U ožujku ove godine izdana je knjiga "Xenofeminism" profesorice medija i komunikacija Helen Hester koja prikazuje osnovne ideje ksenofeminizma, uzbudljive nove struje feminizma, prikazane iz autoričina rakursa. Donosimo pregled ideja ksenofeminizma – jednog od rijetkih istinski inkluzivnih i intersekcionalnih modernih oblika aktivizma.

Ksenofeminizam je projekt na kojem trenutačno radi šest feministkinja okupljenih u kolektiv imena Laboria Cuboniks: Amy Ireland, Diann Bauer, Helen Hester, Katrina Burch, Lucca Fraser i Patricia Reed. Ime kolektiva anagram je imena "Nicolas Bourbaki" kojim se 1930-ih nazivala grupa matematičara koja je željela reformulirati osnove matematike.

Laboria Cuboniks 2015. objavile su zapaženi manifest "Xenofeminism: A Politics for Alienation" u kojem iznose temeljne postavke pokreta i viziju feminizma za budućnost. Ove je godine jedna članica kolektiva, Helen Hester, samostalno objavila knjigu imena "Xenofeminism". Knjiga zapravo nije zamišljena kao konačna formulacija poetike kolektiva, već Hesterin osobni pogled na projekt koji svježinu crpi upravo iz stalnih pregovaranja koja proizlaze iz različitih interesa sudionica.

Pražnjenje od društvenog značaja

Ksenofeminizam karakteriziraju tehnomaterijalizam, antinaturalizam i težnja za dokidanjem roda. Središnji je problem kojim se knjiga bavi reprodukcija. Ksenofeminizam vjeruje da je tehnologija koristan aktivistički alat, no istodobno naglašava da ona nije oslobađajuća sama po sebi jer je određena društvenim odnosima.

Ipak, ona može pomoći rekonstruirati svijet, pa čak i prirodu, koja je za ksenofeministkinje problematična kategorija. Na tragu Donne Haraway, autorice eseja "A Cyborg Manifesto", one odbacuju koncept prirodnosti, jedinstva i čistoće kao heteronormativan i neprijateljski prema tijelima koja se ne mogu uklopiti u kategorije normalnosti. Iz sličnog se razloga polemički postavljaju i prema feminizmu koji veliča i mistificira kreativni potencijal prirode koji je često samo zamaskirani esencijalizam.

Pomakom od prirode i prirodnog prema kibernetskom, transfeminističkom biohakiranju postigao bi se cilj dokidanja roda – rod, kao i druge kategorije nabijene simboličkim značenjem poput rase, klase i tjelesne sposobnosti, treba isprazniti od društvenog značaja, čime više ne bi mogle služiti kao osnova za diskriminaciju.

Hester upozorava da zaobilaženje establišmenta ne može biti krajnji cilj jer ono u sebi implicira slabost. Naprotiv, krajnji je cilj olakšati stvaranje novog sustava pa borba, osim feministička, postaje i antirasistička, antiimperijalistička i antikapitalistička

Biohakirati ksenofeministkinje žele i ljudsko tijelo kojemu također oduzimaju fiksnost i promatraju ga kao objekt koji tehnologija može mijenjati. Cilj im je izmijeniti status reprodukcije, dokinuti njezinu vezu s heteronormativnim vizijama i skrenuti pozornost s njezine biološke na socijalnu komponentu. Polemički se postavljaju prema nekim progresivnim strujama poput ekofeministkinja pokazujući da i same u obranama prirode često pribjegavaju esencijalizmu. Naime, pozivajući se na knjigu "No Future: Queer Theory and the Death Drive" Leeja Edelmana, upozoravaju na to da narativi koji o ekološkim problemima progovaraju kroz prizmu lamentacija o tome kakav svijet ostavljamo svojoj Djeci zapravo perpetuiraju heteronormativnost.

Gostoprimstvo prema drugom i tijelima koja ne odgovaraju kriterijima normalnosti

U takvom diskursu implicira se da je reprodukcija tek produljivanje obiteljske loze zasnovano na genetici unutar nuklearne obitelji, što je, samim time, reprodukcija jednog socijalnog obrasca u kojem je model heteroseksualne obitelji sa svojim tradicionalnim, kapitalističkim vrijednostima i dalje osnova društva.

Ksenofeministkinje se pak zalažu za budućnost u kojoj reprodukcija ne znači stvaranje jednog te istog poretka opterećenog nejednakostima, već mutaciju. Ksenofeminizam zagovara gostoprimstvo prema drugom, prema tijelima koja ne odgovaraju kriterijima normalnosti – prema trans* tijelima, tijelima drugih rasa, smanjenih mogućnosti, seksualnim radnicama. Zagovara drugačije shvaćanje zajedništva i budućnosti trudeći se uspostaviti druge modele intimnosti i solidarnosti koji nadilaze model nuklearne obitelji. Riječima Haraway, "make kin, not babies"!

Važna je referenca feminizam drugog vala. Unatoč mnogim razlikama, s ksenofeministkinjama ga povezuje rad na samopomoći. Hester opisuje primitivne feminističke tehnologije koje su za cilj imale oduprijeti se mehanizmima kontrole i skupim medicinskim tretmanima unutar zdravstvenog sustava koji je često diskriminatoran, pa čak i nasilan prema drugačijim tijelima.

Ključnim se pokazuje izum Del-Ema, naprave koju je svaka žena mogla sama sastaviti, a služila je za ekstrakciju menstruacije, ali i kao jednostavna abortivna tehnologija. Iako za tadašnje doba veoma subverzivne i revolucionarne, Hester upozorava da ovakve niskobudžetne intervencije imaju svoja ograničenja, no neke njihove karakteristike ipak mogu biti model za ksenofeminizam.

Medicinske open source platforme

Primjerice, činjenica da je svrha Del-Ema bila to da ga svatko može koristiti uz jasne, ali i prilagodljive upute i da ne bude komercijalan povezuje ga s open source platformama i softverom poput LINUX-a, koji može služiti kao alternativni način komunikacije kojim se zaobilazi kontrola. Na sličan način ksenofeministkinje predlažu stvaranje medicinskih open source platforma.

U tu svrhu predlažu protokolarni feminizam, pri čemu se protokol ne shvaća kao fiksni način kontrole, već horizontalni model povezivanja lokalnih akcija, razmjene informacija koje se lako mogu prilagoditi pojedinim kontekstima, čime bi se nadišla ograničenja na koja je drugi val feminizma naišao. Svoju borbu ksenofeministkinje kategoriziraju kao mezopolitičku, vjerujući da se događa između mikrorazine pojedinačnih i lokalnih intervencija te makrorazine države ili viših organiziranih tijela. Mezopolitika je "proživljena, situacijska, stalno se o njoj pregovara i teško ju je reducirati na apstraktna načela" (Hester 2018: 114).

A izuzetno je za to važna intersekcionalnost, upravo aspekt koji je drugom valu feminizma, usmjerenom na probleme bijelih, cishet žena srednje klase nedostajao. Hester upozorava da ni pobačaj, jedan od osnovnih problema reproduktivne tehnologije, ne percipiraju svi jednako – za spomenute bijele srednjoklasne žene on je najčešće izbor kod neželjene trudnoće, no za žene druge rase, abortus počesto ima ekonomsku pozadinu – na njega se odlučuju ne zato što ne žele dijete, već zato što ga nemaju kako hraniti.

Važnost trans* osoba i transfeminizma

Sloboda izbora, upozorava Hester, uključuje ne samo slobodu da se prekine trudnoća, već i sigurnost da se ona može iznijeti i da će se dijete moći u slobodi i (novčanoj) stabilnosti odgajati. Zbog toga Hester poziva feministkinje da grade mreže solidarnosti i oko pitanja stanovanja, zaposlenja, brige o djeci.

Osobito ističe i važnost trans* osoba i transfeminizma, gdje upozorava kako su feministkinje drugog vala spoznale da riječ "žena" ne označava onako stabilan pojam kako bi se na prvu mislilo.

Ipak, Hester u zaključku nanovo ističe kako ksenofeminizam duguje ponešto drugom valu feminizma. Suvremene organizacije poput kolektiva GynePunk ili projekta Open Source Gender Codes nastavljaju njegovu težnju za nalaženjem načina da se zaobiđu zdravstvene ustanove.

Hester upozorava da ni pobačaj, jedan od osnovnih problema reproduktivne tehnologije, ne percipiraju svi jednako – za spomenute bijele srednjoklasne žene on je najčešće izbor kod neželjene trudnoće, no za žene druge rase, abortus počesto ima ekonomsku pozadinu – na njega se odlučuju ne zato što ne žele dijete, već zato što ga nemaju kako hraniti

GynePunk kolektiv, primjerice, proizvodi 3D spekulume pomoću kojih žene same sebi mogu napraviti Papa-test i opskrbljuje svoje laboratorije tehnološkim otpadom. OSGC želi omogućiti ljudima da sami uzgajaju hormone pomoću transgenskih biljaka duhana.

No, Hester upozorava da zaobilaženje establišmenta ne može biti krajnji cilj jer ono u sebi implicira slabost. Naprotiv, krajnji je cilj olakšati stvaranje novog sustava pa borba, osim feministička, postaje i antirasistička, antiimperijalistička i antikapitalistička. Ne može se zaustaviti na stalnoj skrivenoj, nepouzdanoj prenamjeni mainstream proizvoda, nego valja stremiti stvaranju proizvoda, a time i sustava, koji će sami biti prijateljski nastrojeni prema svim tijelima.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam