Ne dogodi se često da gotovo istovremeno izađu tri fantastična albuma vrlo slične tematike i zvuka. Donosimo vam tri odlična glasna ostvarenja koja žustro kritiziraju život u kapitalizmu.

Ashenspire – Hostile Architecture

Iz dubine glasgowske underground scene stiže black metal supergrupa Ashenspire čiji je novi album Hostile Architecture i stihovno i glazbeno brutalna kritika kapitalizma. Dok Alasdair Dunn urla o gentrifikaciji, siromaštvu i fašizmu, prati ga kombinacija oštrih gitarskih rifova, jazzy saksofona i tjeskobnog cimbala. Kako naslov sugerira, album stvara klaustrofobičnu, tjeskobnu atmosferu besmisla, ništavnosti u kapitalistički realističkom svijetu bezličnog betona u kojem ne izgleda kao da postoji izlaz, no ipak ga se može naći u solidarnosti. Ashenspire, tako, unatoč surovosti kompozicija, usprkos hladnoći suvremenog svijeta daju svjetlo nade u bolju budućnost.

Petrol Girls – Baby

Nazvane prema Pétroleuses, skupini socijalistkinja koje su tijekom zadnjih dana Pariške komune zapalile veći dio Pariza, Petrol Girls sviraju žestoki noise punk s neočekivanim pop elementima kao na "Feed My Fire" i bave se svim temama ključnim za suvremeni život žena i ostalih manjina u kapitalizmu. U trenutku kad Mađarska kao obvezno uvodi slušanje otkucaja srca fetusa prije pobačaja, Petrol Girls izdaju pjesmu "Baby, I Had an Abortion" u kojoj, na temelju osobnog iskustva pjevačice Ren Aldridge, odbijaju svaku primisao da pobačaj treba biti nešto čega se treba sramiti. Na himničkoj "Fight for Our Lives" pozivaju na intersekcionalnu borbu i podsjećaju na sve smrti nedokumentiranih trans seksualnih radnica, prozivajući u sljedećoj "Violent by Design" policiju kao sve osim zaštitnike žena. Na "Crowns" kritiziraju pasivnost ljevice, a sve zaokružuje intimnija "Bones" koja potvrđuje posvećenost Petrol Girls aktivističkim temama. Izvrstan, nužno urgentan album koji je zaslužio da se pušta posvuda.

Chat Pile – God's Country

Američki noise rock četverac Chat Pile izdao je svoj debitantski, težak i mračan album znakovita imena God's Country. Da se naslutjeti tematska bliskost Ashenspireu – tjeskobna i grčevita atmosfera sa sporim, nervoznim rifovima i neurotičnim vokalom te bespoštedna kritika američke kulture, kapitalističke utrke i opsesije uspjehom čije su naličje beskućništvo opisano u "Why" i masovne pucnjave o kojima progovara "Anywhere". Ostatak albuma ima i duboko osobnu notu jer se na pjesmama poput "Wicked Puppet Dance" i "grimace_smoking_weed" lirski subjekt suočava s ovisnošću o heroinu. Još jedan težak album koji na kraju ipak uspije pobijediti vlastite demone i postići katarzu.