nabasala sam na neki Oshov tekst koji se dotiče intelekta i intuicije
Drugo pitanje:
Molimo da nam objasnite međusobnu relativnu važnost intelekta, intuicije i pratibhe u njihovoj pravoj perspektivi. Molimo da nam posebno objasnite zašto i kako život treba da bude na pratibhi orijentisan i kako je samo takva orijentacija adekvatna za život, kao i najvišu i najbolju životnu evoluciju.
Intelekt je najniže funkcionisanje vašeg bića, ali zato što je najniži, on je najefikasniji. Zato što je najniži, on je najrazvijeniji. Zato što je najniži, može da bude obrazovan, disciplinovan. Zato što je najniži, svi univerziteti, koledži i škole, postoje za njega. I svaki čovek ga više ili manje ima.
On je veoma koristan u spoljašnjem svetu. Bez intelekta bi vam bilo teško da budete od ikakve koristi. Zbog toga Lao Ce kaže svojim učenicima, "postanite beskorisni". Dok ne budete spremni da postanete beskorisni, nećete biti spremni da ostavite intelekt u pozadini, jer vam intelekt daje korist. Postanete doktor - postanete korisni za društvo. Postanete inženjer, postanete profesor - ovo i ono. Kroz intelekt vi postajete neko, a društvo to može koristiti - društvo to može koristiti kao sredstvo. Što ste više korisni, više vas društvo vrednuje; otuda, hijerarhija - brahmin, kšatrija, vaišja, šudra.
Najviši je učenjak, koji je čist intelekt - brahmin. Niži od njega je ratnik, kšatrija, jer on mora da štiti zemlju. Niži od njega je poslovni čovek, vaišja, jer on je sistem cirkulacije krvi u društvu - on je ekonomista, stomak. Najniža vrsta je šudra, nedodirljivi, proletarijat, jer njegov rad je manuelan, ropski, i nije potrebno mnogo intelekta. Šudri treba najmanje razvijeni intelekt, a brahminu treba najviši razvoj intelekta, ali očevidno sva podela je zbog intelekta.
Intelekt ima svoju korisnost, ali vi ste veći od intelekta, širi od intelekta. Ako previše postanete identifikovani s intelektom, postaćete doktor, inženjer ili profesor, poslovni čovek, ratnik, ali ćete izgubiti svoje biće. Nećete biti ono što jeste. Možete postati identifikovani sa svojom funkcijom toliko mnogo da zaboravite svoje biće. Možete zaboraviti da ste čovek. Možete postati toliko mnogo neki inženjer, sudija ili političar da možete zaboraviti da ste čovek. Gubite mnogo; onda ste samo mehanizam. Društvo će vas koristiti - dok možete biti korišćeni - onda ćete se povući iz društva. Onda društvo čeka na vas - kada ćete umreti.
Penzionisani ljudi umiru pre nego što bi umrli da još nisu bili penzionisani; oni ranije postaju stari. Njihov život postaje kraći za gotovo deset godina. Šta se događa? Oni postaju beskorisni. Osećaju da su svuda, gde god da su, u najbolju ruku tolerisani; oni nisu potrebni. U čoveku postoji velika potreba da bude potreban - najveća je potreba da bude potreban. Jednom kada osećate da ste suvišni, jednom kada osetite da možete biti odbačeni u kantu za đubre, jednom kada osetite da ne funkcionišete kao koristan član društva, počinjete da umirete. Penzionisanje takođe postaje datum umiranja - započinjete da umirete brzo. Vi sami znate da ćete sada biti teret. Ljudi će vas tolerisati, mogu čak imati saosećanje ili simpatiju prema vama, ali niko vas neće uzeti ozbiljno, niko vas neće voleti i poštovati. Vi ste napušteni, odbačeni.
Ako postanete previše identifikovani sa intelektom, postajete stvar - slično kao mehanizam. Dobra su kola, ali kada više nisu upotrebljiva odbacuju se na gomilu smeća. Onda ćete biti upotrebljeni i bačeni, a vaša unutarnja srž će ostati neispunjena jer niste bili predviđeni samo da budete korišćeni. Zamišljeno je da procvetate kao biće; to je bila vaša sudbina.
Viša od intelekta jeste intuicija. Intuicija daje malo zanosa vašem životu, malo poezije. Ona vam daje nekoliko uvida u nekorisnost, u to da ste vi osoba a da niste stvar. Kada vas neko voli, ta ljubav dotiče vašu intuiciju, vaš mesečev centar. Kada neko gleda u vas s privlačnim očima, namagnetisanim, to oživljava mesečevu energiju u vama. Kada neko kaže da ste lepi, vaše biće se oseća uzdignuto, ojačano. Kada vam neko kaže da ste korisni osećate se povređeni. Korisni? To ne izgleda kao poštovanje. Jer ako ste korisni i upotrebljivi onda ste zamenljivi. Onda možete biti odbačeni, neko drugi vas može zameniti. Inače, ako ste lepi onda ste nezamenljivi, onda ste jedinstveni. Onda kada budete otišli iz sveta, nešto će uvek ostati prazno, nešto će uvek nedostajati.
Zbog toga vi žudite za ljubavlju. Ljubav je hrana za intuiciju. Ako niste voleli vaša intuicija se neće razviti. Jedini način da razvijete intuiciju je da vas zapljusne ljubav. Dakle, ako majka voli dete, dete postaje intuitivno. Ako majka ne voli dete, dete postaje intelektualno. Ako dete živi u atmosferi ljubavi, pažnje i saosećanja - ako je dete prihvaćeno, zbog njega samog, a ne ni iz kakve koristi koju ono može ostvariti - onda ono jako raste iznutra i njegova energija započinje da se kreće kroz mesečev centar.
Mesečev centar je gotovo neaktivan, jer još niste voleli.
Posmatrajte. Ako kažete ženi: "volim te zato što imaš lepe oči," ona neće biti srećna, jer sutra može izgubiti svoje oči. Oči su samo sporedne. Ili može doći do neke bolesti pa može oslepeti, ili oči možda neće ostati lepe. Kada kažete, "ja te volim jer imaš lepo lice", žena nije srećna, jer lice neće ostati lepo zauvek. Starost dolazi svakog dana, svakog momenta. Ali ako kažete, "ja tebe volim", onda se ona oseća srećno, jer ovo tebe je nešto trajno, nije uzgredno, ni slučajno, ništa se tome ne može dogoditi. Kada kažete ženi, "ja te volim jer..." onda se ona nikada ne oseća srećna, zato što "jer" uvodi intelekt. Vi jednostavno govorite, slegnete svojim ramenima i kažete, "ne znam zašto, ali te volim". Mesečev centar započinje da funkcioniše - žena procveta.
Posmatrajte ženu kada je niko ne voli, i pogledajte je sledećeg trenutka kada joj neko kaže, "volim te". Ogromna je razlika, u lepoti i dostojanstvu. Ogromna je to promena - celo njeno lice postaje osvetljeno s nečim novim, obasjana je sjajem. Šta se dogodilo? Mesečev centar je oslobodio tu energiju.
Mora da ste čuli ime jednog velikog holandskog slikara, Vinsenta van Goga. On je bio ružan, veoma ružan, i nijedna žena ne bi mogla da mu kaže "volim te". Svakako, on je ostao zaostao - mesečev centar nikada nije funkcionisao. On je bio odbojan. Ljudi bi ga pogledali i pobegli. Obično je radio u dućanu za trgovinu umetninama, i čovek koji je bio vlasnik, posmatrao ga je iz dana u dan. Izgledao je tako tupo, kao da se mnogo prašine sakupilo na njegovom biću; on se nije interesovao ni za šta. Mušterije bi došle, on bi pokazivao slike, ali ne bi bio uopšte zainteresovan. Neprekidno opterećen, ni za šta zainteresovan, indiferentan. Hodao je kao zombi - morao je da hoda, ali bez poleta, bez života, bez snage, bez strasti.
Jednog dana vlasnik nije mogao poverovati svojim očima. On je došao, izgleda da se okupao posle mnogo meseci, ili možda posle mnogo godina. Okupao se, očešljao svoju kosu, i koračao je kao da pleše i pomalo je mrmljao neku melodiju. Nemoguće. Obukao je odelo i namirisao se parfemom. Nemoguće.
Vlasnik ga je pozvao: "Van Gog, šta se dogodilo?" Van Gog je rekao, "To se dogodilo - žena je rekla da me voli. Iako je to bila samo prostitutka, ali ako. Rekla je to samo zbog novca, ali ako: jedna žena je rekla da me voli."
Van Gog je pitao ženu, koja je bila prostitutka: "Zašto me voliš?" Jer ga je ta stvar uvek progonila. Niko ga nije voleo; znao je da je ružan. "Zašto me voli?" Bilo mu je nemoguće da prihvati da ga neko voli samo zbog njega - "zašto?" Prostitutka je bila izgubljena, jer nije ništa imala da kaže, jer, šta god da bi rekla izgledalo bi smešno. Nije mogla reći "zbog tvojih očiju," nije mogla reći "zbog tvog lica," nije mogla reći "zbog tvog tela," - sve bi bilo na neki način pogrešno. Rekla je, "zbog tvojih ušiju, one su tako lepe." Uši? Jeste li to ikada čuli? Bio je tako opčinjen da se vratio svojoj kući, odsekao jedno uvo, zavio ga u paketić, otišao natrag i poklonio je uvo toj ženi. Rekao je: "Niko na meni nije ništa voleo. Ovo je poklon sirotog čoveka, ali zadrži ga." Žena je bila protiv toga. Nije mogla da veruje, kakva je ovo vrsta ludaka?
Inače on se osećao vrlo dobro - osećao se jako dobro. Napisao je u svom pismu: "Ovo je bio vrhunac mog života. Neko je nešto voleo u meni, i mogao sam da podelim svoje biće."
Gledajte, proučavajte. Kad god vas neko voli, i jednostavno vas voli, neuslovljeno vas voli, jednostavno kaže: "Volim te jer postojiš, zbog onog što jesi volim te" - šta se tada dešava unutar vaših energija? Sunce se kreće prema mesecu. Sada sunce nije tako vrelo; mesec ga hladi. I milost mesečeve svetlosti se širi preko sveg vašeg bića.
Ako bi svet više bio usklađen s ljubavlju, ljudi bi imali više intuicije a manje intelekta, i postali bi lepši. Ne bi bili kao stvari; svaki od njih više bi bio osoba - koja živi i radi sa poletom, sa strašću, s intenzitetom. Imali bi strast i slavlje.
Intuicija je totalno različita. Ona funkcioniše bez ikakvog procesa - jednostavno skoči do zaključka. Zapravo intuicija je otvaranje prema realnosti - viđenje dolazi kroz to. Logika mora da traži na slepo u tami; intuicija nikada ne pipa, samo vidi, ima viziju. Ona jednostavno to vidi.
Ljudi koji su intuitivni prirodno postaju religiozni. Ljudi koji su intelektualni ne mogu prirodno postati religiozni. U najboljem slučaju oni mogu intelektualno biti angažovani u nekoj vrsti religijskih filozofija, ali ne u samoj religiji. Mogu biti upleteni u teologiju, ali ne u religiju. Oni mogu govoriti o dokazima za Boga, ali to nije isto što i govoriti o samom Bogu. Kada se samo govori o nečemu propušta se cilj - okolo i okolo, oni se kreću u krug. Oni stalno lupaju okolo i okolo i nikada ne pogađaju cilj.
Intelektualci nemaju prirodnu tendenciju da postanu religiozni. Iz tog razloga vidite da su hramovi, crkve, tako puni žena. Mesec oseća prirodnu usklađenost s religijom. Buddha je među svojim učenicima imao tri puta više žena nego muškaraca. Ista proporcija je bila i kod Mahavire; on je imao deset hiljada monaha, a trideset hiljada monahinja. Isto ćete naći oko Isusa - a kada je on bio razapet, svi muški sledbenici su se razbežali.
Kada je Isusovo telo skinuto s krsta, samo tri žene su bile prisutne. Jer su svi muškarci gledali iz gomile očekujući neko čudo. Pokušavali su da ubede svoj sunčev centar: "Da, ovo je jedini Sin Božji" ali se ništa nije događalo. Oni su tražili dokaz. Molili su se Isusu: "Pokaži nam čudo tako da možemo biti ubeđeni". Jednom kada su videli da je Isus umro kao običan čovek, apsolutno običan - tu su bila još dva čoveka koja su umirala pored Isusa, dva lopova, a Isus je umirao isto kao oni, bez ikakve razlike - ljudi su postali skeptični. Onda je ovaj čovek bio varalica - nije zaista bio Sin Božji. Dakle nije bio Bog; zato su pobegli.
Međutim ova ideja se nikada nije javila kod žena. One nisu tragale za čudima; gledale su samo u Isusa - i ugledale su čudo. One su videle čudo: da je Isus umro tako obično. To je bilo čudesno. Nije pokušao ništa da dokaže, jer ljudi koji pokušavaju da dokažu su odbrambeni. On je jednostavno rekao Bogu: "Neka bude carstvo tvoje, neka bude volja tvoja." To je bilo njegovo čudo. A i rekao je Bogu: "Oprosti ovim sirotim ljudima, ne znaju šta čine." To je bilo njegovo čudo - mogao je da se moli za one koji su ga ubijali, molio se iz saosećanja. Rekao je Bogu: "Odloži tvoj sud na stranu, odloži svoju osudu. Slušaj mene. Ovi ljudi su nevini; oni ne znaju šta rade. Neznalice su. Molim te ne ljuti se na njih, nemoj biti uznemiren. Oprosti im." To je bilo čudo.
Žene su to mogle da vide jer nisu tražile čudo. Intelekt uvek traži nešto; intuicija je jednostavno otvorena. Ne traži ništa posebno, samo posmatra - to je viđenje, vizija, pronicljivost. To je značenje reči "intuicija".
Kada se Isus pojavio posle tri dana, prvo je prišao muškim sledbenicima. Hodao je s njima, razgovarao s njima, ali ga oni nisu mogli prepoznati. Prihvatili su zamisao da je mrtav - i kraj. U stvari oni su se morali osećati žalosno. "Protraćili smo toliko mnogo godina s ovim čovekom." Sada moraju da traže nekog drugog prodavca čuda, nekog žonglera; sada moraju da traže nekog drugog. Isus je hodao s njima, razgovarao s njima, a oni ga nisu prepoznali. Onda je on morao da pristupi ženama. Kada im se približio Marija Magdalena ga je videla, potrčala - želela je da ga zagrli. Odmah ga je prepoznala. Nije čak ni pitala: "Kako se to dogodilo, pre tri dana si bio raspet?" Intuicija nikada ne pita kako i zašto. Ona jednostavno prihvata. To je duboko prihvatanje, totalno prihvatanje.
Ako živite u atmosferi punoj ljubavi... A tu atmosferu morate stvoriti oko sebe - niko je neće stvoriti za vas. Volite ljude, tako da će oni voleti vas. Volite ljude, tako da se ljubav reflektuje natrag, prenosi se, razleže i odjekuje unatrag. Volite ljude, tako da budete zapljusnuti ljubavlju. Vaša intuicija će započeti da funkcioniše. Počećete da vidite stvari koje nikada ranije niste videli. Svet ostaje isti, ali se u njemu javlja neko novo značenje. Cveće ostaje isto, ali se vama otkriva neka nova misterija. Ptice nastavljaju da pevaju na isti način, ali sada možete razumeti njihov jezik. Iznenada postoji komunikacija, iznenada postoji zajedništvo.
Intuicija je bliža istini nego intelekt jer vas čini osobom - i više nego osobom - nego što to čini intelekt.
I onda postoji pratibha, ono što je izvan oboje - iznad intelekta i intuicije. Ništa se ne može reći o tome, jer sve što se može reći ili je sunčani jezik ili mesečev jezik. Ili može biti opisan na naučan način, ili može biti opevan na pesnički način, ali nema načina da se opiše pratibha. To je izvan. Čovek mora da oseti to, mora živeti to da bi to znao.
Ljudi su dolazili kod Gautama Buddhe i govorili su: "Kaži nam nešto o Bogu." A on je govorio: "Budite mirni, budite tihi, ostanite sa mnom - i to će vam se dogoditi."
Nije to pitanje koje se može postaviti i odgovoriti, i to nije problem koji se može rešiti. To je misterija koja treba da bude doživljena. To je ekstaza. To je ogromno iskustvo.
Ovakav je put intelekta:
Jednog dana Mula je bio u seoskoj vodenici, puneći svoju vreću pomalo pšenicom od svake druge osobe.
Neko ga je pitao: "Zašto to radiš Nasrudine?"
"Zato što sam budala," odgovorio je Mula.
"Zašto onda ne puniš torbe drugih ljudi svojim vlastitim žitom, ako si budala?"
"Onda," odgovorio je Mula, "bih bio više od budale."
Intelekt je lukav; intelekt je račundžija. Intelekt uvek pokušava da eksploatiše druge. Intuicija je upravo suprotna; ona nije eksploatatorska.
Dozvolite mi da vam kažem jednu stvar. Ljudi misle da će jednog dana svet doći do tačke gde neće biti klasa, gde nema ekonomske hijerarhije - nema siromašnih, nema bogatih. Ljudi koji su mnogo misli uložili u ovaj san, ovu utopiju - Marks, Engels, Lenjin i Mao - svi oni su intelektualci, a intelektualci ne mogu dovesti do ovog stanja stvari. Samo u intuitivnom svetu moguće je iščezavanje klasa. Ali oni su protiv intuicije - marksisti misle da je intelekt sve u svemu, da nema ničega izvan njega. Ako je to tako onda njihova utopija nikada neće biti ispunjena - jer intelekt kao takav jeste eksploatator; on je lukav. Intelekt je nasilan, agresivan, destruktivan.
Sunčeva energija je vrlo nasilna i vrela. Ona pali, ubija.
Ako će svet ikada stvarno biti svet bez klasa, zaista komunistički - gde komune postoje i ne postoje klase onda svet mora sasvim da bude antimarksistički. On mora da bude intuitivan. A graditelji sveta ne mogu biti političari - samo pesnici, maštoviti ljudi, sanjari.
Želeo bih reći da muškarac ne može biti tvorac tog sveta, samo žena. Mesec može kreirati svet jednakosti, ne sunce.
Buddha, Isus, možda mogu biti korisni u toj utopiji i ispunjenju toga, ali Marks? Ne, apsolutno ne. On je previše proračunat, previše pametan, previše intelektualan. Inače sunce je do sada vladalo svetom. To je takođe bilo prirodno, jer je sunce agresivno.
Sada se otvara mogućnost da je sunce previše umorno, iscrpljeno, frustrirano, i čovečanstvo može započeti da traži drugi centar s kojim će raditi. To će biti istinsko uzdizanje žena u svetu: ako se mesec uzdigne. Međutim, kao što ja vidim na Zapadu postoji veliko uzbuđenje među ženama, veliki pokret, revolucionarno razmišljanje - liberalni pokret - ali sve one propadaju i postaju intelektualci. One postaju više nalik muškarcima.
Ako žene reaguju na muškarce one će same postati sve više nalik muškarcima. To je opasnost.
Žena treba da ostane žena, samo onda postoji mogućnost drugačijeg sveta i drugačijeg društva - prema mesecu orijentisanog društva. Ali ako sama žena postane agresivna, kao što postaje, onda ona uči besmislenost, agresivnost i nasilje od muškarca. Može ona uspeti, ali će u njoj opet uspeti sunce.
Čovek treba da bude vrlo, vrlo pažljiv i budan u radikalnim vremenima. Kada se promene događaju u ljudskoj svesti, čovek mora da bude vrlo pažljiv. Jedan jedini pogrešan korak i cela stvar može krenuti loše. Sada postoji mogućnost da mesec može delovati i mesec može biti dominantan, ali žena, ako postane agresivna, propustiće priliku i opet će muškarac pobediti kroz nju i sunce će ostati na vlasti.
Od intelekta do intuicije i od intuicije do njenog nadilaženja. Ovo je ispravan pravac evolucije: od muškarca do žene i od žene do njenog nadilaženja.
Sada se mora postaviti jedno pitanje, da je ovo razumljivo kad je u pitanju muškarac - a šta je s ženama? One su na mesečevom centru. Šta one moraju da urade?
One će morati da apsorbuju sunčev centar. Pošto muškarac mora da apsorbuje mesečev centar, žena mora da apsorbuje sunčev centar. Inače nešto u njima ostaje uskraćeno; onda one neće biti celovite žene. Dakle muškarac mora da se kreće od sunčevog centra do mesečevog, od intelekta do intuicije. Žena mora takođe da nauči intelekt, mora takođe naučiti logiku života. Ona zna da voli život, muškarac zna logiku života; muškarac mora naučiti da voli život, a žena mora naučiti logiku života. Onda nastaje ravnoteža.
Žena će morati da apsorbuje sunčani centar, a ona to može učiniti vrlo lako jer njen mesec deluje. Mesec samo treba da se otvori prema suncu. Staza će biti neznatno drugačija: jer muškarac sunčevu energiju treba da akumulira, podigne i dovede do meseca; a žena mora samo da otvori svoj mesec prema suncu i energija će započeti da teče.
Inače oboje moraju postati celoviti. Svesno mora da apsorbuje nesvesno, a podela mora da se odbaci.
Isus kaže: "Muškarac postaje žena, a žena postaje muškarac." Kada prihvatite svoju celovitost i ne poričete nijedan deo svog bića, sve postaje uravnoteženo. A kada su žena i muškarac uravnoteženi u vama, oni poništavaju jedno drugo. Iznenada ste slobodni. Ove dve sile poništavaju jedna drugu i iznenada više niste u ropstvu.
Možete ostati u ropstvu samo ako je jedan pol jači od drugog. Ako je sunce moćnije od meseca, onda ćete biti u ropstvu sa svojim muškim umom. Ako je mesec jači od sunca, onda ćete ostati u ropstvu ženskog uma. Kada su oboje jednaki, uravnoteženi, oni poništavaju jedno drugo; iznenada je vaša energija slobodna. Niste sada ni u jednoj formi, postajete bezoblični. Ta bezobličnost je pratibha. Onda počinjete da se uzdižete sve više, više i više - i nema kraja takvom rastu.
To je značenje kada kažemo da je Bog beskonačan. Vi nastavljate da rastete i rastete - nastavljate da postajete sve više savršeni, više savršeni, više savršeni... Svaki trenutak je savršen i svaki sledeći trenutak je savršeniji nego ovaj.
izvađeno iz konteksta ovog topika:
http://www.galaksija.info/forum/viewtop ... f=9&t=3999