Srpanj 2024. Mladi pripadnik policijskih snaga u smeđoj košulji s duginom zastavom ušivenom na ramenu rukom zabacuje zeleno obojane uvojke i nogom udara zaostalu platnenu torbu s natpisom "Hod za život 2024". Danas su se opet pokušali okupiti. Nisu shvatili poruku Noći jugoslavenskog kristala.

Znao sam da označavanje njihovih trgovina logom klečavca i razbijanje izloga neće biti dovoljno da odustanu. Odmah sam urgirao u stožeru Nacionalsocijalističke stranke Rodna ideologija i tražio dopuštenje za egzekuciju. No, dobro. Možda je ovako i slađe. 

Na Trgu bana Jelačića sunce je sve jače palilo asfalt dok su kolone rodnoideoloških kombija odvozile muškarce i poneku ženu koji su još jednom ustali u očajničkoj obrani spola, rodnih uloga i kršćanskih vrijednosti. Uzalud. Dvadeset sedam kombija polagano vozi na istok, prema koncentracijskim logorima u Kloštar Ivaniću.

***

"Proklete pederčine, pustite me! Pustite me!"

Dvojica twink policajaca vukli su vođu molitelja po blatu. Grubo su ga prebacili preko praga spavaonice, lancem osigurali za metalnu konstrukciju kreveta na četiri kata i u ruke mu tutnuli prljavu bež odoru ukrašenu klečateljskim logom. Na vratima su se mimoišli s mišićavim čuvarom ljubičasto nalakiranih noktiju koji se zaputio ravno prema jednom krevetu. "Ne! Pustite me!" zavapio je čovjek, dok su se svi njegovi sustanari pokrili plahtama preko glave, svjesni užasa koji slijedi. 

Samo su rijetkima bili poznati mehanizmi koncentracijskog logora Trans-Rodden. Mnogi su špekulirali o procesu - neki su tvrdili da je riječ o radijaciji, neki o fluoriranoj vodi, neki o zasipanju tvarima iz ventilacijskog sustava, neki o višesatnom izlaganju propagandnim sadržajima, a neki da se cilj naprosto postiže fizičkim prisustvom queer agensa. Bilo kako bilo, cis stanovnici iz logora su izlazili kao queer osobe. 

Postojale su mnoge rasprave koja je najgora sudbina koja nekog može zapasti - preobražaj u pedera ili lezbu, trans muškarca ili ženu, interspolnog pojedinca, panseksualca ili nebinarnu osobu. O svemu su, koristeći se kodovima temeljenim na mješavini uglate, oble glagoljice i klingonskog pisma pIqaD, tajno vijećali i štetu procjenjivali pripadnici Hrvatske biskupske konferencije, skriveni u argentinskim vinskim podrumima, vatikanskoj banci i mađarskoj podzemnoj.

Današnja žrtva, crnomanjasti muškarac podrijetlom iz Petrčana kraj Zadra, stajao je pred vratima odaje užasa. Nabildani čuvar nezainteresirano je izvlačio nit tanga iz dupeta i gledao na sat. Iznenada, Petrčanin trgne nešto iz džepa, unese se čuvaru u lice i klikne: "S prijezirom odbacujem svoju sudbinu!"

"Daj, ne seri, sinko!" odvrati mu čuvar i jednim potezom izbije mu bočicu s tekućinom iz ruke. "Sljedeći", zaorilo se kroz blago odšrkinuta vrata. "Ajde, vozi", reče čuvar i odgura zgromljenog molitelja prema sobi. 

***

Tako otprilike izgleda hrvatska stvarnost ako pitate Željku Markić. Na okruglom stolu na temu Predstavljanje Izvješća o kršenju prava na slobodu vjeroispovijesti muškaraca okupljenih u javnoj molitvi krunice u 2023. godini organiziranom u suradnji Kluba zastupnika Domovinskog pokreta i udruge U ime obitelji, Markić je izjavila da se molitelje na Trgu tretira jednako kao Židove u nacističkoj Njemačkoj.

Rečeno je i još mnogošto što lijevi medij više nema riječi da prokomentira i parafrazira. Ostaje samo zamoliti sugrađane da se jave redakciji Crola ako su i oni razmaknuli zavjese i ugledali svijet odozgo – možda smo nešto propustili, živimo na periferiji.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.