kako je izgledalo vase outanje roditeljima?

[spank_bitcH]

mislim se...znam da ce se to dogodit ubrzo...
dajte neka iskustva...
ubija me to sto mami jos nisam rekla.
dobro bi ona to prihvatila...ali zao mi je,znam da bi je dotuklo.
??

[come as you are]

e nemam ti nikakav pametan savjet na ovo jer ni moji jos ne znaju.

[tamara3]

Proteklo je dobro i taj osjećaj je nenadjebiv. Kao da mi je netko odvalio Himalaju s ramena.
Naravno, mama nije bila luda od sreće ali se jako trudila razumjeti i prihvatiti i zato sam joj zauvijek zahvalna. Uostalom, to je samo nadogradilo naš odnos u puno kvalitetniji.
Ako imaš feeling da će proći okej, go for it.

[spank_bitcH]

mislim da bi se ona razbolila na zivce il nes sl...koliko je osjetljiva i osjecajna.
pa ocito da nisam hrabra...jer me previse strah.
bude trenutaka kad bas zelim ko jutros...pa sam se do sada predomislila

[tamara3]

Onda pričekaj, doći će sve samo po sebi.

[zenia]

Samo polako. Doći će vrijeme!
Al da ne bi prije vremena evo ti par savijeta: sredi zvučnu izolaciju, redovito briši history i nikada,
ali baš nikada ne ostavljaj curu samu u svom stanu!

[spank_bitcH]

vise o godinu dana sam s curom...nikad ih nisam ni spominjala...niti sam je dovela kad je netko od mojih doma.
bila bi neugodna situacija
ma znam to sve...opekla sam se prakticki kao djete(8 razred)
navikla sam se skrivati...mada mi se vise riga od toga

[zenia]

Sredi život s djevojkom, jer tvoji se roditelji u svemu tomu
najviše brinu za tebe. Uvjeri ih da je ona odgovona osoba
koja pazi na tebe. Nađi miran trenutak , posjedni ih i sve
im lijepo objasni. Ne možeš se skrivati dovijeka.
Bolje da im sama kažeš i pokažeš da imaš povjerenja u njih
,nego da to saznaju na ružan način.

[jabooka]

ja bas nemam neku potrebu govoriti ikome, a kamoli roditeljima. da li bi shvatili ili ne. ne znam. ali ne zelim se ni dovesti u situaciju da to saznam. takva sam kao osoba. i da sam s deckom u vezi ne bi im pricala o tome i nasoj vezi.

[dany]

nego da to saznaju na ružan način.

ovo me podsjeća na jedan lijepi sunčani dan kad mi je mama slučajno načula razgovor s prijom o tome koliko volim svoju curu
divno je to involuntary outanje
istina skine ti veliki teret s leđa
ali ima i boljih načina sigurno

[zenia]

Moji su doznali na nelijep način
(o tome sam već negdje pisala mislim) i zaista
smatram da je bolje
sam im reći ,nego da jadni doživljvaju šokove

[lunalestat]

uh..baš ste morale opet naćet ovu gorku tortu.. Taj razgovor prošla san milju puta u glavi..al nikako na javi.. Reakcija mojih milih staraca bi bila "Zar još i to???.. Jer su eto sa mnom doživili već par BAUK-situacija
koje se dešavaju drugim obiteljima... I znam da bi mislili da to opet radim iz nekog revolta prema njima... I opet bi bilo "pa dobro di smo pogrišili s tobon??.. Ma, prihvatili bi oni to, al mama bi bila jaaaaaaaako t , jer sanja i non-stop bleji o unučićima..ok-unuci još da, al stara moja ne biš zgodnog zeta dobila.. a stari, uh-- ne mogu si uopće predočit kako bi se ponija..da je bilo prije 1Oak g vjerojatno bi me isklepa.. a sad.. ajme zlo mi je.. A mrzin živit u laži.. A mislin da keva već neš sumnja..ma bila bi munjena da nije do sad pozbrajala 6+6..pa...jer ih je jedna omanja sumica provela poprilično noći u mom krefetu.. ma.. o tome ću razmišljati sutr..odo ...ili još bolje- u žifot..inspite fibri..

[spank_bitcH]

primjecujem da ovdje poprilican broj ljudi nije outan roditeljima.
Kako izdrzavate?!
Ja imam 19 god i vec mi je toliki pritisak...stalno mi je tu negdje u podsvijesti.
I kad sam dobre volje pomislim na to i satare me.
Neznam jos sta da radim.
Jos cu malo pricekati...kukavica. :?

[Zbela Lokwa]

Ne znači da si kukavica ako nisi outana. Ja sam se outala prisilno taman otprilike u tvojim godinama (19-20) i vjeruj mi zakompliciralo mi je život na par godina do granica psiho-drame s naznakama horora. O takvim velikim odlukama moraš odlučit sama, bez ikakve prisile, i vrlo racionalno i mudro promotrit situaciju doma i kakva bi mogla postat. Ne žuri se nigdje.

[jabooka]

ja bi isto zeljela da moji roditelji to prihvate kao da sam kupila nove cipele. kazu lijepo i pricajmo dalje. ali vjerovatno ne bi bilo tako. sramili bi se. bili tuzni. kada bi zanala da bi se ponosili samnom i bili sretni zbog toga odmah bi im rekla. ovako sumnjam da bi podnijeli cinjenicu da nisam ispala "savrsena". vjerovatno bi krivili jedan drugog zbog toga. ili sami sebe. ma ne znam. ne zelim se dovesti u tu situaciju. jos mi to treba u zivotu.

[whatever]

primjecujem da ovdje poprilican broj ljudi nije outan roditeljima.
Kako izdrzavate?!

Jednostavno. Onaj dio mog života koji ih se tiče im izložim.
A obzirom na to da mene zaaaaaista ne zanima da li oni još uvijek "doing it", neću ni ja njima reći da "I'm doing it" i s kime.
Ne tiče ih se. Simple as that.
A, fala bogu, nisam jedinica, pa nije da će ostati bez unuka or something.

Naravno, doći će to vrijeme kada ću morati izaći na sunce s time, ali ne još.
As long as I can keep it inside, I will.

No, rekla sam sestri (jer je uporno djelila moj broj tipovima, ali ispostavilo se da je to radila iz pizdarije).
I kad bih znala da će i oni reći isto što i ona ("Kak si glupa. Fakat si glupa. Pa ja to znam odavno." ), ne bih uopće oklijevala.

No, u mojoj glavi, sasvim je nemoguće da bi moji uopće pokušali razumjeti. A kamo li prihvatiti.

[ragged]

moje je skoro IZLGEDALO
nakon kaj je stari napravio sranje i spriječio me u tome da ženu vidim, počela sam mu vikat "A SAMO SAM NJU HTJELA VIDJET!!!"
onda sam shvatila da nema smisla i zaustavila se, a on je na to reko da ne znam kaj pričam i da sam pukla... a kak sam si još maloljetna - ne bi bilo baš pozitivno kad bi oni to saznali... još uzmimo u obzir da su oni katolici - o, veliki. :S
brijem da bi me zapalili. e.

u svakom slučaju, jedva čekam taj dan kad ću im, daleko od roditeljskog doma, poslat čestitku za Božić u kojoj ću napisat P.S. i moja cura vam čestita Božić i puseka šalje!!!
divno.
definitivno su zaslužili to. da. i neće mi ih bit žao. vjerojatno će si htjet oduzet život zbog toga. ili meni. like i care. neće me ufatit.
a nekad mi stvarno maaalo fali da im se ne izlajem.. :|

[spank_bitcH]

ja bi isto zeljela da moji roditelji to prihvate kao da sam kupila nove cipele. kazu lijepo i pricajmo dalje. ali vjerovatno ne bi bilo tako. sramili bi se. bili tuzni. kada bi zanala da bi se ponosili samnom i bili sretni zbog toga odmah bi im rekla. ovako sumnjam da bi podnijeli cinjenicu da nisam ispala "savrsena". vjerovatno bi krivili jedan drugog zbog toga. ili sami sebe. ma ne znam. ne zelim se dovesti u tu situaciju. jos mi to treba u zivotu.

potpisujem!
ali posto je moja majke prepuna ljubavi,posebno za mene...to bi sve(mislim)dobro ispalo...i nije zadrta...skroz je ok s tim stvarima.
ali nije mislila da se ce suocit s tim sa svojom kcerkom...
ma neznam.
malo sam brzopleta u svemu pa tak u tome.
zao bi mi bilo da se ne izlajem,a da ne odmjerim situaciju

[dany]

ovako sumnjam da bi podnijeli cinjenicu da nisam ispala "savrsena"

upravo ovo...
starci su uvijek imali velika očekivanja od mene u svemu. "lijepa, pametna, puna potencijala" kako bi rekli. valjda je stara očekivala zgodnog, uspješnog i pametnog zeta i kuću punu preslatke unučadi. kad bi joj govorila da se ne planiram udavat, shvaćala je to ko zajebanciju. kad je saznala da njena "o tako savršena" kći ima curu... tu činjenicu ignorira, sada se potpuno koncentrirala na moje obrazovanje i uspjeh na faksu. jupi.

[teany]

izgledalo je - katastrofalno.. jer nisam imala nista s tim..uhh..teski teski dani
ugl. "javili" im starci tadasnje cure.. groozno iskustvo koje ne zelim nikom!

[call_me_not]

hhhmmmm...let me see. mama je bljuvala, a tata se otkrivljivao, skupa su se pitali zasto im to radim i cime su oni to zasluzili? i tak nekoliko puta redom. da bi zakljucili da je lesbianism bolest koju je najbolje tajiti susjedima, prijateljima i rodbini i da ce prestati ako se o njoj ne prica. simptomi se prikrivaju pricom o udaji.
inace se volimo.

[Hidden_soul]

Nije izgledalo.

[bambola]

prva rečenica od moje mjake je bila "ti si poremećena", ali jako brzo je shvatila sta je rekla i ispričala se, jer sam joj ja objasnila da mi je jedino bitno da me ona kuži, a za ostale ionako nije važno...
...kao sada je ok sa time, međutim još uvijek ne želi druženje ili upoznavanje sa mojom dragom...iako kako vrijeme prolazi mislim da i tu idemo polako naprijed!!
...mogla bi cak reci da sam zadovoljna sa situacijom...

[bubili]

nemoj brzat kada dođe vrijeme za to,onda joj reci iako ne znam kada je pravi trenutak ja sam često dovodila razno razne "prijateljice" doma za koje nikada nije čula pa je počela sumnjat. kad sam joj rekla šok ti si lezba????????ja sam kriva bla bla to je faza i razne gluposti...
prihvatila je to,ali još uvijek brije da ću si ja nači dečka i da je to samo faza,ali eto ta faza traje malo duže vremena....uglavnom imamo super odnos itd...ali ne znam s vremena na vrijeme ima neke bisere koje čovjek trpi... uglavnom nema tu nekog pravog trenutka,jer starci uvijek slično reagiraju

[far out]

paa...to je neprirodno, bolesno, ona je sad nesretna do kraja svog zivota i slicne izjave. sad se to ne spominje. nada se ako sutimo da ce proci samo od sebe.

[spank_bitcH]

o Boze....
pa jel nekome roditelj dobro reagirao...plakao i utjesio...
to ja i ocekujem od svoje mame.mozda je puno...al takva je ona...
hm..? :?

[tamara3]

Evo, čitaj opet:

Proteklo je dobro i taj osjećaj je nenadjebiv. Kao da mi je netko odvalio Himalaju s ramena.
Naravno, mama nije bila luda od sreće ali se jako trudila razumjeti i prihvatiti i zato sam joj zauvijek zahvalna. Uostalom, to je samo nadogradilo naš odnos u puno kvalitetniji.
Ako imaš feeling da će proći okej, go for it.

[Ameli]

moji su pukli od smijeha...stim da je mama poslije par godina rekla:a zasto se neudas udas za njega...a caca je ponudio video da se naobrazujem gledajuci glupo jahanje..sve u svemu,moji roditelji i nisu nikad ni bili bas neke konzerve tako da san mogla i sa marsovcem imati vezu..

[killer_cupcake]

swojima goworim od swoje 15.e da wolim cure, znachi weeeeeeeeeeeech 8 godina im to goworim a oni misle da ih zaebawam, pogotowo tata (koji jako dobro zna pechi kolache) waljda ih to shta tu i tamo budem s nekim dechkom drzhi u nadi da nisam chista lezbby pa shta i da se udam ak che mi muzh znat da ja wolim cure, jel tako
wechina se nalazi pod welikim pritiskom zbog ochekiwanja roditelja i okoline, a dal te itko pita kako je tebi i koja su twoja ochekiwanja?!? ponekad me sram shta zhiwim u hrwatskoj, jer na shta nam se swoji zemlja-bog, hrwati i heterosexualnost, ma gimme a break zashto se trudimo ispunit ochekiwanja nashih roditelja i okoline, zashto, da bi oni bili sretniji i zadowoljniji i mirnije ishli spawat dok se mi wrtimo satima u krewetu razmishljajuchi koji bunt i rewolt pokrenut protiw swih njih, ma koga wishe briga za okolinu, nek se oni prilagođawaju, ne mi
nemoj mislit da chesh razocharat roditelje kad im kazhesh da su ti cure mnogo drazhe od dechkiju, jer kako god da bilo, roditelji su ti, wole te (iako po rađenoj statistici u swijetu, malo roditelja zbilja woli swoje dijete) i mozhda reagiraju chudno, naglo, glasno, suzno i s neprimjerenim komentarima, al proch che ih, swe se da rijeshit razgoworom, wjeruj mi jer ipak, rechi da si lezbby nije nikakwo razocharanje naspram onih koji moraju priznat da su, npr.alkosi, narkosi, kleptomani, pedofili, nasilnici itd. itd. itd. cheer up, tu smo za tebe!

[call_me_not]

porucili su mi jucer da je za njih jedina sreca da se netko uda/ozeni i ima djecu i da im nije jasno kud je bas njih pogodila takva nesreca.
pragmaticno pitanje je sta da se radi s takvim roditeljima? pragmatican odgovor: da se bude pragmatican. ne bih da me ispisu iz nasljedstva