plačete li?

[Gost]

Filmovi me često dirnu.

Što se knjiga tiče, ne biram takvu literaturu.

[NiceGirl]

o,znam cmizdit ko malo dijete na neke romanticne filmove ili kad je o zivotinjama rijec,srce mi se para.

[Broken Down Angel]

Uglavnom na dokumentarce & talk showove. Jer se fokusiraju na odsječak realnosti - na nešto što se nekomu u tom trenutku stvarno događa. Dok se, gledajući igrane filmove, konstantno podsjećam kako je većinom riječ o konstruiranoj stvarnosti - nečemu što je plod nečije mašte, tako da se uspijevam emocionalno ograditi od njenih utjecaja.

[concrete_girl]

dok sam u pms-u često , još su i pjesme tu..
također se znam rasplakat na neki realni dokumentarac il slično
filmovi me dirnu,al rijetko plačem;
životne priče najbližih su me uvijek dirnule :|

[backspace]

moja frendica, koju znam dugi niz godina, u osnovnu smo išle još skupa... ona se u detalje sjeća jedne jedine situacije kada me vidjela da plačem.. bilo je ozbiljno, samo ću to reć jer inače ne, to nije moj stil (bar ne pred ljudima)

no, moram priznat kako starim, postajem lagano i ja sve plačipičkastija.. nije da se opirem, ali nije ni da mi se sviđa to.

[Samantha]

kad drugi ne vide

[jane connor]

u javnosti NE...osim ako nije nešto baš tolko da se ne mogu kontrolirat...desilo se samo 3 puta u životu do sad.....
inače...na neki film tu i tam...pjesme su me znale prije često rasplakati..sad sam nekak prerasla to.....rijetko se desi,ali nije nestalo

nisam baš plačljiva osoba

[ladychris]

Kao sto rekoh - ne placem dok citam knjige.
*poskrivecki brise suze nakon sto je procitala da Bruenor u Streams of Silver umire*

A kad je tuzno!!

[Fuga]

Ne, fakat se ne sjećam kad sam zadnji put plakala, pogotovo ne na filmove ili knijge.
Eventualno mi oči zarose na jednu scenu iz blade runnera, innocent voices, još par filmova.
Ajmo reći da me određene scene uznemire.

[michelle]

o da, pogotovo ako sam sama i udubim se u film, a tamo neka tugaljiva scena ili nepravedna situacija, pa netko pati... a ponekad se rasplačem i na sretan završetak ono mislim, umjesto da pucam od sreće hm... jedna od tih happy scena je kad se Lassie vrati kući, ajme meni suza...

knjige rijetko čitam, no zadnje što sam čitala, bome me rasplakalo neko saznanje do kojeg sam došla kroz tu knjigu... ili me to prao pms, hm...

[Ameli]

da, a na ovo uvijek
scene, glazba 04:47
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=0ZxQaeBd ... re=related[/youtube]
"Casulties of war"

[ariadne]

Da. Zato uglavnom izbjegavam drame. Million dollar baby me je zadnja baš dotukla di sam ridala ko kreten. Al zadnji put kad sam pustila suzu na film i knjigu je bio zadnji HP.

[Plague]

neki dan sam zasuzila na herija potera, scenu kad bellatrix ubije dobbyja. ali sasvim neprimjetno u usporedbi sa
rijekom suza koju sam izlila dok sam čitala knjigu. redovito zasuzim na dokumentarce o malim
hrabrim psima i na zadnju epizodu supernaturala u sezoni. sva se stresem već na početku kad krene carry on my wayward son. :pičkica:

[Raging cat]

u plač me često natjera moje staro, veliko ogledalo...

Sad ozbiljno. Naravno da plačem. Nad crtićem, nedavno. Zgaženom macom na cesti. Tužnom pričom. I u tome nema ničeg zbog čega bi se sramila. Iz kojeg bi ja razloga mislila da je to odraz slabosti? (zašto to ljudi misle?)
stara narodna: "Tko suza ima, u njega srce umrlo nije."

[Natalia]

Ne sjećam se kad sam toliko plakala kao uz knjigu Aimee & Jaguar. Istinita prićao dvije lezbijke u Njemaćkoj za vrijeme drugog svijetskog rata...

[talented miss cohen]

Da, plačem.
Jean-Paul Sartre u svom romanu Zrelo doba kaže, i meni se to jako dopalo pa ne propuštam priliku reproducirati ga, naime:

Plač odraslih, to je nesreća puna tajanstvenosti, nešto kao suze koje Bog prolijeva nad ljudskim nevaljalstvom.

[pihach]

doslo mi je neki dan da se rasplacem od muke, al sam uspjela filtrirati emocije na drugi nacin.

[Faith]

da kad dobijem batina

[omnia]

Sviđa mi se tema pa ju izvlačim iz naftalina.

Dakle, na knjige ne plačem, do sad mi se nije dogodilo.
Na filmove, također rijetko. Plakah na Kralja lavova kad sam ga gledala prvi put, kao dijete.
Imala sam neku fazu u ranom pubertetu kad sam plakala ko luda na Twelve Monkeys i Eye of the Beholder.
Slaba sam na scene kad netko izgubi voljenu osobu.
Inače se znam kontrolirati i obično sam ja ta koja se ruga prijateljima kad plaču

[slapa]

plačem. i lakše je tako. nekad sam dosta pazila ono da me netko ne vidi i to. sad me i to nije briga previše. ako mi je nešto tužno ili dirljivo ili mi je teško plačem. pokupila sam tu osjetljivost od mame. ona je valjda najjača osoba koju poznajem ali je isto osjetljiva duša...

[Sleepaway]

plačem samo na ovu stvar
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=MrcmUkmksWk[/youtube]

[ariadne]

Plakah na Kralja lavova kad sam ga gledala prvi put, kao dijete.

Pih, ja i danas plačem na to. Rascmizdrim se odmah na Circle of Life, a kamoli na Mufasinu smrt. Što to govori o meni, pitam se.

Zadnje na što sam plakala je kraj druge sezone Sherlocka. Užas.

[shizika]

plačem svako 2h

[rainbow]

malko rijeđe nego Šiza

[Biseksualna Lezbijka]

Da. Pogotovo u PMSu.

Na Bonnie Tyler obavezno.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=V-sCrhRPCMg[/youtube]

Na filmovima kad vidim djecu da su tužna, gotova sam.
Netko je spomenuo My girl - ronila sam suze na to.
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=WysrKKux ... re=related[/youtube]

I plakala sam na ovu scenu:
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=gGV4hxhxW8o[/youtube]
I hate the way you talk to me and the way you cut your hair. I hate the way you drive my car. I hate it when you stare. I hate your big dumb combat boots and the way you read my mind. I hate you much it makes me sick; it even makes me rhyme. I hate it, I hate the way you're always right. I hate it when you lie. I hate when you make me laugh, even worse when you make me cry. I hate it that you're not around, and the fact that you didn't call. But mostly I hate the way I don't hate you. Not even close, not even a little bit, not even at all.

[Biseksualna Lezbijka]

I na ovo isto svaki put plačem, ali od smijeha
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=K7luMp6lb9M[/youtube]

[tamara3]

Na ovo uvijek... prokleta kvaka i uvijek čudesna, maestralna, savršena Meryl Streep u kombinaciji s majstorom emocija, Eastwoodom. Uh.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=Ye8G8cqu27U[/youtube]

[Yeci]

zadnji film na koji sam plakala bio je Hachi, a dog's tale, u biti sam ga gledala 3 puta, čak i treći put koji je bio u kinu sam plakala pred masu ljudi omg, bratić je htio propast u zemlju od neugode tada :/
plačem i nakon 430og puta kralja lavova,
sjećam se da sam i čitajuć lovca u žitu plakala, davno, jel
iako ispada da puno plačem, u biti je to izrazito rijetko

[Sleepaway]

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=m_aQzNFW ... re=related[/youtube]
plačem koliko je ovo prelošeeee

[bašja]

ne plačem baš na filmove i knjige, mora fakat biti predirljivo. kad sam bila tinejdžerka onda sam plakala isključivo i samo na knjige guya gavriela kaya.
Ali me istiniti potresni događaji znaju ostavit s knedlom ili vlažnim očima