www.stream-xnxx-porn.com

Unatoč desetljećima borbe za ravnopravnost i vidljivost LGBTIQ osoba u Hrvatskoj koja kao da nakon i najmanjeg koraka naprijed napravi nekoliko koraka unatrag, transrodnost u našem društvu još uvijek predstavlja tabu. Posljedično, roditelje transrodne djece koji su spremni istupiti u javnost možemo nabrojati na prste jedne ruke.

Jedna od njih je Maja Jelenić koja je javnim statusom na Facebooku svojoj Vanji čestitala rođendan objavivši da je "pune 22 godine imala predivnog sina a sad ima prekrasnu kći" i primila brojne poruke podrške. "Niti jedan negativan komentar. Nigdje. Ni javno, ni u inbox", kaže Maja.

Da je Vanja transrodna, odnosno da nešto nije u redu saznala je, kaže, nakon njezine 19. godine.

"Dotad sam mislila da imam sina koji je gej. Oduvijek se Vanja izdvajala od svojih muških prijatelja. Kao malena obožavala je sve Barbi i Winx crtiće, Barbi lutke Sjećam se da je naročito voljela neku Barbi sirenu, obožavala je dugu kosu pa je uredno stavljala na glavu moje hulahopke i tako se pravila da i sama ima dugu kosu", prisjeća se Maja.

Dodaje kako je Vanja birala ženske likove i u online igrama. Ipak, dječju okrutnost iskusila je još u osnovnoj školi kad su je neka djeca nazivala pederom i rugala joj se: "Čak toliko da sam u jednom trenutku upozorila neke roditelje na ponašanje njihove djece. Kasnije odlaskom u srednju školu, promjenom sredine i ljudi, Vanja kao da se našla u svom okruženju", priča Maja.

Djedova ljubav i podrška

Kaže kako je naprosto mislila da je Vanja gej i da joj to nije predstavljalo nikakav problem. Kad je Maja u Vanjinoj sobi počela primjećivati žensku odjeću, šminku i perike, pomislila je da se jednostavno voli odijevati u ženu.

Na koncu je Vanja odlučila otići na razgovor kod psihologinje Ive Žegure. Kako je baš u to vrijeme proglašena pandemija koronavirusa, sve se to odužilo.

"Paralelno je posjećivala i psihijatra Gorana Arbanasa. Negdje početkom 2021. potvrđena joj je rodna disforija, odnosno transrodnost. Pošto su dvije stručne osobe potvrdile dijagnozu, moje se mišljenje o tome da je Vanja možda samo sklona odijevanju u žensku odjeću i šminkanju istog trena se promijenilo . Nakon dijagnoze uslijedio je proces tranzicije koji traje još i danas. Vanja je na hormonima. Tijelo joj se polagano mijenja. Grudi su joj počele rasti i poput nekog leptira pretvara se u predivnu mladu ženu", kaže Maja.

Roditelji, niste ni svjesni s čime se ta mlada bića bore i koliko snage im treba da svaki dan ustanu iz kreveta. Nemojte ih osuđivati, nemojte ih odbacivati. To su vaša djeca. Ona su dio vas. Budite uz njih, jer to im neizmjerno znači

Pitamo je kako je na vijest o Vanjinoj transrodnosti reagirala obitelj.

"Kako sam odgojena u izuzetno liberalnoj obitelji gdje nikad i ni po čemu nismo pravili razlike između ljudi, tako ni spoznaja da imam transrodno dijete meni nije bila nikakav šok. To sam naprosto prihvatila kao nešto sasvim normalno, baš kao i kad sam mislila da je gej. Moj otac koji ima 85 godina i s kojim Vanja i ja živimo, također je Vanjinu transrodnost prihvatio bez ikakve zadrške. Vanja mu je to rekla jednom prilikom kada sam ja bila negdje na putu a Vanja se osjećala jako loše emotivno i na djedov upit što joj je, ona je doslovce otvorila dušu i rekla mu s čim se sve bori i nosi .Reakcija moga oca, njezina djeda bila je fenomenalna. Pun podrške, razumijevanja i ljubavi danas joj je jedan od najvećih oslonaca", odgovara.

Vanji bi ipak bilo bolje izvan Hrvatske

Maja kaže kako je sretna što ima prijatelje jednakih svjetonazora, a isto vrijedi za kolegice i kolege s posla.

"Moja mi je šefica ujedno i prijateljica koja je otvorena i koja Vanji daje punu podršku. Posebno mi je drago što imam nekolicinu prijatelja koji svojoj djeci pričaju o Vanji i na taj način ih uče poštivanju različitosti. Što se pak susjeda tiče, bilo mi je bitno samo da jedni susjedi znaju jer s njima sam od malih nogu i oni su odlično prihvatili Vanju iako su drugačijih svjetonazora. Sretna sam što su Vanju prihvatili I svi iz obitelji, i s moje i s očeve strane." (Maja je samohrana majka, op. a.)

Za sve ostale ljude, kaže, doista ne mari jer joj nisu važni. I Vanjini prijatelji stoje 100% uz nju te su joj golema podrška. Maja kaže kako ponekad misli da se s polovicom toga ona ne bi mogla izboriti sama bez pomoći i predanosti prijatelja.

vanja
Premda tranzicija nije nimalo jednostavan proces, Vanja u tome ima punu podršku obitelji i prijatelja

Ipak, kao i svaku majku u toj situaciji, i Maju muče neke stvari. Točnije, Vanjina budućnost i sigurnost u Hrvatskoj. Premda je zaposlena u tvrtki gdje je inkluzivnost jedna od vrijednosti kojom se vode, Maja smatra da bi Vanji bilo bolje u inozemstvu.

"Pogotovo mislim u emotivnom smislu. Bojim se da će, nažalost, ostati zakinuta za pravu i istinsku ljubav. Voljela bih da nisam u pravu ali kad vidim što se događa, u kakvoj zemlji živimo, koliko malo hrabrosti imamo za ljubav prema osobama koje odskaču iz mainstreama, koliko nas taj naš primitivni mentalni sklop koči u širem razmišljanju i kad vidim koliko su nam nametnute takozvane 'tradicionalne vrijednosti', mislim da Vanja svoju ljubav ovdje neće pronaći", priznaje Maja.

Tranzicija je izuzetno težak proces

Maja, nažalost, strahuje i da Vanja ne bude fizički napadnuta.

"To je strah s kojim živim doslovno 24/7. Iako su Vanji 23 godine, još uvijek provjeravam gdje je ako se ne javi, kad će doći kući, još uvijek osluškujem je li stigla, jesu li se otvorila vrata kuće. To je strah kojeg se neću moći osloboditi. Iako dosad nije imala nikakvih problema – nikad je nitko nije čak ni krivo pogledao – ipak se ne mogu opustiti. Smatram da bi bila puno sigurnija u nekoj otvorenoj zemlji."

Vjeruje da je Vanjina transrodnost tema razgovora u Dugom Selu, gdje žive. "Ipak je to mala sredina u kojoj smo starosjedioci i više-manje nas svi poznaju. Međutim, do mene nije došlo ništa ružno. Priznajem da sam bila i mudra pa sam u toj objavi ma Facebooku preduhitrila potencijalno zlonamjerne komentare navodeći linkove putem kojih se mogu informirati i naučiti nešto o rodnoj disforiji, a ne da osuđuju bez da išta o tome znaju."

Vanja je dječju okrutnost iskusila još u osnovnoj školi kad su je neka djeca nazivala pederom i rugala joj se

S gledišta majke, kaže Maja, tranzicija je izuzetno težak proces jer ne znate ni sami kako pomoći.

"Kad Vanja plače jer je 'pucaju 'hormoni, kad je prepuna strahova od budućnosti, kad ne može gledati svoje tijelo u zrcalu jer još nije onakvo kakvo treba biti, kad je depresivna, anksiozna... nikakav razgovor, utjeha, uvjeravanje da će biti sve dobro uskoro tu ne može pomoći. I boli vas jednako kao i nju. Možete samo biti blizu, davati stopostotnu podršku, grliti, voljeti i diviti se svom hrabrom i jakom djetetu."

Poruka drugim roditeljima

I baš je to Majina poruka svim roditeljima transrodne djece – ne napuštajte ih.

"Sad ste im najpotrebniji. Pokažite im koliko ih volite jer niste ni svjesni s čime se ta mlada bića bore i koliko snage im treba da svaki dan ustanu iz kreveta. Nemojte ih osuđivati, nemojte ih odbacivati. To su vaša djeca. Ona su dio vas. Budite uz njih, jer to im neizmjerno znači", poručuje.

Moj otac koji ima 85 godina i s kojim Vanja i ja živimo, također je Vanjinu transrodnost prihvatio bez ikakve zadrške. Njegova je reakcija bila fenomenalna. Pun podrške, razumijevanja i ljubavi, djed joj je jedan od najvećih oslonaca

Ta samo zamislite da se, nastavlja Maja, uz sve što prolaze u tranziciji, još moraju boriti i za roditeljsku ljubav?

"Nemojte dozvoliti da se ta ljubav izgubi spoznajom da vam je dijete transrodno. To je i dalje vaše dijete. Nikako i nikad se nemojte udaljiti od svog djeteta. Pitajte, čitajte, učite... i razgovarajte s njima. Često i dugo. Vaša djeca su borci, hrabra bića koja se nose nečim golemim i zbog toga im se trebate diviti, a ne ih odbacivati. Budite uz njih. U svakom trenutku!"

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.