Korelacije

[Andain]

Razmišljala sam malo o nekakvoj pojavi koju primjećujem i u principu užasno je svojstvena ljudima; možda čak i najprimjetnije u razdoblju formiranja identiteta kroz srednje škole i to, al primjećujem je kroz sva razdoblja u rl, kao i forumski.

Naime, primjećujem da postoji određena korelacija između potrebe da se bude viđen, glasan, da se na nametljiv način svima stvori dojam o sebi (dominirajući, naravno) kod osoba s većim problemima u samoidentitetu i nesigurnosti.
Recimo, obično se nesigurnijim osobama smatraju nekakvi introverti, povučenije osobe koje možda i jesu nesigurne u smislu snalaženja po društvenim normama svoje okoline (a koju vrlo često i kroje ovi prvi), no moj dojam je zapravo različit. Ta introvertnost je više pokazatelj nekakvog manjka prilagodbe (il čisto želje za prilagodbom) koju zapravo često osjećaju oni koji su si skroz ok i koji mogu funkcionirati solo (ok, time ne mislim na one narcisoidne manijake koji ‘’žive’’ jedino virtualno, mama im je najbolji frend i sl.. pa onda u kasnijem razdoblju života prolupaju i pobiju 50 ljudi ).

Ovi koji su uvijek ‘’dio’’ ekipe su zapravo oni koji ne mogu biti solo i koji gube dio identiteta ili snage čim se raspodjela unutar te njihove grupe/ice promijeni.
To put it in simple words, što je manja samodostatnost nekog pojedinca to je često grupiraniji sa sličnima, rijetko ‘’nastupa’’ solo, i posljedično, često glasnije želi ostaviti (drugačiji) dojam.

Kraj (radnog) dana i misli lete svugdje.. Pa da ostavim mogućnost raspravljanja unutar teme-koliko vam je stalno do popularnosti i nekakve konstantne društvene dinamike oko vas?
Bi išli sami u kino, vani, na predavanja i sl. stvari?

..i da budem prva koja će odgovoriti..vani ne volim ići solo, kino već može

[zenia]

Nazvala si temu korelacije i napravila cijelu psihoanalizu samo
da pitaš jel idemo sami u kino?
Lajkam

Naime, primjećujem da postoji određena korelacija između potrebe da se bude viđen, glasan, da se na nametljiv način svima stvori dojam o sebi (dominirajući, naravno) kod osoba s većim problemima u samoidentitetu i nesigurnosti.

Slažem se s ovim. To bih klasificirala kao nesigurnost i nezadovoljstvo sa samim sobom i potrebu da budeš
uvijek potvrđen od društva. U pravilu društveno najglasniji postanu najtiši kad nemaju čopor oko sebe.

Ta introvertnost je više pokazatelj nekakvog manjka prilagodbe (il čisto želje za prilagodbom) koju zapravo često osjećaju oni koji su si skroz ok i koji mogu funkcionirati solo

S ovim se pak ne bih složila. Bar ne u potpunosti. Po mom mišljenju nekad se radi o jedinkama koje su također
nesigurne, ali nemaju potrebu da traže potvrdu od društva. Tj možda je i imaju, ali njihova nesigurnost
ih izdvaja pa ne znaju kako se uklopiti i doći do izražaja. Oni tu istu nesigurnost samo ispoljavaju na drukčiji
način od ovih prethodnih, kod njih je strah jači od želje za potvrđivanjem...

Prejaku introvertiranost nikako ne bih mogla okarakterizirati kao nešto što je ok. Ne vjerujem
da se u tom slučaju radi o ljudima koji su zadovoljni sobom jer dobar dio zadovoljstva u životu
proizlazi iz interakcije s društvom. Ipak su ljudi čoporativne životinje.

Naravno ima ljudi koji su naprosto ok i sa sobom i sa društvom i mogu naći taj balans,
znaju biti solo, a znaju funkcionirati i sa ljudima bez da se ponašaju ko gorile pred parenje.
Za njih mislim da su najsigurniji i najzadovoljniji sa sobom jer imaju ravnotežu.

Pa da ostavim mogućnost raspravljanja unutar teme-koliko vam je stalno do popularnosti i nekakve konstantne društvene dinamike oko vas?
Bi išli sami u kino, vani, na predavanja i sl. stvari?

Kino ne volim, smisao izlaska mi je druženje, a na predavanja ionako uvijek idem sama
jer sve moje frendice vječno markiraju. Imam naviku tu i tamo sjesti sama na kavu,
pročitati novine u miru i složiti misli bez da me itko ometa.
Nemam problem sa samoćom, nekad mi je ona i nužno potrebna, ali volim društvo.
Osjećam se potpunije i sretnije kad imam bogat društveni život.

[hops]

mogu ici.
i u kino i van. solo i s nekime. nikada mi nije bio problem provesti vrijeme, koje je definirano krutim drustvenim normama kao vrijeme predvideno za socijalizaciju, sama.

[margarita]

Ajme koja analiza! Bit cu kratka. Slazem se sa svime vise manje. Slazem se sa Zeniom u ovom dijelu.

S ovim se pak ne bih složila. Bar ne u potpunosti. Po mom mišljenju nekad se radi o jedinkama koje su također
nesigurne, ali nemaju potrebu da traže potvrdu od društva. Tj možda je i imaju, ali njihova nesigurnost
ih izdvaja pa ne znaju kako se uklopiti i doći do izražaja. Oni tu istu nesigurnost samo ispoljavaju na drukčiji
način od ovih prethodnih, kod njih je strah jači od želje za potvrđivanjem...

Nemam problema bit sama. Mislim da tko ne moze bit sam sa sobom, ne moze bit ni s drugima. Nisam jos imala potrebu ic sama u kino, uvijek se nasla zrtva, ali mogla bih. Van vec ne bih. Sjest popit kavu, procitat nesto, u restoran itd. to moze i vec jesam.

[miss_misty]

Naime, primjećujem da postoji određena korelacija između potrebe da se bude viđen, glasan, da se na nametljiv način svima stvori dojam o sebi (dominirajući, naravno) kod osoba s većim problemima u samoidentitetu i nesigurnosti.

super primjećeno
mislim da takvo ponašanje postane stil života
sakrivanje je to, u biti, vlastite nesigurnosti bahaćenjem raznih vrsta
ja ovo, ja ono, ja sve,
ja ja ja
i tu je ključna publika, okupljena masa
a kad nestane publike
to izgleda ovako
I štikle postanu tijesne, i leđa nisu više ravna,
I šminka razmazana...ostaješ tako sama.
I osmjeh više ne sjaji, kosa nije tako bajna,
Sise idu na dole...ostaješ sama.
I srce više ne osjeća, glava više ne sanja,
Ne daj se godinama, Ines...ha..ostaješ sama.
al sutra sve ispočetka
umori to jako, mislim
treba i održat tu stvorenu ličnost

dok, s druge strane, postoje dominantne nametljive ličnosti koje su jednostavno takve
to je u njima, takve su obrasce usvojili
i ne treba im publika, to su oni, to je njihova energija

[ariadne]

Pa da ostavim mogućnost raspravljanja unutar teme-koliko vam je stalno do popularnosti i nekakve konstantne društvene dinamike oko vas?
Bi išli sami u kino, vani, na predavanja i sl. stvari?

..i da budem prva koja će odgovoriti..vani ne volim ići solo, kino već može

Zbilja me nije briga. Sva popularnost i društvena dinamika je isprazna ako se ne mogu povezati s ljudima. To je ona razlika između samoće i usamljenosti. Kad idem sama u kino, to je ako znam da nikog od mojih frendova taj film neće zanimati (ne računam ono kad sam izvan sebe od uzbuđenja i nestrpljenja pa odem gledat nešto odmah prvi dan iako nitko od frendova ne može, al onda opet idem s njima gledat poslije *kašlj* Hobit *kašlj* ).

Van ne idem sama jer mi nema smisla, a nije da sam i općenito oduševljena konceptom izlazaka, više volim biti s par frendova kod nekoga doma. Na predavanja odem sama, ali tehnički nisam sama jer uvijek znam nekoga pa nije bed. Zapravo mi je tamo najlakše uspostaviti neki odnos kad već po defaultu znam da imamo nešto zajedničko i nije da uskačem naslijepo, so to speak.

[Andain]

Nazvala si temu korelacije i napravila cijelu psihoanalizu samo
da pitaš jel idemo sami u kino?
Lajkam

Zapravo, opširan uvod da tebe, i samo_tebe_ pitam da ideš sa mnom u kino..al morala si dolje razbiti tu iluziju. :drama:


Inače, nisam od introverta htjela stvoriti nekakve super kul posebne ljude (čisto da ne podivlja svima ego, obzirom da ih po prosjeku na ovakvim mrežama vjerojatno ima više nego ekstroverta, a tu djelomično ubrajam i sebe ) i ne mislim definitivno na one koji su introvertni jer se ne mogu suočiti sa svijetom.

Više u stilu da su prebrbljavi ljudi (u smislu onih koji vole sve komentirati i u sve upadati) često površniji u konverzaciji od onih koji to nisu pa preko tog da se dubina odnosa najčešće smanjuje sa povećanjem osoba (teoretski, dublji odnos tvore dvije osobe međusobno nego 5 članova neke zajednice..) pa do tog da se često nekakvi istupi sprdanja oko nekog svode na grupicu ljudi nego što ćeš vidjeti jednog na jednog (ima i tog, naravno). Isto je i kod cyberbullinga..skupina će si dopustiti ono što vjerojatno nijedan član te skupine neće posebno.

I p.s. kod predavanja nisam mislila na predavanja na faksu, još najbolje da to ne možete ..više neka društvena predavanja, okupljanja, koncerti sl.

No dobro, sve ovo skupa zna biti pokazatelj više stvari; u principu sam pošla od tog da auru bitnosti najčešće nose ljudi koji svoj identitet uvijek vežu na neke/nekog drugog, pod tog nekakvom krinkom popularnosti.

[zenia]

Ko što rekoh, ne volim kino. Tamo ljudi pilje u ekran a ne u mene
Idemo negdje drugdje.

auru bitnosti najčešće nose ljudi koji svoj identitet uvijek vežu na neke/nekog drugog, pod tog nekakvom krinkom popularnosti.

S ovim sam se već složila. To je mnogo česta pojava.

A introverte je teško prokužiti. Vjerojatno zato što su introverti

preko tog da se dubina odnosa najčešće smanjuje sa povećanjem osoba

I ovo mi je ok teza.

Dakle ako sam dobro shvatila ti si u introvertirane ubacila one koji imaju manje
prijatelja, ali bliskih, a ovi brbljavi imaju hrpu ljudi oko sebe ali to su površni odnosi...
Kužim.
Samo ne bih ove prve zvala introvertima.

[Kroacija]

To je sve tako individualno, ne slazem se s onim oko gubljenja identiteta zbog strateske raspodjele drustva. Ja sam recimo zadnjih par godina upoznala tako divne, zanimljive, humoristicne i inteligentne ljude i zblizili smo se na takvoj razini da vec jako dugo vlada samo pozitiva, ako postoje trzavice rijese se licem u lice i nitko nije "kako vjetar puse". To je drustvo s kojim mogu izici u bilo koji kafic, na bilo koju klupicu parka, u bilo koji stan i dobro se zabaviti.
Ja sam sposobna integrirati se svugdje, ali ne znaci da mi se svatko svidja. Izbirljiva sam oko ljudi generalno, ali cijenim sve. Obozavam biti medju ljudima jer sam cijeli jedan dio zivota bila maksimalno introvertirana pa sada valjda nadoknadjujem :geek: Podjednako volim solirati. U nekim aktivnostima se najbolje i iskljucivo vidim solo. U kino nikad nisam isla sama, ali djir bajkom po gradu ili putovanje...e to je divota

[ariadne]

I p.s. kod predavanja nisam mislila na predavanja na faksu, još najbolje da to ne možete ..više neka društvena predavanja, okupljanja, koncerti sl.

Ah, to. Frendovi su mi frendovi (između ostalog) zato što imamo dosta zajedničkih interesa. Ako mene zanima neko predavanje ili tematsko druženje, postoje šanse da će i još nekoga, pa do sad nisam morala ići sama na takvo nešto. Ali uopće mi nije problem ako me nešto dovoljno zanima, samo što ima malo stvari u toj kategoriji. Na Madonnin koncert u Beograd sam sama išla.

No dobro, sve ovo skupa zna biti pokazatelj više stvari; u principu sam pošla od tog da auru bitnosti najčešće nose ljudi koji svoj identitet uvijek vežu na neke/nekog drugog, pod tog nekakvom krinkom popularnosti.

Slažem se s onim što je Misty rekla u ovom pogledu. Još bih samo dodala kako mi se čini da je nesigurne ljude najlakše razlikovati od ekstroverta po tome što se previše trude. Pokušavaju impresionirati druge onime što oni sami smatraju impresivnim, a što je najčešće ono što im je društvo utuvilo u glavu, s obzirom na to da svoga identiteta nemaju. Tako da, kad ti netko neprestano gura u facu dvije ili tri stvari o sebi, znaš na čemu si.

Meni je to zapravo poprilično otužno jer ih uopće ne morate niti možete bolje upoznati kad nemate što (osim možda hrpe kompleksa tamo gdje bi osobnost trebala biti), pa zato ti odnosi i jesu površni. I zato takvi ljudi najčešće imaju puno tzv. prijatelja. Samo što im nisu toliko prijatelji koliko dio kolekcije statusnih simbola, tj. produžetak vlastitog (ogromnog) ega. Gadno je to kad se poklopi sa niskim samopouzdanjem.

[bašja]

Kužim na što je andain ciljala kad je otvarala temu. al mislim da je teza koja je postavljena više logična u teoriji nego što se nužno ostvaruje u praksi. naime, jednako utemeljeno zvuči i ako kažemo da su introverti ti koji imaju problema sa samoidentitetom jer izbjegavaju društvo kako ne bi taj krhki samoidentitet bio narušen. ne mislim da je to tako, samo hoću pokazati da i to zvuči dobro na papiru (bar meni...)

sve u svemu: ne mislim da su introv., ekstrov. u korelaciji sa problemima samoidentiteta. moguće da će ekstroverti preferirati ne raditi neke stvari solo, al to može biti čisto jer je njima u društvu zabavnije, dok introvertu za neke aktivnosti (veće) društvo dođe kao smetnja.

eto ja npr. odlično funkcioniram u društvu kad mi se hoće, ali i odlazim sama samcata na koncerte, vani, predavanja, kina, trebaju mi podjednako i ljudi i moje vrijeme mira i samoće. I uza sve to svako malo imam kakvu krizicu samoidentiteta.

[Aven]

Ono čega se još uvijek sjećam iz kolegija "Osjeti i percepcija" jest da su korelacije koje ljudi/laici izvode uglavnom produkt subjektivnih dojmova, koji kad bi se išli znanstveno istraživati, najčešće ne bi našli svoje uporište u objektivnim činjenicama.

So, ne bih izvlačila nikakve generalne zaključke o kategorijama ekstroverta i introverta, osim onih koje ih konvencionalno definiraju kao one koji preferiraju biti okruženi s puno ljudi i suprotno.

Previše je tu varijabli uključeno koje formiraju naš identitet, tako da je podjela na introverte i ekstroverte samo vrh ledenog brijega.
Jednako je tako moguće u različitim životnim fazama primicanje jednoj ili drugoj kategoriji.

Upoznala sam divnih ljudi u obje kategorije, ali jednako tako i smorova. Sigurnih i nesigurnih u sebe.

Sebe bih opisala kao introverta s ponekim bljeskovima otvorenog socijalnog bića (kad je povoljna energija).

Nisam bila još sama u kinu ili na nekom javnom okupljanju. Bila sam solo na par predavanja i bilo je super.

Namjeravam se uskoro izvesti u kino i/ili restoran.

[Andain]

@za bašju i Aven..
Možda sam se krivo izrazila, no ova tema nije trebala biti introvertima i ekstrovertima jer su to u pincipu na neki način dva ''modus operandi'' koji ne govore nužno o sadržaju ili površnosti karaktera prije svega jer su obje kategorije preširoke. Introverti su mi poslužili kao primjerih onih koji se najčešće doživljavaju nesigurnima dok kao iste vidim ljude koji ne umiju biti solo, kako u banalnim primjerima tako općenito u životu. Ljudi koji nužno nastupaju grupirani, bez identiteta. U principu, Ariadne je to možda bolje od mene objasnila.

I da, naravno, ne povlačim nikakvu nužnost u jednadžbu, pričam čisto o nekakvom opažanju.

[bašja]

Razmišljala sam malo o nekakvoj pojavi koju primjećujem i u principu užasno je svojstvena ljudima; možda čak i najprimjetnije u razdoblju formiranja identiteta kroz srednje škole i to, al primjećujem je kroz sva razdoblja u rl, kao i forumski.

daj ovo malo objasni. na koji ti se način sve to skupa forumski manifestira?

[Fuga]

(Ne)sigurnost ne tumačim pomoću E/I dimenzija. Pune je lakše prepoznam po silnoj hostilnosti, potrebi za perfekcionizmom, neodlučnosti i rijetko kad su „ovdje i sad“, obično se ili pretjerano okreću unatrag ili se bave predviđanjima.

Nda.

Inače sam hibrid u dimenzijama E/I. Podosta ovisi od okoline i situacije u kojoj se nalazim. U situacijama koje su vezane uz profesionalni život obično ispoljavam energičnost, suradnost i otvorenost. Tražim socijalne situacije u kojima mogu biti u interakciji s drugima, obično su te iste interakcije usko vezane uz posao, društvena zbivanja itd. Ne vidim to kao produkt vlastite sigurnosti, više znatiželje i potrebe za dinamikom. U osobnim kontaktima češće bude rezervirana, ne prilazim ljudima i ne započinjem priču. To je prije svega produkt vlastite lijenosti i postavljenih prioriteta. Za družbu imam drugačije kriterije i određeni selekcijski postupak, te kategorije u koje ih smještavam. Prijatelje i ine biram, dok kolege i suradnike često dobivam servirane. No kad me netko „pridobije“, brzo se opustim i budem poprilično energična. Vezano uz soliranje, zavisno opet od zbivanja, predavanja, predstavljanja ofo ono, to mi zaista nije problem otići solo, dapače, volim otići na takvo što solo, čisto da se lakše fokusiram, osim toga, u takvim situacijama opet imam mogućnost ulaziti u one odnose prikazane pod interakcijama uz posao. U kino nikad nisam išla solo, čisto zbog toga jer mi nije napeto, no na predstave jesam (jer mi je bilo napeto). Izlasci ili koncerti, tu volim ići u društvo, najviše zbog toga jer mi se uz to druška i dijeli oduševljenje. Kofi obožavam piti solo <3

[Andain]

@bašja
Kao i rl, potreba za identifikacijom kroz grupicu i traženjem uvijek nekog tko će potvrđivati tvoje mišljenje li u konačnici čijem ćeš se mišljenju sama prikloniti.

Na gay.hr jedno vrijeme kroz razdoblje aktivne kampanje protiv neoutanih osoba (''ormaruša''), nekolicina ili više od toga, forumaša je doslovno preuzela isti vokabular i argumentaciju do mjere gdje ih nisi mogla (ili ja bar nisam) razlikovati.

[Kroacija]

Ispijanje kave solo, kako li sam to zaboravila. To je divno. Pod "kavu" racunam svoju nescafe od vanilije bijedu.
Sad sam se sjetila da sam se jednom solo izvela u restoran bilo je to nasred jednog trga u italiji, carski sam si narucila hranu i spritz, ostavila napojnicu i sve to.
Putovat solo <3

[ariadne]

@za bašju i Aven..
Možda sam se krivo izrazila, no ova tema nije trebala biti introvertima i ekstrovertima jer su to u pincipu na neki način dva ''modus operandi'' koji ne govore nužno o sadržaju ili površnosti karaktera prije svega jer su obje kategorije preširoke. Introverti su mi poslužili kao primjerih onih koji se najčešće doživljavaju nesigurnima dok kao iste vidim ljude koji ne umiju biti solo, kako u banalnim primjerima tako općenito u životu. Ljudi koji nužno nastupaju grupirani, bez identiteta.

Najjednostavnije objašnjenje bi bilo da se radi o ljudima koji se definiraju izvana umjesto iznutra. To mogu biti i introverti i ekstroverti, samo što su ekstroverti očitiji. Oni koji trebaju publiku da im stalno potvrđuju da su super, i kojima sama prisutnost publike dokazuje da su super. Malo ih pohvalite i odmah ste si dobri. I da, takvi ljudi ne mogu/znaju biti sami. Dok im netko ne prigovori na tome, pa se onda opet silno trude dokazati da mogu. Ali opet ne zato što zbilja mogu, nego zato što im je netko rekao da bi trebali, tj. opet se definiraju izvana. As I said, otužno, jer takvi ljudi naprosto nikad neće biti sretni. Svaka pohvala ili pozitivna pažnja im pruža samo trenutno zadovoljstvo, i ubrzo im treba novo. To dobiju ili pecanjem komplimenata ili sprdanjem onih koje na neki način smatraju lošijima od sebe (mislim da si i to spomenula ranije). O cijeloj paleti obrambenih mehanizama u slučaju ugroženosti da ne govorim.

Ja se ispričavam, ali fasciniraju me takve stvari. Ljudi su awesome.

[Aven]

As I said, otužno, jer takvi ljudi naprosto nikad neće biti sretni.

Nego.

Koliko ljudi poznaješ za koje bi rekla da su istinski sretni?

Meni ne pada nitko na pamet.

Isto tako nema osobe za koju bih rekla ili potpisala da je stabilna. Prije bih rekla da postoje (puno) manje ili više nestabilnije osobe u odnosu na (iskustveni) prosjek.

Sve je u oku promatrača.

[ariadne]

Nego.

Koliko ljudi poznaješ za koje bi rekla da su istinski sretni?

Meni ne pada nitko na pamet.

Isto tako nema osobe za koju bih rekla ili potpisala da je stabilna. Prije bih rekla da postoje (puno) manje ili više nestabilnije osobe u odnosu na (iskustveni) prosjek.

Sve je u oku promatrača.

Slažem se, ali govorim(o?) o onima bez osobnosti. Netko može biti trenutno nesretan ako im se nešto loše dogodilo ili whatever, ali to ne mora značiti da ne voli samog sebe. Ovi prvi neće biti sretni ni da imaju sve jer ne znaju što ih čini sretnima.

I da, u ovoj situaciji je teško naći nekoga tko je istinski sretan kad su vanjske okolnosti za većinu ljudi u klincu. Ali ima ih, samo što su nenametljivi. Ljudi koji su istinski sretni su previše zauzeti življenjem svog života da bi se reklamirali okolo.

[me,myselfelse]

Ali ima ih, samo što su nenametljivi. Ljudi koji su istinski sretni su previše zauzeti življenjem svog života da bi se reklamirali okolo.

baš mic mic napisano

[black.cat]

nije problem proc sama bilo na kavu, kino i tako nesto jer sama sam se i rodila, ne moram bas pupcanom vrpcom bit vezana za nekoga da bi nesto obavila, ali nije gust sjedit u bircu sam sa sobom i ispijat kavu.

a, ono "lizanje straznjice" nekome i uvlacenje, to ne volim.

ako se netko mora previse dokazivat drugima kako bi cuo da nesto vrijedi, onda se radi o samopouzdanju, ali onda nek se nadje netko tko ce tom nekome pomoc i uputit na stvari koje bi mu mogle pomoc bez da ima potrebu dokazivat se nekome.

mislim da nitko ne voli kad se konstantno "kaka" po njemu, ali svaki pojedinac se s time odnosi na odredjeni nacin.

[megan]

Svasta je vec receno pa necu ponavljati..
Imam primjere iz svog drustva vezano uz temu.. Nekoliko ih je potpuno otvoreno, ekstrovertirano, glasno, sveprisutno i - ovisni su o drustvu. To znaci da se bez drustva osjecaju izgubljeno jer ne znaju biti sami. Ne znaju sto bi poceli. Ne znaju razgovarati sami sa sobom, ne znaju razmisljati sami sa sobom. Meni je to nezamislivo, jer vecinu vremena radim upravo to, ali ne smatram da su oni zbog toga ikako losiji/nepotpuniji/plici/nesposobniji u bilo kom smislu od mene. I ne mislim da su nesigurni. Njima je za normalno funkcioniranje potrebno drustvo. Pa sto? Sposobni su naci ga i pobrinuti se za sebe. Jedino bih mozda rekla da sa poznajem bolje nego sto se oni poznaju, ali nisam sigurna da je apsolutno potrebno poznavati se i analizirati do najsitnijeg detalja.
A na mom primjeru - introvertirana sam, a sto imam vise samopouzdanja u odredjenom periodu zivota, to sam otvorenija. I sto sam sretnija, to sam otvorenija. I to bas izrazito.
I znam i volim biti sama sa sobom.

Mislim da su oni o kojima pricas u uvodnom postu u manjini.

[JaNNa]

I da, u ovoj situaciji je teško naći nekoga tko je istinski sretan kad su vanjske okolnosti za većinu ljudi u klincu. Ali ima ih, samo što su nenametljivi. Ljudi koji su istinski sretni su previše zauzeti življenjem svog života da bi se reklamirali okolo.

već dugo nisam napisala da te obožavam, jel da? e pa obožavam te!

ot.

koliko vam je stalno do popularnosti i nekakve konstantne društvene dinamike oko vas?
Bi išli sami u kino, vani, na predavanja i sl. stvari?

volim pozornost, volim pažnju, volim društvo, volim bit solo, volim mir u svom domu kada se zalegnem i čitam knjigu, volim mirnoću koju mi pruža vožnja uz glasnu muziku, volim sve što vole mladi, pa tako i društvenu dinamiku u nekim normalnim doziranjima.
jesam, jesam, jesam i budem.

ne volim filozofiranja i analize.

[me,myselfelse]

i voliš buha slova.

[Andain]

To znaci da se bez drustva osjecaju izgubljeno jer ne znaju biti sami.

I ne mislim da su nesigurni.

Zar ti se ne čini da prvom rečenicom na neki način potvrđuješ ono što donjom negiraš?

Naime, ako se netko gubi bez drugih, nije li to pokazatelj nekakvog problema u samodostatnosti i identitetu? S druge strane, ne velim da su svi društveni ljudi u kategoriji o kojoj pričam, iako ne vjerujem ni da je kategorija o kojoj pričam toliko manjina, no dobro.

...
Ako ćemo gledati cijelu stvar malo šire, to grupiranje je užasno svojstveno ljudima..ekipiramo se u religije, nacije, manje zajednice i skupine, obitelji, veze...ono, u genima nam je nekakvo povezivanje i preko istog stvaranje i vlastitog identiteta, a čudaci su uvijek oni koji soliraju, koji su izvan tog Gaussovog zvona koji percipiramo kao normalno ponašanje.

Problem je što Gaussova krivulja pokazuje prosjek populacije, ne neke objektive parametre ponašanja.

Odnosno, što želim reći..normalno ( u smislu zdravo) je umjetno stvorena kategorija koja ovisi o statističkoj sredini. Osobno, zdravo funkcioniranje i normalnost ne definiram na taj način, i povezano mi je s načinom na koji netko ‘’nosi’’ sebe, gdje osobe koje svoj identitet utapaju u tuđem imaju problema sa samoidentitetom. Iz nekakvog vlastitog iskustva, uočavam da su to ujedno i oni koji najčešće uzimaju na zub neke druge, koje percipiraju slabijima (navela sam školsko razdoblje kao najočigledniji primjer takvog ponašanja).

Ekstremniji primjeri ovog što pričam su navijači koji su cijeli svoj identitet ogradili činjenicom što su navijači. Kao što su neki i u gay zajednici cijeli svoj identitet izgradili oko toga, ili ‘’hrvatine’’ oko hrvatstva (što god mislili pod tim ) i sl.


p.s.što se introverta i ekstroverta tiče, isto je poprilično binarna podjela u koju svašta spada (s jedne strane manijaci koji nisu sposobni ostvariti emotivne odnose s drugima i malo povučeniji ljudi do otvorenijih i društvenijih osoba i onih koji bez pripadnosti nekoj grupi ne znaju funkcionirati, a nijednu od te četri skupine ne bih svodila na zajednički nazivnik).

[Kroacija]

Mislim da su oni o kojima pricas u uvodnom postu u manjini.

i say.

[megan]

To znaci da se bez drustva osjecaju izgubljeno jer ne znaju biti sami.

I ne mislim da su nesigurni.

Zar ti se ne čini da prvom rečenicom na neki način potvrđuješ ono što donjom negiraš?

Naime, ako se netko gubi bez drugih, nije li to pokazatelj nekakvog problema u samodostatnosti i identitetu?

ne mislim da sam rekla išta kontradiktorno. oni su svoje osobe sa svojim mišljenjima, ponašanjem, svojom osobnošću. a da bi mogli razvijati sebe, potrebne su im druge osobe. ne zato što trebaju pokupiti nešto tuđe, nego zato što ne znaju sami sa sobom dobro razmišljati. ne znaju i ne žele sami sebi postavljati prepreke i dovoditi u pitanje vlastita mišljenja, nego su im za to potrebni drugi. i neće oni kad se nađu sami sjesti i plakati.. oni će se potruditi da nađu društvo. nisu invalidi. kad bi ih se na silu stavilo u izolirano okruženje - ne znam kako bi to završilo, ali o tome nije riječ. oni sasvim normalno funkcioniraju u društvu.

općenito, to sam već rekla, me smeta što se svako ljudsko ponašanje koje odskače od norme pokušava objasniti tom nesigurnošću. to je sad neka moderna dijagnoza

Ekstremniji primjeri ovog što pričam su navijači koji su cijeli svoj identitet ogradili činjenicom što su navijači. Kao što su neki i u gay zajednici cijeli svoj identitet izgradili oko toga, ili ‘’hrvatine’’ oko hrvatstva (što god mislili pod tim ) i sl.

ovo je, pak, druga tema.. i njih ne branim

[Jadzia Dax]

Ne pašu mi ti glasni ljudi baš, a i meni se čini da su nesigurni u sebe ako nemaju 20 ljudi da potvrđuju njihovo mišljenje. Introvertići su mi super, samo da nisu skroz mutavi ili tipa da graniče s autizmom.

U kino nikad nisam išla sama, a ni na koncert, no to je više stvar čiste lijenosti, na neka predavanja (ne vezana za faks) sam često išla sama, pa i na kavu znam solo otići.

Više volim popiti kavu sa frendicom jedan na jedan, nego kad nas se skupi 5, 6... a zašto...? Zato što će se od nas 5, 6 sigurno naći jedna ful glasna

[Aven]

Ali ima ih, samo što su nenametljivi. Ljudi koji su istinski sretni su previše zauzeti življenjem svog života da bi se reklamirali okolo.

Ne znam ni takve. Možda su odselili negdje u planine.

Ili pak postoje kao utopistička bića u našim glavama koja služe za hranu težnji prema onome kakvi bismo htjeli biti i kako bismo se (dugoročno) željeli osjećati.



[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=iCQ0vDAbF7s[/youtube]