek-omega". I dan danas ne volim horrore. Ostala mi je i navika da spavam s dekom preko glave - tako sam se u djetinstvu branila od vještica koje su bile ispod kreveta (zato i nisam hodala po sobi već skakala iz kreveta direktno do vrata).
Jasno sjećam kad mi mama nije dala jednom da gledam "DInastiju" sa svim ostalima i mog ogorčene rečenice kroz plač..."nikad TI to neću oprostiti.."..
Na tavanu smo imali stripove i kuruzu. Kutije strupova i kuruzu na betoniranom podu. Sate sam provodila na tom tavanu. I godinama poslije sam sanjala da imam sve brojeve svih stripova i to samom zlatom izvezene. No nisam ih baš čitala, listala sam. Voljela sam slikice.

Kao i mnoge djeve ovdje dane sam povodila na gmajni. Il sa bakom na vrtu, no bila sam već generacija koja nije morala raditi. Sjećam se da sam gledala u one komarce kaj stoje na vodi i gađala ih kamenčićima. Šetala se uz trstiku i zabavljala se igricama koje sam izmišljala. Kako sam jednu godinu išla i u vrtić (navodno bila sam ponešto divlja i nesocijalizirana), morala sam se dizati oko 5 ujutro. Zamjerilo mi se do dan danas. Sjećam se iz vrtića tako jasno svog užitka dok me je 5 curica lovilo. I tete duge divne crvene kose koju je zarobila u pletenici.

Sjećam se kako mi je djed, sjedeći na svom stalnom mjestu, rezao polako jabuke i hranio me. I pričao priče. A ja sam slušala, slušala, slušala. NIkad nisam u djetinstvu spavala sama u krevetu. Il pored mame ili između bake i djeda, ili bake i tete. I sjećam se kako je baka grijala noge ugrijanim crijepovima. I onih debelih polpuna. Za ugušit se pod njima. KOJE SAD FLASHBACKOVE (imali li hrvatska riječ) IMAM

Mislim da me najbolje opisuje moje prisiljavanje bake i djede da se pomire poljupcima. A nisam ni bradom mogla do stola. Al sam bila uporna dok se nisu poljubili. To je bio jedini put da ih i vidim da se ljube. A bakinu kosu sam vidjela samo 2 puta u životu. Baka i djed :love: Sad sam i rasplakala.