Nakon što su mediji objavili da se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu priprema pokretanje Rodnih studija, hrvatska ekstremna desnica javno je doživjela živčani slom.

Paradigmatski primjer te tragikomične raspamećenosti predstavlja istup saborskog zastupnika Marijana Pavličeka, predsjednika marginalne stranke Hrvatski suverenisti, koji se u Sabor prošvercao zahvaljujući predizbornoj koaliciji s Mostom.

Pavliček je odmah sazvao konferenciju za medije na kojoj se trudio da mu svaka sljedeća rečenica bude gluplja od prethodne, u čemu je maestralno uspio. Stoga ga vrijedi ekstenzivnije citirati:

“Ovi rodni studiji su pobjeda feminističkog i LGBT lobija u Hrvatskoj. Uvođenjem rodnih studija, rodna ideologija ulazi na velika vrata u hrvatski obrazovni sustav, u ovom slučaju u visoko obrazovanje. Sve je krenulo nizbrdo Istanbulskom konvencijom, tada je rodna ideologija na mala vrata ušla u pravni i odgojno-obrazovni sustav. Dosta mi je terora manjine nad šutljivom većinom, u ovom slučaju nametanje rodne ideologije ostatku društva.”

Kolektivno ponavljanje primitivnih bedastoća

“Mi živimo u državi u kojoj se 85 posto građana izjasnilo da su kršćani, a 80 posto da su katolici. Mislim da se treba poštivati mišljenje većine. Ja imam sina koji je muško, ne želim da sutra bude žensko, a prekosutra nebinarna osoba. Ne želim kao u Švedskoj imati uniseks toalete. Ne želim imati muške, ženske i toalete za srednje. Želim živjeti u normalnom društvu, a danas se upravo ono što je normalno od ove glasne manjine proglašava nenormalnim, zatucanim i tradicionalnim”, jadao se Pavliček.

“Uvođenjem Rodnih studija Hrvatska srlja u jednu moralnu propast i ulazimo u opasno razdoblje što se tiče rodne ideologije gdje će se kroz odgojno-obrazovni sustav našoj djeci promovirati nešto što je za mene neprihvatljivo i nenormalno predstavljati kao normalno”, zaključio je.

Nakon Pavličeka su se o toj temi oglasili i Domovinski pokret, Most, Hrvatska biskupska konferencija i niz drugih poznatih aktera domaće desno-ekstremističke scene, ali su zapravo samo na različite načine ponavljali primitivne bedastoće koje je prvi izgovorio Pavliček.

Svi oni su složili su se da pokretanje Rodnih studija, zakonima i autonomiji sveučilišta unatoč, treba spriječiti, tako se legitimiravši kao antidržavne snage zbog kojih Republika Hrvatska i ne može biti, kako rekoše, normalno društvo. Naime, u normalnim društvima Rodni studiji odavno postoje, a zakone se, kao i autonomiju sveučilišta, poštuje.

Nije dijete krivo što mu je otac Marijan Pavliček

Pritom su se još jednom razotkrili kao ljudi koji su opsjednuti time da drugim ljudima određuju kako će živjeti.

Primjerice, Pavliček je uspaničeno zavapio da ne želi da mu sin sutra bude žensko, a prekosutra nebinarna osoba. No, što ako Pavličekovo dijete - koje on sam koristi za jeftinu političku propagandu - doista jest transrodno ili nebinarno?

Što to dijete može očekivati od roditelja poput Pavličeka? Hoće li Pavliček svom djetetu govoriti da je njegova egzistencija “teror manjine nad većinom”, “srljanje u moralnu propast”, “neprihvatljiva i nenormalna”? Hoće li se Pavličekovo zlostavljanje transrodne djece zaustaviti samo na verbalnom teroru?

Nije dijete krivo što mu je otac Marijan Pavliček niti bi zbog toga trebalo patiti.

Cijela ta ekipa ima bolesnu kompulziju petljanja u tuđe živote, što uključuje i živote budućih studenata i studentica Rodnih studija na Filozofskom fakultetu. Ako stanoviti Ivan ili Ana žele studirati Rodne studije, kakve to veze ima s, recimo, Željkom Markić?

Većina katolika u Hrvatskoj uopće ne mari za Rodne studije

Meni je, na primjer, presmiješno studirati teologiju i učiti da se na misi vino doslovno pretvara u Kristovu krv - koju onda još piju!- ali mi ne pada na pamet tražiti ukidanje Katoličko-bogoslovnog fakulteta. Jednostavno nemam ambiciju uvaljivati se drugim ljudima u život. Tko želi piti Isusovu krv, slobodno to može. Tko želi studirati teologiju, može i to. Nije me briga.

Jedino što od onih koji piju Isusovu krv tražim jest da mi se ne petljaju u život. Ali baš tu dolazimo do srži problema. Pavliček spominje da je u Hrvatskoj 80 posto katolika. Pa što? Ja nisam katolik, a po Ustavu RH i po važećim zakonima, imam jednaka prava kao i svi ostali građani. I očekujem da se ta prava poštuju, pa čak i da u Hrvatskoj ima 99,9 posto katolika.

Jer RH i dalje nije teokracija poput Irana već je i dalje kakva-takva ustavna liberalna demokracija. Uostalom, otkud marginalcu Pavličeku, koji je na izborima dobio 782 preferencijalna glasa, ideja da uopće može govoriti u ime hrvatskih katolika?

Tu je ujedno i odgovor na pitanje što će biti s Rodnim studijima. Naime, većina katolika u Hrvatskoj za tu temu uopće ne mari. Ona je opsesija dobro uvezane i izvana inspirirane mreže katoličkih fundamentalista koji se prave da govore u ime katolika, iako za to nemaju nikakav legitimitet. Rodnih studija će biti, koliko god oni histerizirali. I to je tako.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.