Iako je nemoguće da će postati veći influenser od Željke Markić u sektoru referendumi-inicijative-kršenje ljudskih prava, novi zakonski prijedlog Nikole Grmoje konkurira za drugo mjesto najnepotrebnijih domaćih akcija i pokazuje koliko je Most duboko te neinventivno konzervativan.

Podsjetimo, gostujući u emisiji Pressing na N1, saborski zastupnik Mosta Nikola Grmoja pokušao se osvrnuti na nedavno pristajanje Hrvatske uz mađarski zakon po kojem se zabranjuje prikazivanje svih LGBT saržaja osobama mlađim od 18 godina.

Baš kao što se hrvatska reprezentacija izblamirala na Europskom nogometnom prvenstvu odbijajući kleknuti za vrijeme sviranja himni uz ispriku da klečanje nije dio naše povijesne baštine i nema nikakvu simboličku težinu za nas, bez obzira na to što ima za nekog drugog, tako ni Grmoji za oko nije zapelo da se većina progresivnih europskih zemalja izjasnila protiv mađarskog zakona, dok je Hrvatska odabrala izvrsno društvo Poljske, zemlje u kojoj se predlaže ukidanje rastave braka.

Ipak bi kleknuti za rasnu manjinu bilo u suprotnosti s pravim povijesnim simbolom "Za dom spremni".

Uvrnuti argumenti i sulude analogije

Isfrustriran, tako, transparentima s LGBT insignijom što ju je uočio gledajući već spomenuto Europsko prvenstvo, Grmoja je, između dva gutljaja piva, teško je odrediti kojih po redu, osmislio prijedlog zakona. Počeo je od klasičnog uvrnutog argumenta o LGBT zajednici kao entitetu koji zagovara da svatko živi kako hoće, ali zapravo posvuda nameće svoju propagandu, zanemarujući pritom činjenicu da se ne radi o propagandi, već teško izborenoj LGBT vidljivosti koja je posljedica ne moćnih gej lobija, već marginalizacije.

Nije mu to znakovlje bilo usporedivo, recimo, s križevima koji vise u državnim institucijama, a koji nisu simboli marginalizirane skupine, koliko nas god to desnica željela uvjeriti, već jedne od najbogatijih svjetskih institucija.

Postmoderno stanje naprosto je dovedeno ad absurdum i više nije moguće računati na to da netko uoči iracionalnost određene tvrdnje, osobito uzevši u obzir da je svaka iracionalnma tvrdnja plasirana s ciljem nečijeg instrumentaliziranja

Nastavio je s jednako suludim i zaista prastarim analogijama između homoseksualnosti i pedofilije. Tako je istovremeno zatražio strože kazne za pedofile i zabranu LGBT sadržaja za maloljetnike unutar "antipedofilskog paketa", na tragu slavnog paketa mjera o kojima je pregovarao s SDP-om i HDZ-om.

Grmoja tvrdi: "S 15 godina ne možete donijeti odluke o svom životu", kao da to nije dob kad mladi donesu niz odluka, u prvom redu o upisu u srednju školu, gdje imaju izbor između sati vjeronauka ili etike, pa o hobijima, izvannastavnim aktivnostima, prijateljima, romantičnim, a, nemojmo si lagati, i seksualnim partnerima.

Kako je ono nastao Most?

Kao da nije riječ o dobi kad mladima treba svaka pomoć koju mogu dobiti u donošenju svojih odluka, u koju se ubraja i izloženost LGBT sadržaju, osobama i organizacijama, kako bi spoznali je li upravo ono što Grmoja zove propagandom, a mi ispunjenim i zdravim životom ono s čim se identificiraju.

Nije čudno da Most izlazi s ovakvim prijedlozima uzme li se u obzir da je sama stranka nastala u tijesnim vezama s Crkvom, kao oporba HDZ-u.

Idealno bi bilo da se mladi u potpunosti prepuste vodstvu klera, kao što je, primjerice, Božo Petrov prije nekoliko godina, kad je nakon izjave biskupa Vlade Košića da je izdajica koji je Most izručio komunistima, brzo prekinuo suradnju sa Zoranom Milanovićem.

Grmoji za oko nije zapelo da se većina progresivnih europskih zemalja izjasnila protiv mađarskog zakona, dok je Hrvatska odabrala izvrsno društvo Poljske, zemlje u kojoj se predlaže ukidanje rastave braka

Simpatično je što ni Most ni Crkva ne reagiraju na jednak način kad se ti pedofili nalaze u njihovim vlastitim redovima, već se tad pedofile prikriva, relocira, ekskulpira.

K tome, ovakvim izjavama Most pokazuje da zaista nema nikakvu promućurnost da bude i na koji način perfidna desnica, već se drži provjerenih slogana koji će im sigurno donijeti podršku istomišljenika.

Od Grmojina prijedloga neće biti ništa, ali...

S jedne je strane lako odmahnuti rukom i reći "svatko normalan vidjet će da pedofilija i homoseksualnost nemaju veze", no uzmu li se u obzir ostrašćeni i gadljivi komentari kakvi se mogu naći ispod trivijalnih članaka o tome kako se Demi Lovato sad definira kao rodno nebinarna osoba ili o tome kako je frontmen talijanskih pobjednika Eurovizije Måneskin Damiano David nastupio u haljini, teško je zamisliti prosječnog Hrvata kao poznavatelja rodne teorije i ljubitelja rodnog samoodređenja.

Spoje li se s njima jednako strasni komentari o COVID-u, kakvi su se mogli naći ispod izjave samoprozvanog dekana Medicine u Puli o cijepljenju, jasna je opasnost takvih istupa.

Grmoja zanemaruje činjenicu da se ne radi o propagandi, već teško izborenoj LGBT vidljivosti koja je posljedica ne moćnih gej lobija, već marginalizacije

Postmoderno stanje naprosto je dovedeno ad absurdum i više nije moguće računati na to da netko uoči iracionalnost određene tvrdnje, osobito uzevši u obzir da je svaka iracionalnma tvrdnja plasirana s ciljem nečijeg instrumentaliziranja.

Konačno, sigurno je da od Grmojina prijedloga neće biti ništa, ali u sveopćoj paranoji i povratku na paleolitik kometari poput njegova nisu baš ugodni.

 

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.