Dajem ti verse: tema o poeziji.

[jpeg]

Zatvorija san škure, dok buri zadnje ure
ova noć
Ka ruzinava špina u kojoj vode nima
život moj
Još san jut na sebe i još mi dušu grebe
nisan zna zaboravit te
Zapetlja san ruke dok san odrišiva
konope
Zapetlja me život, ne mogu se odvezat
od tebe
Svu san voju stuka,
jeli vridi ova muka zbog tebe, pitan se

Svu san voju stuka zbog tebe,
jedva se živ izvuka zbog tebe, zbog tebe

Mladost je pobigla, a još ruke nisan diga
od tebe
Krivu kartu san povuka,
na prvi balun nogon tuka u oblake
Ka glamac san se čapa,
na ješku sa tvog štapa, zagriza do kraja

Svu san voju stuka zbog tebe,
jedva se živ izvuka zbog tebe, zbog tebe

[takeover]

PJESMA MRTVOG PJESNIKA

Moj, prijatelju mene više nema,
Al nisam samo zemlja, samo trava,
Jer knjiga ta, što držiš je u ruci,
Samo je dio mene koji spava.
I ko je čita u život je budi.
Probudi me, i bit ću tvoja java.

Ja nemam više proljeća i ljeta,
Jeseni nemam, niti zima.
Siroti mrtvac ja sam, koji u se
Ništa od svijeta ne može da prima.
I što od svijetlog osta mi života,
U zagrljaju ostalo je rima.

Pred smrću ja se skrih (koliko mogoh)
U stihove. U mraku sam ih kovo,
Al zatvoriš li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja ću u te prijeći
Ko bujna rijeka u korito novo.

Još koji časak htio bih da živim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja ću ti dati. Sve misli. Sve snove,
Sve što mi vrijeme nemilosno ote,
Sve zanose, sve ljubavi, sve nade,
Sve uspomene -- o mrtvi živote!

Povrati me u moje stare dane!
Ja hoću svjetla! Sunca koje zlati
Sve čeg se takne. Ja topline hoću
I obzorja, moj druže nepoznati.
I zanosa! i zvijezda kojih nema
U mojoj noći. Njih mi, dragi, vrati.

Ko oko svjetla leptirice noćne
Oko života tužaljke mi kruže.
Pomozi mi da dignem svoje vjeđe,
Da ruke mi se u čeznuću pruže.
Ja hoću biti mlad, ja hoću ljubit,
I biti ljubljen, moj neznani druže!

Sav život moj u tvojoj sad je ruci.
Probudi me! Proživjet ćemo oba
Sve moje stihom zadržane sate,
Sve sačuvane sne iz davnog doba.
Pred vratima života ja sam prosjak.
Čuj moje kucanje! Moj glas iz groba!

D.Cesarić

[takeover]

SAMOTNA LJUBAV

Ponoć već je prošla,svjetlo mi se gasi,
na baršunu crnom leži teška noć;
Čelom mi se truni spomen tvoje vlasi-
Ljubavi daleka,kad ćeš,kad ćeš doć?

Otišla si.Gdje si?Ko da umrla si,
Udaljenost ima smrti tužnu moć,
Srcem srsi,strasti,dušom sumnje,strasi-
Poginut ću noćas i za drugom poć.

Ljubav nije sreća!-znaš li kad mi reče?
Ljubav to je rana,i ta rana peče,
ljubav boli,boli,kao život boli.

Teško,teško onom koji voli-
Nisi pravo rekla.Ljubav bol je,plamen,
Ali muči samo kad sam sam-ko kamen.


Matoš ,...neponovljivi

[Silvia]

TIJELO ŽENE (Cuerpo de mujer)
(Pablo Neruda)

Tijelo žene, skrovito čudo nepoznato u tebi,
ima li veće nježnosti nego što je moja
dok spavaš ljupka u sjeni svoje svjetlosti?

Silazeći u tebe kao u ponornicu
ponavljam imena cvijeća da bih te objasnio:
perunija, azaleja, robinija hispida.

Dok spavaš ti se igraš, rijeko u koju uranjam
svoje ruke, rastužena i vječna,
sa svojim šljunkom od sedefa i spaljene mahovine.

Na tebi sve prepoznajem i svemu se čudim:
tu je ponor iz koga dolazim i kome se vraćam,
i slana me žeđ obilazi dok umireš, slatka patnjo.

Evo koliko te tražim: kao jeka svoj glas,
kao glas svoju jeku sto ne prestaje
i gori u mojoj krvi, u mojoj glavi bez svjetla.

Evo koliko te želim: kao pusta površina vode
svoj vir da je uznemiri i da sustane tamo
gdje sve počinje, i odakle smrt ne silazi.

Ima li ljepše od tvoje kovine,
od tvog voća koje se nudi? Ja sam brod
što tone i što se ljulja između tvojih obala.

Evo te, pobijeđene i gole, ali tko će proći
ispod slavoluka sa vijencem gorka lovora?
U tvom snu i ja sam izgubljen zauvijek.

Zagledan u beskrajne prostore otvaram
dio po dio tvog tijela što se ne razlikuje više
od mene u meni, jednako i jednako samo.

Tu je i nevidljiva pjesma koja preobražava
sva tvoja čuda u jedno, uzdrhtalo na kiši,
i prokleto nebo što ranjava plače iza tvojih vjeđa.

Plava pjesma

Prodavala je krizanteme,
oči je imala poput pjesme ove.
Mirisala divno…na samoću,
Tiho se ušuljala u moje snove.

Osmijeh je skrivala iza cvijeća,
al pogled je odavao misli skrite,
drhtavim glasom kada bi rekla...
Samo izvolite!...Šta želite

Postao sam ljubitelj krizantema...
očiju poput pjesme ove,
crnomorskih mirisa slatkih
i nje što ušla je u moje snove.

I svako jutro krizanteme nove
na stolu hotelske sobe slažem,
a očima plavim poput pjesme ove,
sve je već jasno...jasno da lažem.

Dok pjesma plava poput očiju njenih
raspjevala se dušom da joj kraja nema
stojim na obali Crnoga mora,
gledam prodavačicu krizantema.

A.D. Nessebar

[talented miss cohen]

I sad sem tu i pak sem tvoja, serbus draga temo moja!



Lose yourself,
Lose yourself in this love.
When you lose yourself in this love,
you will find everything.

Lose yourself,
Lose yourself.
Do not fear this loss,
For you will rise from the earth
and embrace the endless heavens.

Lose yourself,
Lose yourself.
Escape from this earthly form,
For this body is a chain
and you are its prisoner.
Smash through the prison wall
and walk outside with the kings and princes.

Lose yourself,
Lose yourself at the foot of the glorious King.
When you lose yourself
before the King
you will become the King.

Lose yourself,
Lose yourself.
Escape from the black cloud
that surrounds you.
Then you will see your own light
as radiant as the full moon.

Now enter that silence.
This is the surest way
to lose yourself….

What is your life about, anyway? -
Nothing but a struggle to be someone,
Nothing but a running from your own silence.

— Rumi

[Peglam_subotom]

Scorpions - Wind Of Change

I follow the Moskva
Down to Gorky Park
Listening to the wind of change
An August summer night
Soldiers passing by
Listening to the wind of change

The world is closing in
Did you ever think
That we could be so close,like brothers
The future's in the air
I can feel it everywhere
Blowing with the wind of change

Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
In the wind of change

Walking down the street
Distant memories
Are buried in the past forever

I follow the Moskva
Down to Gorky Park
Listening to the wind of change

Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow share their dreams
With you and me

Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
In the wind of change

The wind of change blows straight
Into the face of time
Like a stormwind that will ring
The freedom bell for peace of mind
Let your balalaika sing
What my guitar wants to say

Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow share their dreams
With you and me

Take me to the magic of the moment
On a glory night
Where the children of tomorrow dream away
In the wind of change....

[Peglam_subotom]

The American Sublime

By Wallace Stevens

How does one stand
To behold the sublime,
To confront the mockers,
The mickey mockers
And plated pairs?

When General Jackson
Posed for his statue
He knew how one feels.
Shall a man go barefoot
Blinking and blank?

But how does one feel?
One grows used to the weather,
The landscape and that;
And the sublime comes down
To the spirit itself,

The spirit and space,
The empty spirit
In vacant space.
What wine does one drink?
What bread does one eat?

[Plague]

zar si od mene tražila slatke stihove - walt whitman

zar si od mene tražila slatke stihove?
zar ti se čini da je ovo što do sada pjevah
toliko teško slijediti i teško razumjeti?
zato što ni do sada nisam pjevao
da me ti slijediš i razumiješ -
neću ni sada;
što su, uostalom, takvima kao ti, pjesnici kao ja? -
ostavi zato moja djela
i uljuljkuj se onim što možeš razumjeti;

jer ja nikog ne uljuljkujem -
i ti me nikada nećeš razumjeti.

[talented miss cohen]

DEATH OF A LADIES' MAN
Leonard Cohen

The man she wanted all her life was hanging by a thread
'I never even knew how much I wanted you', she said
His muscles, they were numbered, and his style was obsolete
'Oh baby, I have come too late.'
She knelt beside his feet

'I’ll never see a face like yours in years of men to come
I’ll never see such arms again in wrestling or love.'
And all his virtues burning in the smokey holocaust
She took unto herself most everything her lover lost

Now the master of this landscape, he was standing at the view
With a sparrow of St. Francis that he was preaching to
She beckoned to the sentry of his high religious mood
She said, 'I’ll make a place between my legs, I’ll teach you solitude.'

He offered her an orgy in a many mirrored room
He promised her protection for the issue of her womb
She moved her body hard against a sharpened metal spoon
She stopped the bloody rituals of passage to the moon

She took his much admired oriental frame of mind
And the heart-of-darkness alibi his money hides behind
She took his blonde Madonna and his monastery wine
'this mental space is occupied and everything is mine.'

He tried to make a final stand beside the railway track
She said, 'the art of longing’s over and it’s never coming back.'
She took his tavern parliament, his cap, his cocky dance
She mocked his female fashions and his working-class moustache

The last time that I saw him he was trying hard to get
A woman’s education, but he’s not a woman yet
And the last time that I saw her she was living with a boy
Who gives her soul an empty room and gives her body joy

So the great affair is over, but whoever would have guessed
It would leave us all so vacant and so deeply unimpressed
It’s like our visit to the moon or to that other star
I guess you go for nothing if you really want to go that far

[LittleRedRidingHood]

Nick Cave-Are you the one that I´ve been waiting for?

I've felt you coming girl, as you drew near
I knew you'd find me, cause I longed you here
Are you my desitiny? Is this how you'll appear?
Wrapped in a coat with tears in your eyes?
Well take that coat babe, and throw it on the floor
Are you the one that I've been waiting for?

As you've been moving surely toward me
My soul has comforted and assured me
That in time my heart it will reward me
And that all will be revealed
So I've sat and I've watched an ice-age thaw
Are you the one that I've been waiting for?

Out of sorrow entire worlds have been built
Out of longing great wonders have been willed
They're only little tears, darling, let them spill
And lay your head upon my shoulder
Outside my window the world has gone to war
Are you the one that I've been waiting for?

O we will know, won't we?
The stars will explode in the sky
O but they don't, do they?
Stars have their moment and then they die

There's a man who spoke wonders though I've never met him
He said, "He who seeks finds and who knocks will be let in"
I think of you in motion and just how close you are getting
And how every little thing anticipates you
All down my veins my heart-strings call
Are you the one that I've been waiting for?

[talented miss cohen]

BUĐENJE DO RAZGOVIJETNOGA
Tin Ujević

Kako razumijem kojim jezikom govore čitko ovi ljudi?
Kako je voda u umivaoniku hladna?
Kako je zdrava glad i zdrava žeđa,
i kako je žudnja puna vlastite krepčine?

Otkuda sam ostao isti u sličnom tijelu?
Kako je bilo jedno juče, i bit će jedno sutra?
I zašto boje krase stvari i igraju u sjeni?
I što nas škaklji ovaj život roza i rumeni?

Ono što iskah u snu, vidi se na javi;
na danu ima lica i maska pravih;
ovdje mi se pravo javlja što se u snu javi,
bez ove žive, veće jeke.

U snu smo govorili glasno tuđim jezicima,
a ništa nas nije vezalo na gole činjenice.
U snu su spavale ljetne sjenice,
k'o da je sunce bilo prejako,
a bila je samo smeđa noć, i to vrlo mlako.

Ne, san me ne drži, jer ja sanjam javu.
Pomiluj me za tvoje čari, mili dane!
I san me draži kad se preobrazi
iz lica u lice, iz maske u masku,
iz skaske u pasku.

[gro]

....

Ovo što vidite to nisam ja,
to je samo moja ljuštura,oklop.
I ako ćete me ocjenjivati po tome,
žao mi je,
jer možda zbog nekog detalja
mog omotača,
nećete dobiti želju da upoznate
ono što se nalazi unutra
i što je vrijedno..

autobiografska

[talented miss cohen]

Hmmm... jel to 'Ispovijest jednog oraha'

Poanta: every nut deserves to be cracked

Hvala ti. Tvoje verse su naizgled jedan odvažan statement. Jednostavan protok misli, ALI ali... uspjela si prenjeti emociju, privuči empatiju. To cijenim. Eto, tvoja pjesnička energija je prenjeta, intersenzibilna komunikacija obavljena, i to je to što poeziju odvaja od svih drugih skupova riječi.

Eto i ovi moji retci, i oni mogu biti moja ljuštura, oklop. Ali poezija nikad nije.

[gro]

Miss,i to ne ispovijest bilo kakvog oraha,već kokosovog oraha..
hahah taj se teže razbija

Poslije tebe,neću ni htjeti,
ni moći,ni željeti,da volim ijednu drugu.
Biti ću sa nekim ženama koje će biti i dobre i fine,
i koje će zasluživati da ih volim,ali..
Ja sam svu svoju ljubav dala tebi,
i nije mi žao,
i ne tražim je nazad,
jer sam je svo ovo vrijeme i čuvala za tebe.
A ja..
Šta ja mogu biti,od sada pa nadalje..
pa da,
mogu biti samo to,i ništa drugo
Solider of fortune..

[talented miss cohen]

MIGNONNE, ALLONS VOIR SI LA ROSE
Pierre de RONSARD (1524-1585)

Mignonne, allons voir si la rose
Qui ce matin avoit desclose
Sa robe de pourpre au Soleil,
A point perdu ceste vesprée
Les plis de sa robe pourprée,
Et son teint au vostre pareil.

Las ! voyez comme en peu d'espace,
Mignonne, elle a dessus la place
Las ! las ses beautez laissé cheoir !
Ô vrayment marastre Nature,
Puis qu'une telle fleur ne dure
Que du matin jusques au soir !

Donc, si vous me croyez, mignonne,
Tandis que vostre âge fleuronne
En sa plus verte nouveauté,
Cueillez, cueillez vostre jeunesse :
Comme à ceste fleur la vieillesse
Fera ternir vostre beauté.

[talented miss cohen]

Dear reader,
this is me, randomly inspired and creeped.

This madness is ever young
This infidelity is wide sprung
Past the eyes of preliminary hope
Past my lungs, my pen and my dope
No you may not come in, it’s too soon
It’ll be too soon forever
This alarm clock is clever
This is my last pill of patience control
As I take you, as I take you to the door
As you enter, as you enter rhythmically
Against the body I will never be.

Dear reader, this is still me, thank you for taking the time
to deal with matters less divine than the contents of your
own soul.

[LittleRedRidingHood]

"Da li sam svuda gde su mi tragovi..."

Da li sam svuda gde su mi tragovi
Ko zna s cim sam se spajao
a nisam ga ni takao
mozda sam boravio i u svom zivotu
mozda postoje izvesni znaci
ili kao da je neko stran.
Ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno.
Sa mnom je opasno ici,
ja se nikad ne umaram.
Valjda sam jedini covjek
koji sumnja u sebe
sve cesce mi se cini
da nisam nikakav oblik
vec da slobodno jedrim
kroz sopstveno pijanstvo
- prepusten suncevom vetru
odlivam se i dolivam.
Ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno,
sa mnom je opasno hteti,
ja nikad ne odustajem.
Neiskvaren iskustvom,
poseban slucaj samoce.
Ponekad izmislim sadasnjost,
da imam gde da prenocim.
I suvise sam video,
da bih smeo da tvrdim,
mnogo toga sam saznao,
da bih imao ijedan dokaz
ali ipak uz mene se moze,
mada je neobicno.
Sa mnom je opasno voleti,
ja nikad ne zaboravljam.
Pokusavam da shvatim ucenja
koja mene shvataju.
Nejasna mi je vera
spremna da u mene veruje.
Tesko je biti okovan
u moju vrstu slobode.
Lako mi je s nemirom,
ne mogu da umirim mir.
Al ipak uz mene se moze,
mada je neobicno,
sa mnom je cudno cak i umreti...
jer ja se ne zavrsavam.

[talented miss cohen]

Mika je živ u ovoj temi!

Hvala ti Crvenkapice, to je jedna od njegovih najljepših. Ako se uopće može izdvojiti najljepša.

Ja ću sad malo Tina dovući ovdje... sam da nađem tu koja mi je pala na pamet :traži u kazalu:

[talented miss cohen]

BEZGLAVI DROMEDAR
Tin Ujević

Moja je duša zaboravljen cvijet koji se otvara uveče
da pije plavu noć usnama požudnih kapi.

Ljubav je stara majčinska zasjeda kojoj će do kraja
nasjedati mlađi naraštaji,
ljubav je tužno promašena stvar kao đački stihovi.
Imam milosti veće i bolje od ljubavi cijele.

Na tragu svome ja gubim sebe i uzalud tražim ljusku sebe,
ovo kiptenje živaca je žuta groznica od duha.
Nema vrata u moju ćeliju, moj muk je mir bez prozora
i dakle sasvim definitivan;
samo fine glave umiju način da čvrsto šute.

Ne želim biti srećan; ja sam srećan kad se vidim tresti
i patiti
kao bog na vidiku živoga pupka buđenja.
Ja želim biti samo lijep, u redu otmenosti.
Mene život škaklje i golica, i svijet je kliknuo u hiljadu
blagoslova.
O radosti, ti si jezgro svega, zreli klas dana, i kada
zapjevam, to je od tebe;
ja te umijem cijeniti i kada ne znam za te.
O radosti, ti si bezazleno vrelo svijetle tišine.

Ja znam da putujem, i, sklisko, nikad nisam na mjestu.
Mene vozi bezglavi dromedar oceanom smisla
i ima tako mnogo glava sa fenjerima vida.
Ja nisam u kući, publiko, i uvijek sam na drugom mjestu
nego ovdje.

2000 besmislenih slogova u svečanoj povorci daha
jesu moje živinsko mucanje za izvore vedrine,
jesu moje prelesno tepanje dragoj vasioni cjelova,
jesu moje grješno draganje tajne srži stvari
u čudnoj prirodi s eteričnom kožom.
Povorka glava povorka je uvrnutih slogova,
pazite da ne rasturim na strane vjetra snopove električnog mlaza
preko svih blaženstava prošiktale zeleni.

Ja treptim. Ja strepim od milja.
Od potkožne injekcije milja pod prutom,
pod grančicom đurđevka i jorgovana.
Osjećam se uživati od predahnute patnje;
na dnu moga daha sakriva se žmarak
od kojega je opća tvar postala osjetljiva.
O radosti, ne trebam druge radosti nego one: biti,
i piti struje svježine iz dalekoga svijeta.

Zagreb, kolovoz 1931.

[LittleRedRidingHood]

Mika je živ u ovoj temi!

Hvala ti Crvenkapice, to je jedna od njegovih najljepših. Ako se uopće može izdvojiti najljepša.

:

Mika

[talented miss cohen]

Par Đoletovih stihova, onako random...

Uz život se ne prilaže uputstvo za upotrebu
i svako to odradi kako već ume,
zanemi gde bi drugi viknuo,
nasmeje se gde bi drugi zaplakao,
uvredi se tamo gde bi se neko obradovao,
uđe u pogrešan vagon, siđe stanicu pre ili kasnije,
pokoleba se, samo prebaci veslo iz ruke u ruku
a struja ga odnese presudno dalje,
odredi drugo mesto na kom će pristati...

Planetom tumaraju zagubljeni, pogrešno iznikli,
očajno tragajući za onima koji bi im tako lako
mogli biti dragi i bliski i zaista više ne znam
šta je gore -
promašiti tog Nekog Svog za hiljadu godina
i hiljadu kilometara
ili za par decenija i tričavih stotinak kilometara...
Prokletstvo...

Ne, nismo mi bili ljubavnici, nikad
samo smo se ponekad malo gledali
kad nas nisu gledali i to je sve.
Oboje smo nosili na lančiću po polovinu
jedne davno polomljene tajne, ali
nismo pokušavali da je sastavimo,
ko zna zašto, i ta tajna lebdela je
nad desetgodišnjim okeanom prošlog vremena
kao ukleta lađa,
negde ovde daleko, nedge tamo blizu,
ni na nebu ni na zemlji...
Nikad mi nismo bili ljubavnici
samo smo se ponekad u noćima punog meseca
malo tražili po dugim talasnim dužinama čežnje,
i to je sve.

I tako obično u nekoj vedroj noći
roj neizgovorenih reči nepovratno odbegne
iz košnica misli i u potrazi za novim mestom
sumanuto pokušava da otkrije prečicu do
najbližih zvezda, ali zna se
još niko sem prevejane skitnice pogleda
nije uspeo da dospe do tamo...
I neizgovorene reči ostaju da trepere
u lišču starog drveta zauvek
"Zauvek?" pitala je uplašeno,
O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam
da ''zauvek'' ne postoji,
Jer tad će se u ritmu njenog pulsa možda
pojaviti ona uznemirena i ključna sinkopa
koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao
u odjecima naših tišina.
I onda će znati da je jedina koju sam ikad
voleo.
Da sam sve druge voleo tamnom stranom
srca, štedeći se, učeći se kako ću najbolje
voleti nju,
kada je konačno nađem...

[talented miss cohen]

Welcome to my blog space



Silence
by Thomas Hood


There is a silence where hath been no sound,
There is a silence where no sound may be,
In the cold grave—under the deep deep sea,
Or in wide desert where no life is found,
Which hath been mute, and still must sleep profound;
No voice is hush'd—no life treads silently,
But clouds and cloudy shadows wander free.
That never spoke, over the idle ground:
But in green ruins, in the desolate walls
Of antique palaces, where Man hath been,
Though the dun fox, or wild hyæna, calls,
And owls, that flit continually between,
Shriek to the echo, and the low winds moan,—
There the true Silence is, self-conscious and alone.

[LittleRedRidingHood]

Baudelaire

Ja te obozavam kao nebo nocu,
O posudo tuge,i tvoju mirnocu
Ja ljubim sve vise sto mi bjezis dalje
Pa i makar mislim da te tama salje
Da bi ironicno razmak povecala
Sto ga je do neba vec priroda dala.

U divljem naletu nasrcem i skacem
I ko crv lesinu ne bih dao jacem!
I meni je draga,u ocaju slijepom,
Cak i ta hladnoca sto te cini lijepom.

[LittleRedRidingHood]

Mesec je tupom krivom kamom
zaklao jedno veče žuto.
Oprosti, bio sam skitnica samo,
pa sam u tvoje oči zaluto.

I sasvim nespretno prosuo se
kao lopata vrelog snega,
nasmejan, izgužvane kose,
od ptica ranjav, od cveta pegav.


Oprosti, uvek moram da odem...


Mika

[talented miss cohen]

PAPER THIN HOTEL
Leonard Cohen

The walls of this hotel are paper-thin
Last night I heard you making love to him
The struggle mouth to mouth and limb to limb
The grunt of unity when he came in

I stood there with my ear against the wall
I was not seized by jealousy at all
In fact a burden lifted from my soul
I heard that love was out of my control
A heavy burden lifted from my soul
I heard that love was out of my control

I listened to your kisses at the door
I never heard the world so clear before
You ran your bath and you began to sing
I felt so good I couldn't feel a thing

I can't wait to tell you to your face
I can't wait for you to take my place
You are The Naked Angel In My Heart
You are The Woman With Her Legs Apart
It's written on the walls of this hotel
You go to heaven once you've been to hell

A heavy burden lifted from my soul
I heard that love was out of my control

[talented miss cohen]

Is All The World A Prayer To Some Star? Are all the years of the world a catalogue of the events of some holiday? Do all things happen at once? Is there a needle in the haystack? Do we perform in the twilight before a vast theater of empty stone benches? Do we hold hands with our grandfathers?
Are they warm and royal, the rags of death? Are all the people living at this very second fingerprinted? Is beauty the pulley? How are the dead received in the expanding army? Is it true that there are no wallflowers at the dance? May I suck cunts for my gift? May I love the forms of girls instead of licking labels? May I die a little at the uncovering of unfamiliar breasts? May I raise a path of goosepimples with my tongue? May I hug my friend instead of working? Are sailors naturally religious? May I squeeze a golden-haired thigh between my legs and feel blood flowing and hear the holy tick of the fainting clock? May I see if someone is alive by gobbling his come? Could it be recorded in the books of some law that shit is kosher? Is there a difference in dreaming geometry and bizarre sex positions? Is the epileptic always graceful? Is there such thing as waste? Is it wonderful to think about an eighteen-year-old girl wearing tight jelly underwear? Does love visit me when I pump myself?
Oh God, there is a scream, all the systems are screaming. I am locked in a fur store but I believe you want to steal me.
Does Gabriel trip a burglar alarm? Why was I sewn into bed with the nymphomaniac? Am I as easy to pluck as a spear of grass? Can I be torn away from the roulette wheel? By how many bilion cables is the zeppelin secured?
O God, I love so many things it will need years to take them away one by one. I adore thy details.
Why have you let me see the bare ankle tonight in the treehouse? Why did you vouchsafe unto me a minute flash of desire? May I unfasten my loneliness and collide once again with a beautiful greedy body? May I fall asleep after a soft happy kiss? May I have a dog for a pet? May I teach myself to be handsome? May I pray at all?

Leonard Cohen, Beautiful losers [c 38]

[Bash]

Predosjećaj (A. Rimbaud)

U plav ljetnji suton, krenuću na staze,
Hoću, bockan žitom, da kroz nisku travu,
U njenoj svježini, moje noge gaze
I da vjetar kupa moju golu glavu.
Bez misli, bez riječi, pozvan od daljina,
S dušom, od ljubavi silne opijenom,
Na put ću poći, poput ciganina,
Kroz Prirodu - sretan kao s nekom ženom.

[LittleRedRidingHood]

your memory lived inside me tonight
triggered by the unexpected
and in an instant
the wave of emotion formed
a big swell
that landed on the corner of my eyes

the water burst
through my lids
like a dam,
holding back the pain
which has been collecting for so long

it will form once again
only to repeat this numbing process
of remembering the night
when your second life began
and I
was to continue my first

[talented miss cohen]

The Passage of the Siguiriya
Federico Garcia Lorca

Among black butterflies
goes a dark girl
beside a white serpent
of mist.

Earth of light,
sky of earth.

She goes chained to the tremor
of a rhythm that never arrives;
she has a heart of silver,
in her right hand a dagger.

Where are you going, Siguiriya,
with a headless rhythm?
What moon will gather up
your sorrow of lime and oleander?

Earth of light,
sky of earth.

Afterwards

The children gaze
at a distant spot.

The lamps are put out.
Some blind girls
ask questions of the moon
and spirals of weeping
rise through the air.

The mountains gaze
at a distant spot.

And Then

The labyrinths
that time creates
vanish.

(Only the desert
remains.)

The heart
fountain of desire
vanishes.

(Only the desert
remains.)

The illusion of dawn
and kisses
vanish.

Only the desert
remains.
Undulating desert.

[LittleRedRidingHood]

Nepovratna pesma


Nikad nemoj da se vraćaš
kad već jednom u svet kreneš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoćeš-nećeš.
I ja bezim bez povratka.
Nikad neću unatrag.
Sta ti znači staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za čim može da se pati
Tu je ono čemu možes srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu ćeš stati
I ostati.
Očima se u svet trči
Glavom rije mlako veče
Od reke se dete uči
ka morima da poteče.
Od zvezda se dete uči
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muči
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi večno klija
i ćarlija tvoj početak.

Ti za koren
nisi stvoren
Ceo svet ti je otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad pođeš - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud ćeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo čeka.
Ove su želje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi večno kunja
i muči se tvoj početak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trči.
Stvaraj zoru kad je veče.
Nek' od tebe život uči
da se peni i da teče.
Budi takvo neko čudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.

Ko zna šta te tamo čeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.