Nakon preduge trakavice koju su izazvala (namjerna?) pogrešna čitanja Istanbulske konvencije, Vlada RH napokon je Konvenciju usvojila, i to jednoglasno. Ipak, ne bez pogovora – priložili su uz nju i interpretativnu izjavu, dokument nulte pravne vrijednosti koji služi da pacificira javnost umjesto da jasno i glasno odbaci sve spekulacije o postojanju tzv. rodne ideologije.

Konvenciju Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji poznatiju pod imenom Istanbulska konvencija Vlada je jutros jednoglasno usvojila i uputila Hrvatskom saboru prijedlog zakona o njezinu potvrđivanju. Okončani su time tjedni medijske histerije i namjernog izvrtanja činjenica, no ipak ne na zadovoljavajuć način. Naime, Vlada je našla shodnim uz Konvenciju priložiti i interpretativnu izjavu kojom odbacuje da će ratifikacija Istanbulske konvencije imati, za konzervativne skupine, negativne pravne konsekvence.

Ratifikacija je predstavljena kao svojevrsni izraz benevolentnosti premijera

Premijer Plenković i svi njegovi ministri podržali su ratifikaciju uz uvjerenje da će pomoći u borbi protiv nasilja nad ženama i u osnaživanju žena te postizanju jednakosti spolova. Koliko god njihova podrška borbi protiv nasilja, koja, zapravo, i jest temeljna svrha Konvencije, bila pohvalna, teško je zanemariti činjenicu da Vlada umjesto da rastjera dimnu zavjesu oko tobože prijepornih točki Konvencije zapravo nastavlja s mistifikacijom.

Ratifikacija je, tako, predstavljena kao svojevrsni izraz benevolentnosti premijera kojem smo svi toliko dosađivali klepetanjem o rodu da mu se nije dalo razmišljati o Konvenciji, no na kraju je ipak odlučio ratificirati samo zato što je borba protiv nasilja, kao, ipak nekakav prioritet. Ali – lažnih tumačenja roda premijer se, iz straha od sve snažnije desne frakcije vlastite stranke, kao i raspada koalicije u kojoj se nalaze i eksperti za rod Hrast, ipak nije odrekao. Otud i potreba za interpretativnom izjavom.

Naslušali smo se toga kako hrvatska država i sama ima fantastične zakone koji štite žene od obiteljskog nasilja i zbog toga ne trebamo Istanbulsku konvenciju. Međutim, problem nastaje u raskoraku između mrtvog slova na papiru i stvarnog stanja na terenu, gdje žene šute o nasilju jer nemaju vlastite izvore prihoda i jer se okolina ne želi bakćati s njihovim problemima (kao i, primjerice, ministrica Murganić koja na obiteljsko nasilje odgovori samo s "to vam je tako u braku")

U izjavi premijer Andrej Plenković uznemirenoj javnosti poručuje da Istanbulska konvencija ne podrazumijeva da će Hrvatska morati uvesti treći ili neutralni spol, redefinirati pojam braka ili uvesti rodnu ideologiju u školske programe.

Ako netko slučajno nije dobro razumio da HDZ-ova Vlada smatra da rodna ideologija postoji, objavom izjave Nade Murganić na Twitteru pobrinula se da to svima bude jasno.

Kontroverzna ministrica demografije, obitelji, mladih i socijalne politike poručila je: "Rod se temelji na dva spola i u Konvenciji se pojašnjava da postoje društveno oblikovane uloge ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra primjerenim za žene i muškarce. Dakle, temelji se na dva spola - muškom i ženskom".

Objasnimo još jednom, nježno, polagano što je to rod i zašto rodna ideologija ne postoji

Na veliko zadovoljstvo cjelokupne redakcije, napokon smo se oko nečeg složili s udrugom U ime obitelji – ova interpretativna izjava nema nikakvu pravnu snagu. Iako stručnjaci za međunarodno pravo otkrivaju da interpretativna izjava uopće nudi jasnije tumačenje nekog dokumenta i kao takva može biti uzeta u obzir od drugih potpisnica i unesena kao dopuna originalnom dokumentu, to se u slučaju izjave Vlade RH ne može dogoditi iz jednostavnog razloga – njihovo je tumačenje pogrešno.

Interpretativna izjava i izjava ministrice Murganić jasno signaliziraju da Vlada i dalje ne razumije, ili, vjerojatnije, ne želi razumjeti što je rod i nije bespogovorno odbacila pojam "rodna ideologija" kao potpunu besmislicu. Izjava ministrice Murganić zapravo je utjelovljenje svega onoga što Istanbulska konvencija nije. Pa, objasnimo još jednom iz početka, nježno, polagano i izravno što je to rod i zašto rodna ideologija ne postoji.

Možemo samo biti sretni što su Hrvati napravili tu pogrešku što su ušli u Europsku uniju u želji da zaplešu valcer s otmjenim, zapadnim susjedima umjesto da su na miru nastavili igrati gluho kolo u vlastitom nazadnjaštvu i duhovnoj sakatosti

Istanbulska konvencija ne niječe postojanje spola kao biološke kategorije. Međutim, niječe postojanje bilo kakvih ponašanja ili uloga koji bi iz spola proizlazili. Stoljećima se spolove prikazivalo različitima; ženski spol tako, tobože, uzrokuje osjećajnost, iracionalnost, požrtvovnost, slabost, a muški spol racionalnost, spremnost na djelovanje, kompetitivnost, snagu.

I upravo je to rod – rod je skup stereotipa i diskriminatornih stavova koji su stoljećima perpetuirani kako bi se ženama sustavno uskraćivalo pravo na slobodnu volju, samostalnost, odlučivanje i djelovanje. Rod je proizvod asimetrije moći – žene nisu imale pravo na vlastitu imovinu, obrazovanje, zaposlenje pa su ovisile o zaštiti muškaraca koji su ih, tako, zapravo posjedovali.

Iz takvih asimetričnih odnosa poteklo je i nasilje – muškarci su žene posjedovali i mogli raditi s njima što god žele, pa tako i biti nasilni. A otuda je potekla i još jedna pogubna činjenica – ženska internalizacija patrijarhalnih vrijednosti. Drugim riječima, žene su toliko dugo živjele pod jarmom muških percepcija i očekivanja da su se u potpunosti saživjele s lažnom slikom sebe kao inferiornih.

Hrvatska cijelom predstavom oko Istanbulske konvencije pokazuje da nije zrela i odgovorna država

Mnoge žene, zbog stoljeća uvjeravanja da su beskorisne, i danas svoje želje, sreću, zdravlje i dostojanstvo stavljaju po strani kako bi ugodile onima koje smatraju svojim vlasnicima.

Odbacivati rodno utemeljeno nasilje, dakle, znači ne dopuštati muškarcima da se smatraju superiornima ženama samo zbog toga što su muškarci i zato što su stoljećima vladali nad ženama i ugnjetavali ih zbog ekonomskih privilegija i statusa. Znači osvještavanje muškaraca i žena o tome da njihov spol ne određuje njihovo ponašanje – žena nije slaba, iracionalna, nesposobna za vođenje država, a sposobna za vođenje kućanstva, muškarac nije taj koji je racionalan, sposoban.

Spol, dakle, ne vuče za sobom nikakvu odrednicu u ponašanju. Ne postoji ženska priroda ili muška priroda koja bi bilo koji spol priječila u postizanju bilo čega što si zacrta. Žene, dakle, mogu biti piloti, a muškarci kućanice. Nitko nema pravo odrediti ljudskom biću što to treba biti niti ga zbog toga diskriminirati, a još manje biti prema njemu nasilan.

Rod je proizvod asimetrije moći – žene nisu imale pravo na vlastitu imovinu, obrazovanje, zaposlenje pa su ovisile o zaštiti muškaraca koji su ih, tako, zapravo posjedovali. Iz takvih asimetričnih odnosa poteklo je i nasilje – muškarci su žene posjedovali i mogli raditi s njima što god žele, pa tako i biti nasilni

Naslušali smo se toga kako hrvatska država i sama ima fantastične zakone koji štite žene od obiteljskog nasilja i zbog toga ne trebamo Istanbulsku konvenciju. Međutim, problem nastaje u raskoraku između mrtvog slova na papiru i stvarnog stanja na terenu, gdje žene šute o nasilju jer nemaju vlastite izvore prihoda i jer se okolina ne želi bakćati s njihovim problemima (kao i, primjerice, ministrica Murganić koja na obiteljsko nasilje odgovori samo s "to vam je tako u braku"). Gdje policija kad je pozvana da intervenira zbog nasilja i ne pokuca na vrata obitelji gdje se nasilje dogodilo. Gdje su sigurne kuće za žene pretrpane ili ih uopće nema.

Hrvatska cijelom predstavom oko Istanbulske konvencije pokazuje da nije zrela i odgovorna država. Hrvatske žene ne mogu čekati da se domaće pravosuđe aktivira jer to očito neće učiniti bez pritiska Europe, koliko god nas premijer Plenković uvjeravao da je Konvencija ratificirana bez ikakve prinude.

Možemo samo biti sretni što su Hrvati napravili tu pogrešku što su ušli u Europsku uniju u želji da zaplešu valcer s otmjenim, zapadnim susjedima umjesto da su na miru nastavili igrati gluho kolo u vlastitom nazadnjaštvu i duhovnoj sakatosti.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam