Surogat-majčinstvo, pogotovo u kontekstu istospolnog roditeljstva važna je tema o kojoj se treba raspravljati i u hrvatskoj LGBT zajednici. Surogatstvo je s pravom kontroverzna tema, jer za sobom povlači razne moralne, ekonomske i društvene dubioze.

Ivica Šola objavio je još jednu homofobnu žvrljotinu u novinama koje izdaje medijska kuća Hanza Media. Riječ je o kolumni pod naslovom "Homoseksualni sajam u Bruxellesu za prodaju žena i djece" u Slobodnoj Dalmaciji. Suštinski dakle ništa novo, poput vijesti o tome da je pas ugrizao čovjeka ili da je pala kiša.

Kao što sam napisao u prošlom tekstu koji se bavio Šolinim homofobnim napisima, i ovaj ispunjava sve njegove standarde: "U par kartica teksta Šola objedinjuje logičke pogreške, zamjene teza, navođenje citata bez konkretnih izbora, proturječnosti u odnosu na vlastitu tezu, terminološki kaos, klerikalni mentalitet, loše prikrivene antigej sentimente, manipulacije i ispodprosječni stil. Sve poznato svakome tko je pročitao više od pet kolumni iz tipkačke radionice ovog autora."

U ovoj kolumni Šola je udrobio Istanbulsku konvenciju, muške gej parove, surogatstvo, Europski parlament i još koješta, a s ciljem da ocrni homoseksualne parove koji se odlučuju koristiti surogatstvom kao načinom dobivanja djece. Pritom se prozirnom fintom pokušao oprati od neprijeporne homofobije koja prožima njegov tekst, unaprijed ironizirajući moguću konstataciju njezine očitosti:

"No smije li se osuditi homoseksualne parove koji kupuju žene i djecu? Ne, to je homofobija, to bi bio čisti izljev netolerancije i osporavanja 'ljudskih prava' od strane mračnih, nazadnih klerofašističkih snaga koje bi nas vratile u Srednji vijek, a oni, napredni su ipak u hotelu Hilton, u Bruxellesu 2018. godine, daleko ispred Srednjega vijeka."

Surogatstvo su patentirali heteroseksualci za heteroseksualce

Usput, ako nekome doista nije jasno zašto je Šolin tekst homofoban, treba samo napomenuti da su heteroseksualni parovi desetljećima prije homoseksualnih koristili opciju surogatstva za dobivanje djece te je obilato koriste i danas, no o tome kod Šole nema ni riječi, a kamoli osude. Njega je surogatstvo razbjesnilo tek kad su se homoseksualni parovi oko surogatstva odlučili ponašati ravnopravno heteroseksualnim parovima.

No, svrha ovog teksta nije ponovno se detaljno baviti Šolinim homofobnim ispadima, nego po principu "od govana napraviti pitu" razmotriti tematiku surogat-majčinstva tj. surogatstva općenito, ali još važnije u kontekstu istospolnog roditeljstva. To je važna tema, o njoj se treba raspravljati i u hrvatskoj LGBT zajednici.

Surogatstvo je s pravom kontroverzna tema, jer ta praksa sa sobom povlači razne moralne, ekonomske i društvene dubioze. Iz moje perspektive – treba spomenuti, obilježene i time da za roditeljstvo nisam zainteresiran – surogatstvo, naročito u komercijaliziranoj, gotovo industrijskoj varijanti, nije nešto što podržavam niti odobravam. Razloga ne nedostaje.

Surogatstvo kao pretežito opcija za više klase da nabave dijete podriva ideju jednakosti koja je u temelju demokracije. Nasuprot surogatstva je za parove koji iz ovih ili onih razloga ne mogu imati svoju biološku djecu mogućnost posvajanja, koja – unatoč mnogim deformacijama u praksi – itekako poštuje načelo jednakosti ljudi

Prvi je ideološki načelan – surogatstvo predstavlja još jedan primjer loše beskonačnosti politike LGBT ravnopravnosti koja funkcionira po principu da gej ljudi trebaju imati jednaka prava kao i strejt ljudi, što gej ljude polako ali sigurno asimilira u institucije i prakse heteropatrijarhata bez toga da te institucije i prakse budu subvertirane, a kamoli uništene.

Surogatstvo su kao način dobivanja djece prije više desetljeća patentirali heteroseksualci za heteroseksualce te je u skladu s ideologijom LGBT ravnopravnosti logična posljedica da će na surogatstvo početi pretendirati i homoseksualni parovi. S (moje primarne) ideološke pozicije LGBT oslobođenja, to je problematično jer posebnosti i unikatnosti gej egzistencije briše i prilagođava u kopiju heteropatrijarhalne egzistencije.

Žena kao devetomjesečni inkubator

Jedna od tih specifičnosti jest da su se još sedamdesetih godina prošlog stoljeća lezbijski parovi udruživali sa svojim muškim gej prijateljima ili muškim istospolnim parovima da zajedno dobiju dijete ili djecu, te ih u različitim dogovorenim angažmanima i odgajaju. To je radikalna queer redefinicija koncepta nuklearne obitelji (mama, tata, djeca iliti logo U ime obitelji), s obzirom na to da bi djeca nastala u takvim zajednicama imala i imaju tri ili četiri roditelja.

Drugim riječima, nekorištenje surogatstva ne znači da istospolni parovi, s naglaskom na muške, ne mogu imati djecu, nego upućuje na drugačije opcije koje nisu kopija heteronormativnih praksi.

Drugi razlog se tiče samog koncepta surogatstva, koji ženu pretvara u devetomjesečni inkubator za dijete nekog drugog para, što je druga strana novčića u odnosu na to da se ženi zakonski zabranjuje i onemogućava pravo na pobačaj. Ženska ljudska bića su u oba slučaja, da se poslužim rijetkom upotrebljivom Šolinom konstatacijom, "svedene na maternicu". I ta hodajuća maternica u slučaju surogatstva treba proizvesti nekome trećem dijete, dok u slučaju moguće zabrane pobačaja – treba opet nekome trećem proizvesti dijete, jer ga sama ne želi s obzirom da se odlučila na pobačaj.

U surogatstvu je ekonomska nejednakost i nejednakost an sich upisana u sam sustav. Par tvorničkih radnika, bio strejt ili gej, najvjerojatnije si ne može naručiti bebu iz Kambodže, a itekako mogu biti divni roditelji

Liberali će odmah pitati: Ali zar žena ne donosi slobodnu odluku da bude za nekoga surogat-majka, u čemu je problem? To možda tako može izgledati u teoriji, no u praksi izgleda potpuno drugačije. Dovoljno je samo malo istražiti temu surogatstva te agencija za surogatstvo pa da postane jasno kako se u to redom upuštaju siromašne žene, koje kao surogati žele nešto zaraditi, te da su oni koji su devetomjesečni "poslodavci" tih žena većinom ili bogati ili dobrostojeći parovi (heteroseksualni ili homoseksualni, u suštini je nevažno).

Slavni u "tvornicama beba"

Primjerice, trenutačno je u vezi s temom surogatstva aktualna Kambodža, zemlja u kojoj unatoč nedavnom ekonomskom rastu široke mase stanovništva žive u siromaštvu. U Kambodži su raširene ilegalne agencije za surogatstvo u kojima se siromašne Kambodžanke drže kao stoka na farmi da bi rađale djecu za dobrostojeće parove (većinom heteroseksualne) iz Kine, Australije i SAD-a. Cijena surogat-djeteta na crnom tržištu u Kambodži iznosi oko 10 tisuća dolara.

To je samo jedan, ali itekako ilustrativan primjer da je surogatstvo ništa doli ekonomska eksploatacija siromašnih žena od onih klasno nadređenih, te da je ideja slobodne volje dok gladuješ prilično upitna. Teško bi takva situacija prošla u glasovitom misaonom eksperimentu Johna Rawlsa o "velu neznanja".

U hrvatskom kontekstu je surogatstvo kao opcija za roditeljstvo istospolnih parova tema koju češće i žustrije spominju raznoliki antigej akteri u društvu, od već spomenutog Šole preko neizbježne udruge Željke Markić pa do Slavena Letice, koji je svojedobno na tu temu palamudio na tribini u KIC-u

Treći razlog se, kako se već vidi, automatski nadovezuje na drugi a to je komercijalizacija surogatstva odnosno pretvaranja još jednog područja ljudske egzistencije u biznis, posve u skladu s vladajućom paradigmom neoliberalnog kapitalizma. Dapače, uspon surogatstva kao načina dobivanja djece za neplodne heteroseksualne, pa kasnije i homoseksualne parove, kao i njegovo sve veće komercijaliziranje paralelan je s usponom neoliberalizma od početka 1980-ih do danas.

Zato danas posve neironično i tim više degutantno postoji globalno tržište surogatstva, zato je surogatstvo jedan od omiljenih načina raznih selebova za dobivanje djece (Nicole Kidman, Sarah Jessica Parker, Tyra Banks, Ronaldo, Ricky Martin, Kim Kardashian, odnedavna i poznati gej par Tom Daley i Dustin Lance Black itd.) da si na tom tržištu nabave djecu, naravno neizbježno uz fraze kako je sve to divno i krasno.

Četvrti razlog je što surogatstvo kao pretežito opcija za više klase da nabave dijete podriva ideju jednakosti, koja je u temelju demokracije. Nasuprot surogatstva je za parove koji iz ovih ili onih razloga ne mogu imati svoju biološku djecu mogućnost posvajanja, koja – unatoč mnogim deformacijama u praksi – itekako poštuje načelo jednakosti ljudi.

Surogatstvo se u Hrvatskoj koristi kao alat za demonizaciju LGBT ljudi

Za posvajanje postoje razni kriteriji koji su razumni i koje itekako treba ispuniti, no posvajati mogu i tvornički radnici/e i sveučilišni profesori/ce i krupni kapitalisti/ce. U praksi posvajanja se nažalost sigurno događaju deformacije tog principa te posjedovanje više novca sigurno lakše podmazuje kotačiće sustava na razne indirektne i direktne načine, ali u surogatstvu je ekonomska nejednakost i nejednakost an sich upisana u sam sustav. Par tvorničkih radnika, bio strejt ili gej, najvjerojatnije si ne može naručiti bebu iz Kambodže, a itekako mogu biti divni roditelji.

Djece za posvajanje također ne nedostaje, jer heteroseksualna većina uporno ne odustaje od toga da rađa milijune i milijune djece o kojima se onda nisu u stanju brinuti. Prema podacima UN-a, svake godine od pothranjenosti tj. gladi umre više od tri milijuna djece, a milijuni povrh toga žive u ekstremnom siromaštvu i nezamislivo strašnim uvjetima, s biološkim roditeljima koji ih nisu u stanju prehraniti niti odgajati.

Dovoljno je samo malo istražiti temu surogatstva te agencija za surogatstvo pa da postane jasno kako se u to redom upuštaju siromašne žene, koje kao surogati žele nešto zaraditi, te da su oni koji su devetomjesečni "poslodavci" tih žena većinom ili bogati ili dobrostojeći parovi (heteroseksualni ili homoseksualni, u suštini je nevažno)

Posvajanje djece sigurno ne treba ovisiti o seksualnoj orijentaciji roditelja, te bi bilo mnogo poželjnije usmjeriti se na ukidanje zapreka koje stoje na putu gej ljudima i gej parovima kada je riječ o posvajanju, nego sebično potražiti instant rješenje problema u surogatstvu jer ti to omogućava materijalni i klasni status.

U hrvatskom kontekstu je surogatstvo kao opcija za roditeljstvo istospolnih parova tema koju češće i žustrije spominju raznoliki antigej akteri u društvu, od već spomenutog Šole preko neizbježne udruge Željke Markić pa do Slavena Letice, koji je svojedobno na tu temu palamudio na tribini u KIC-u.

Svi oni surogatstvo koriste kao alat demonizacije LGBT ljudi i LGBT prava, uz neizbježne lamentacije o "trulom Zapadu", što je dodatno paradoksalno ako se zna da je surogatstvo zabranjeno u, između ostalog, Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Danskoj, Švedskoj, Norveškoj, inače ujedno i državama u kojima je bračna jednakost zakonodavna i društvena realnost.

Surogatstvo je u kod nas već regulirano na najbolji mogući način – zabranjeno je

Odnosno, progresivan stav u vezi s LGBT pravima i zabranom surogatstva se nikako ne isključuju, nego očito mogu ići zajedno. Protiv surogatstva se može biti i s pozicije i uz argumentaciju koja nema ni trunku homofobije, jer nisu svi Šola.

O surogatstvu se na hrvatskoj LGBT sceni detaljnije izjasnila, koliko mi je poznato, jedino udruga Dugine obitelji u intervjuu za portal Libela prije dvije godine, kad su ispred udruge istupili Daniel Martinović, Boris Vrdoljak i Ivo Šegota. Nisu o tome bili direktno upitani, nego o tome kako se može poboljšati pozicija gej parova kad je u pitanju dobivanje djece.

Posvajanje djece sigurno ne treba ovisiti o seksualnoj orijentaciji roditelja, te bi bilo mnogo poželjnije usmjeriti se na ukidanje zapreka koje stoje na putu gej ljudima i gej parovima kada je riječ o posvajanju, nego sebično potražiti instant rješenje problema u surogatstvu jer ti to omogućava materijalni i klasni status

U dijelu odgovora izjavili su sljedeće: "Surogat-majčinstvo je također jedna od opcija i tema oko koje se lome mnoga koplja, ali naša pozicija je da ono treba biti zakonski regulirano na najbolji mogući način, koji štiti sve strane uključene u proceduru. Neke zapadne zemlje imaju odlične zakone koji otklanjanju ikakvu mogućnost financijskih malverzacija, iskorištavanja ljudi ili stavljanja istih u nepovoljne pozicije. Današnja realnost je da zabrana neke medicinske procedure neće spriječiti ljude da je koriste, samo će te procedure učiniti puno rizičnijima. Baš zbog toga trebamo kvalitetne zakone."

Ne mogu se složiti s tim stavom, jer smatram da je surogatstvo u Hrvatskoj već regulirano na najbolji mogući način – zabranjeno je.

S druge strane, i dalje sam spreman razmotriti argumente u korist surogatstva, među njima i one koji se direktno referiraju na moje razloge koje navodim protiv surogatstva. Vjerujem da su domaći zagovornici surogatstva sposobni u ozbiljnom tekstu koherentno argumentirati svoju poziciju.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam