Manire

[omnia]

Maloprije mi se jedna zenska predstavila i pruzila ruku ko mrtvu ribu. Ne volim takva rukovanja.
To me nagnalo na razmisljanje opcenito o rukovanju, manirima i tako...

Kako se vi rukujete, kakav vam je stisak? Kakav stisak preferirate kod surukovatelja?

Dignete li se u tramvaju, autobusu, cekaonici starijim ili nemocnim ljudima?
Pridrzavate li vrata?
Pustate li zene ispred sebe? Pusate li muskarcima da vas puste ispred sebe ili da vam pridrze vrata? Volite li to uopce?
Ustajete li kad se upoznajete s nekim?

Eto, otprilike tako... I sve sto vam padne na pamet vezano uz temu

[slapa]

Maloprije mi se jedna zenska predstavila i pruzila ruku ko mrtvu ribu. Ne volim takva rukovanja.
To me nagnalo na razmisljanje opcenito o rukovanju, manirima i tako...

Kako se vi rukujete, kakav vam je stisak? Kakav stisak preferirate kod surukovatelja?

Dignete li se u tramvaju, autobusu, cekaonici starijim ili nemocnim ljudima?
Pridrzavate li vrata?
Pustate li zene ispred sebe? Pusate li muskarcima da vas puste ispred sebe ili da vam pridrze vrata? Volite li to uopce?
Ustajete li kad se upoznajete s nekim?

Eto, otprilike tako... I sve sto vam padne na pamet vezano uz temu

volim prava rukovanja. ako me osoba imalo zanima stisnuti ću i pogledati u oči dok ne uzvrati istom mjerom

ne volim ta dizanja u tramvaju ljudima koji uđu s namjerom da nekog dignu. al kad vidim da nekom treba stolica više nego meni dignem se. prošli put u zagrebu svjedočila sam ulasku jedne žene koja je došla i dirkt ciljala na jedno određeno mjesto u tramvaju gdje su sjedile dvije cure. stala iznad njih i gledala ko da će ih ubit. strašno nešto. ne samo da se ta cura dignula nego svi u krugu par metara oko nje. mene umalo nije zveknula kad se namještala na vratima stanicu prije nego mora izaći.

pridržavam vrata. puštam žene ispred. čak i muškarce ponekad ako netko pridržava vrata meni normalno da ih pustim da to rade.

i da, nastojim se ustati kad upoznajem nekog novog. ali i to ovisi o situaciji...

[OtherMe]

uh...

Rukovanje mora biti cvrsto i uvjerljivo. Mlohava ruka i nikakav stisak me ostavljaju ravnodusnom prema osobi, jer smatram da se rukuje prek kurca.
U pravilu se ustanem kad se upoznajem s nekim osim ako je to ono nekakvo coporativno upoznavanje (kad netko novi dode u povece drusto pa ga se sad svima predstavlja). Isto tako kao i rukovanje smatram da pokazuje interes i postovanje, osoba koje se rukuju i upoznaju, jedno prema drugom.
Ustajanje, odnosno, ustupanje mjesta starijim osobama,trudnicama i sl. isto tako u pravilu uvijek ustupim mjesto,otvorim ili pridrzim vrata, ne smeta mi ako meni netko ucini istu uslugu i obavezno se uvijek zahvalim.

Mislim da je to stvar opce kulture, a stjece se odgojem i jako sam zahvalana na svom odgoju

Izmedu ostalog me uveseljavaju zbunjeni pogledi ljudi kojima izadem u susret ili pak zahvalim na necemu, jer to ne ocekuju od mene,klosarski obucene,sa slusalicam na ili u usima (ponekad mi cak i gace vire iz hlaca )

[Temperance]

Osoba bez manira ima veliki minus kod mene.
Kad nekog upoznajem rukujem se, jačim stiskom i gledam u oči tu osobu. Preferiram isto kod surukovatelja.

Dižem se u tramvaju, autobusu i čekaonici trudnicama, djeci, starijim, nemoćnim ljudima

Vrata pridržavam kad trebam, kad su ljudi pristojni prema meni, bilo muškarci ili žene pustim ih.

Ustajem kad se upoznam sa nekim ako je to moguće.

Smatram da je uvijek lijepo reći hvala, oprosti, dobar dan...

[shizika]

Ne ustajem se trudnicama u autubusu i tramvaju, jer su mlađe od mene!:D

[Jadzia Dax]

ma radim sve to i dizanje i rukovanje i propuštanje u lift itd..., mama me pristojno odgojila , čak pomažem sa vrečicama nekoj starijoj bakici (tome prilazim oprezno da ne pomisli da ju kradem), ili pomažem ženama uvući diječja kolica ili bike itd....

nikad ne sudim ljude po rukovanju, to mi nema smisla, rađe poslušam što mi imaju za reći, ili koliko se iskreno smiju, da, to mi je bitnije, ne volim ono preseratorsko kešenje ko da smo nakon dobar dan, bff.

tramvaj
jednom me neka babetina na Jelačiću pri ulasku u tram, (da bi ona što prije došla do sijedalice), laktom tako jako maznula pod rebra da sam se odbila od jednog ruba vrata do drugog ruba vrata ko ping pong loptica, ( samo da znate da je trebala poprilična sila za mene gurniti, nisam tada bila baš malena). Moj pogled pomješan sa boli i bijesom upućen prema njoj nije niš pomogao, samo je prošla kraj mene ko vitar, ali me neki dragi dečko iza mene pitao jesam li dobro, samo sam potvrdila glavom jer mi je kravetina valjda izbila sav zrak iz pluća pa nisam mogla odgovoriti...

Morala sam ovo traumatično iskustvo podijeliti s vama

[ariadne]

Maloprije mi se jedna zenska predstavila i pruzila ruku ko mrtvu ribu. Ne volim takva rukovanja.
To me nagnalo na razmisljanje opcenito o rukovanju, manirima i tako...

Kako se vi rukujete, kakav vam je stisak? Kakav stisak preferirate kod surukovatelja?

Dignete li se u tramvaju, autobusu, cekaonici starijim ili nemocnim ljudima?
Pridrzavate li vrata?
Pustate li zene ispred sebe? Pusate li muskarcima da vas puste ispred sebe ili da vam pridrze vrata? Volite li to uopce?
Ustajete li kad se upoznajete s nekim?

Eto, otprilike tako... I sve sto vam padne na pamet vezano uz temu

Imam normalan stisak. Ne volim ni mlitave a ni one koji mi polome ruku. U tramvaju se dižem samo ljudima koji nisu bezobrazni. Mrzim kad neki po defaultu pretpostave da sam neodgojeno derište koje se neće ustat pa odmah krenu s pasivnom agresijom a ja se ni okrenula nisam. Takvima ne da se neću dignut neko ću im se još i bezobrazno smješkat u facu a ponekad se i voziti dulje nego što trebam samo da bi oni prije mene izašli van.

Pridržavam vrata, ponekad i stolicu i uglavnom se ustajem kad upoznajem nekog osim ako nisam gurnuta u neki kutak gdje nemam mjesta (a to mi se često dogodi s obzirom na visinu) pa bi neko iznenadnije ustajanje značilo udaranje o nešto.

Pristojna sam isto. To me sjetilo na jedan izlet u srednjoj kad je razredničina kći išla s nama pa su se ovi moji debili sprdali s time kako mala svojoj mami govori molim, hvala, izvoli itd. Facepalm.

[Fusion]

kakav vam je stisak?

Tvrd. :nabrekli.pajkan:

* * *

A propos manira, bontona i ostalog, neki su mi prigovorili da sam prefina.

Valjda zato jer ne volim sve što vole mladi.

Pusate li muskarcima da vas puste ispred sebe ili da vam pridrze vrata? Volite li to uopce?

Dečko s kojim sam se najviše družila za vrijeme prve godine faksa mi je otvarao vrata, skidao/oblačio kaput, povlačio stolicu i tako dalje. :'D
Bio je bogoslov i od rane mladosti "treniran" u maniri bečke škole. Bilo je to davno i tada mi je bilo ok, mislim da bi mi sada bilo too much.

Ja svima otvaram vrata, bez obzira na dob i spol.

[Maris]

Maloprije mi se jedna zenska predstavila i pruzila ruku ko mrtvu ribu. Ne volim takva rukovanja.
To me nagnalo na razmisljanje opcenito o rukovanju, manirima i tako...

Kako se vi rukujete, kakav vam je stisak? Kakav stisak preferirate kod surukovatelja?

Dignete li se u tramvaju, autobusu, cekaonici starijim ili nemocnim ljudima?
Pridrzavate li vrata?
Pustate li zene ispred sebe? Pusate li muskarcima da vas puste ispred sebe ili da vam pridrze vrata? Volite li to uopce?
Ustajete li kad se upoznajete s nekim?

Eto, otprilike tako... I sve sto vam padne na pamet vezano uz temu

Mislim da sam ja kao ta ženska. Ne znam zašto sam takva, valjda jer nemam običaj rukovati se s ljudima, pa kad mi netko pruži ruku valjda ostanem malo zbunjena time. Meni se jačina stiska kod rukovanja nikad nije činila bitna, ali otkad sam pročitala da se ljudima ne sviđa mlak stisak pokušavam se sjetiti da stisnem ruku malo jače.
U tramvaju najčešće niti ne sjedam, osim ako se vozim na jako duge relacije (što je rijetko) ili je tramvaj prazan pa se osjećam kao debil što stojim uz 20 slobodnih sjedala. I kad sjedim zna mi nekad biti neugodno jer ne znam kome bi se sve trebalo prepustiti sjedalo, npr. desilo mi se da sam se tako dignula jednoj ženi i ona je ostala zbunjena i možda se čak malo uvrijedila jer je valjda mislila da ju smatram starom i zato se dižem. A dignula sam se jer je imala 100 vrećica po rukama i činilo mi se da će se srušit kod prvog kočenja jer se nema čime držati. Zato je bolje uopće ne sjesti.
Uvijek pridržavam vrata, i svojevoljno ljudima koje poznam, a nekad i prisilno kada želim pridržat vrata jednoj osobi, a onda netko iza samo nastavi ići uopće ne gledajući u vrata i ne pružajući ruku da ih ulovi, pa bi dobio vratima po nosu da ih pustim, a to mi je ipak nekako žao koliko god me takvi ljudi nervirali.

[backspace]

manirična sam. poslovno. rukujem se, skidam, skidam druge, oblačim, povlačim stolice, otvaram vrata, zabijam se u staklena vrata da ne bi oni, držim nogu preko noge (tuđe doduše, ali to samo privatno).. i nije to ništa naučeno odgojem ili preko noći. ne ne, to je mukotrpan rad, prošla sam razne edukacije, pročitala sve bontone, kodekse etičkog postupanja. i sad opravdano mislim da sam najmaniričnija osoba na svijetu.

[ariadne]

kakav vam je stisak?

Tvrd. :nabrekli.pajkan:

E JESI TI IZ JASKE

[Fusion]

POŠALJI MI SVOJ OIB!!!!!1111!!!11

...pa ću ti reći...

* * *

Meanwhile...in Japan...

i sad opravdano mislim da sam najmani(ri)čnija osoba na svijetu

[backspace]

mučki rozo bezobrazna i to u topiku o manirima. dođi ti meni na jedan sastanak, poslovni naravno, pa da se rukujemo, da te skinem, izmaknem ti stolicu i pokažem ti sve što znam o manirima :*

[Luonnotar]

Rukujem se čvrstim stiskom, muškarcima ruku stisnem jače, samo da im suptilno dam do znanja da im mogu parirati u svemu, pa i u jačini stiska. Osobu gledam u oči, predstavljam se s osmijehom na licu. Mrzim kada me netko ne gleda u oči dok razgovaramo. Neki dan sam otišla do frendice na dvije minute, ta žena mene ne može gledati u oči duže od par sekundi, popizdim na to.
Što se tiče tramvaja, dižem se samo ako je nekome to prijeko potrebno. Ako vidim da osoba ulazi s namjerom da digne nekog s mjesta, nabacim kučkast izraz lica pa mi i ne prilaze.
Vrata otvaram ženama i starijima, muškarci inače meni otvaraju vrata, ne bunim se.
Uvijek ustanem kada se upoznajem s nekim, da ipak budemo na istoj razini. Jako cijenim ako netko ustane da mene upozna, stoga i ja to radim.
I da, potajno likujem čim netko primjeti da sam dobro odgojena, za mene je to krasan kompliment.

[omnia]

ne volim ta dizanja u tramvaju ljudima koji uđu s namjerom da nekog dignu. al kad vidim da nekom treba stolica više nego meni dignem se. prošli put u zagrebu svjedočila sam ulasku jedne žene koja je došla i dirkt ciljala na jedno određeno mjesto u tramvaju gdje su sjedile dvije cure. stala iznad njih i gledala ko da će ih ubit. strašno nešto. ne samo da se ta cura dignula nego svi u krugu par metara oko nje. mene umalo nije zveknula kad se namještala na vratima stanicu prije nego mora izaći.

tramvaj
jednom me neka babetina na Jelačiću pri ulasku u tram, (da bi ona što prije došla do sijedalice), laktom tako jako maznula pod rebra da sam se odbila od jednog ruba vrata do drugog ruba vrata ko ping pong loptica, ( samo da znate da je trebala poprilična sila za mene gurniti, nisam tada bila baš malena). Moj pogled pomješan sa boli i bijesom upućen prema njoj nije niš pomogao, samo je prošla kraj mene ko vitar, ali me neki dragi dečko iza mene pitao jesam li dobro, samo sam potvrdila glavom jer mi je kravetina valjda izbila sav zrak iz pluća pa nisam mogla odgovoriti...

Morala sam ovo traumatično iskustvo podijeliti s vama

Na prvoj sam se godini vozila tramvajem, gledajući kroz prozor kad me netko zveknuo po ramenu. Okrenula sam se, a kraj mene je stala neka baba sa štapom u ruci. Očito njome svojstven način da me zamoli da joj se dignem

On the bright side, jednom sam ustupila sjedalo djedici koji je jedva stajao na nogama, a njegova žena je izvadila bombon iz torbe i dala mi ga. Kao da je jako bila iznenađena mojom gestom.

[Fuga]

Pa šta ja znam, ne mogu sad reći da imam nekih ekstra manira, volim taj stisak kod drugih i od sebe. Ne volim mlakonje u bilo kojem obliku.
Pozdravim ljude koje sretnem, iako nisam uvijek u toku sa zbivanjima. Prema starijima imam obzira i u većini slučajeva se dižem, isto tako, nije mi problem priskočiti im u pomoć, obično to bude da im čitam cijenu u dućanu, vaganje voća/ povrća itd. Ovo s puštanjem nekoga ispred sebe, zapravo to i ne radim, više očekujem od drugih da meni to rade. U slučaju da sam ja domaćin, onda ih više upućujem itd. Ustajanje, zavisno od situacije, ako je to nešto u neformalnim okolnostima, onda to ne prakticiram.
I da, koristim ove riječi koje otvaraju "svaka" vrata (hvala, molim itd.).

[Biseksualna Lezbijka]

Ne ustajem babama sa bundama. Mamicu im. Neću. Nigdje. Al baš te se prave dame i njima kao trebaš ustat.
Ako moš nosit 5kila nerca na sebi, moš i stajat!!

Inače sam pristojna sva. Nastojim biti. To je lijepo.
Iako mi je rečeno da zujim okolo kad pričam s nekim, tj ne gledam u oči.
Morat ću obratiti pozornost na to.

[Kroacija]

Maloprije mi se jedna zenska predstavila i pruzila ruku ko mrtvu ribu. Ne volim takva rukovanja.
To me nagnalo na razmisljanje opcenito o rukovanju, manirima i tako...

Kako se vi rukujete, kakav vam je stisak? Kakav stisak preferirate kod surukovatelja?

umjereno jak. pazim na to i trudim se stisnut jer sam njezna mimozica. razmisljam i o ukljucivanju druge ruke, vako:

Dignete li se u tramvaju, autobusu

cekaonici starijim ili nemocnim ljudima?

procijenim jel zasluzuju

Pridrzavate li vrata?

Pustate li zene ispred sebe?

pustim ja uvijek picajzlu ispred sebe.

Pusate li muskarcima da vas puste ispred sebe ili da vam pridrze vrata? Volite li to uopce?

Ustajete li kad se upoznajete s nekim?

[/quote]

[inani]

Ako moš nosit 5kila nerca na sebi, moš i stajat!!

Frendica je tako jednom prepricavala slucaj iz tramvaja s nekim likom i damom u nercu. Lik je sjedio, a ova, cim je usla u tramvaj, pocela traziti zrtvu koja ce joj se ustati. Naisla je na njega, zakacili su se, naravno, a i da stvar bude jos bolja, tu se nasao i zetovac, lik nije imao kartu i onda je ona njemu prokomentirala nesto u stilu kuna po kuna karta, a on njoj ku..c po k..c bunda.

Ot. Stisak mi je normalan, ni precvrst, ni preslab. Nastojim gledati u oci onoga s kim se upoznajem i cijenim kad i drugi to rade. Obracam pozornost na stisak ruke i na oci, procjenjujem ljude po tome.
U tramvaju najcesce ne sjedim, osim ako nema jako puno slobodnih mjesta jer ocekujem da ce na sljedecoj stanici uci netko kome se moram ustati pa mi se ni ne ispati sjedati, a ako vec sjedim i stvori se guzva, uglavnom se ustajem samo starijim ljudima, trudnicama i mama s djecom, naperlitanim babama i bahatim likovima koji samo traze razlog za moraliziranje se ne ustajem. Vrata cesce pridrzavam zenama, nego muskarcima, nekako mi je draze kad oni meni pridrze vrata. Isto tako zene pustam ispred sebe, muskarce rijetko kad. Ima divnih primjeraka koji ti izbiju bubrege kako bi usli prije tebe, na to se rastopim.
Uglavnom se ustajem kad nekoga upoznajem. Jedino sto rijetko upamtim ime novim ljudima, ali im to i kazem na pocetku ili nekoliko puta ponovim ime kako bih ga zapamtila.
Carobne rijeci koje otvaraju sva vrata cesto koristim.
Ove manire mu mi stvar dobrog odgoja i ne cudim se niti mislim da je netko prepristojan ako se tako fino ponasa.

[nautilus]

Ne ustajem se trudnicama u autubusu i tramvaju, jer su mlađe od mene!:D

[ariadne]

Malo off topic, ali meni zbilja nisu jasne te babe u bundama. Kud idu stalno? Jasne su mi ove što znaju u čoporu izać kod Lisinskog, to su one elitističke babe. Al ove s vrećicama iz Konzuma? :/

[inani]

To su one kojima je ostala jos samo bunda...iz boljih vremena.

[Biseksualna Lezbijka]

I onda su frustrirane pa maltretiraju ljude po tramvajima...

Zanima me hoćemo li i teti Mii uskoro ustajat po tramvajima...

[rainbow]

stisnem
dignem
pridrzim
nekad i ne, kad me uvati krkan mode
iako volim finoću, preferiram iskrneost nad uglađenošću
al zasmeta mi nekad taj "nerafnisani testosteron", što moj, što tuđi

ne volim mlohavu ribicu u ruci, između ostalog i zato mi se sviđa indijski namaste, ne moraš se nit rukovat i sve je nekak lijepo


lol...kud idu babe u bundama...heheh

[melted_sun]

ma ja samo mrzim kad vlaški ljudi misle da je funny to šta su oni miljon decibela iznad normale. nekidan mi je jedan ispred kuće vrišta neke svoje navodne baze ispred neke dvi krave šta su se hihotale :roleeyes:
kad se rukujem volim mislit da imam srednji stisak. ne volim mlohave ribe, ali ni one šta mi polome ruku ili one šta drže ruku predugo.
u autobusima rjetko kada sjedim, ali to malo šta sjedim se uglavnom ne dižem starijima, jer su ove splitske babe u autobusima očajne i bezobrazne i izbile bi ti laktovima zube samo da sebe posjednu.
otvaram prijateljima vrata i pridržim, ali to je više nesvjesno i naizmjenično. volim kad neko ima manira taman koliko treba. previše manira mi je nekako samo iritantno u stilu metle u guzici.

[insatiable]

volim manire..taj čvrst stisak ruke je obavezan.odgojena sam da pazim na svasta.ali ne robujem tome,nekako volim da bude prikladno.kad znam sta treba uradit ali izaberem po nekom kompasu jel potrebno.

[Rock Faerie]

Nikada ne sjedim u tramvaju jer mi se ne da stalno gledati kome ću se dić, uvijek pridržim vrata ženi sa kolicima, djeci bla bla. Muškarci mi pridrže vrata kažem hvala i osmijehnem se, ustajem se kad se upoznajem sa nekime, idu mi na živce penzići koji misle da je svako sjedalo njihovo i idu mi na živce neodgojeni ljudi koji se ne dižu starijima, trudnicama, ženama sa djecom, invalidima, uglavnom mi se svi skupa gade i jedva čekam kupit auto.

[Afrodita]

Maloprije mi se jedna zenska predstavila i pruzila ruku ko mrtvu ribu. Ne volim takva rukovanja.
To me nagnalo na razmisljanje opcenito o rukovanju, manirima i tako...

Kako se vi rukujete, kakav vam je stisak? Kakav stisak preferirate kod surukovatelja?

Dignete li se u tramvaju, autobusu, cekaonici starijim ili nemocnim ljudima?
Pridrzavate li vrata?
Pustate li zene ispred sebe? Pusate li muskarcima da vas puste ispred sebe ili da vam pridrze vrata? Volite li to uopce?
Ustajete li kad se upoznajete s nekim?

Eto, otprilike tako... I sve sto vam padne na pamet vezano uz temu

Niti prečvrst niti ko u mrtve ribe. Mrzim kad mi neko kilavo pruži ruku.
Dignem se i pridržim vrata. Puštam onda imam bolji pogled
Puštam i volim...i na benzinskoj nikad ne točim benzin,,,što ću nemrem si pomoći...slaba sam žena
Ustajem i gledam osobu u oči..oči otkrivaju sve ...već u tom trenutku znaš da li osoba doista i želi to upoznavanje.

[Fusion]

ali meni zbilja nisu jasne te babe u bundama

Ovoga sam se danas sjetila kad sam vozila pored Lisinskog i počela se smijati.

Nisam vidjela nit jednu babu u bundi, though. :'D

[procrastinator]

ako u tom trenutku ne razmišljam o tome, ruku ću dat mlitavo. znam da to ljude nervira
ne volim kad mi netko trese cijelu ruku i kad je predugo drži. ima ljudi koji se previše unesu u rukovanje

u busevima uglavnom stojim jer mi se ne da natezat s babama. iritantne su mi i kad su bezobrazne i kad mi uporno nude slatkiše.

pridržavam vrata i zaustavljam lift ako netko nailazi, puštam svakoga, uopće ne razmišljam je li muško ili žensko, a zahvalim se kad netko mene pušta. baš sam fina