[quote="far out"]donekle se slažem s tobom.
naglasak na donekle.
što se tiče transparenata- ljudi se imaju pravo izraziti kako žele i ako misle da time nešto postižu, neka izvole.
ali...ipak mislim da bi neke granice trebale postojati ako se nesto zeli postici u zatucanoj sredini.
npr. onaj tip što je na prošlom prajdu skakutao polugol kao superman sa zastavom oko vrata prema mom mišljenju graniči s debilizmom i mislim da nema apsolutno nikakve koristi od toga. dapače, smatram da odmaže.
mi nismo berlin pa da mozemo imati milijunski pride sa polugolim macho/metro/nabildanim/iskvarcanim muškarcima na kamionima u crnoj koži golih guza koji plešu i očekivati da ce hrpa ljudi koja to promatra biti sretna i zakljuciti.oni ipak nisu bolesni, grijesimo mi.
unatoc svemu tome, na iducem cu prajdu biti. zasto?
zato sto je unatoc svemu tome jako, jako dobar osjećaj promatrati te ljude koji, kada dodjemo do krajnje linije, čine nešto za sebe. (kao što sam gore rekla da je bio dobar osjećaj promatrati viorenje rainbow zastave uz zvuke himne iako ne dozivljavam cak niti kao patriota a kamoli nacionalista).
sto se pak veselja tice, to je dobro. ples i pjesma potice te da ides dalje i napuni ti baterije za iducih 364 dana. barem meni.
[/quote
što se transparenata tiče, naravno da su ih nosili da bi nešto postigli (valjda...?), i ne osporavam ničije pravo na izraz, smo kažem da bih te transparente stavila pod isti koš s tim vulgarnim eksponiranjem prisutnim prošle godine (valjda i ove, ove godine nisam bila pa nisam sve vidjela).
daleko od toga da se i ja ne osmjehnem kada vidim zastavu duginih boja kako se vijori, jer mi odmah u glavu sjevne njena simbolika. na žalost, nije isti učinak kada se takva zastava nalazi na istom mjestu s transparentima "živjela perverzija" i ljudima koji paradiraju s golim guzicama, imaju natpis na majici "pederčina" i bičuju se na Zrinjevcu nekim kvazi bičevima. s jedne strane poziv na mir, toleranciju i ravnopravnost, a s druge strane vješanje prljavog veša koji se ne tiče nikoga u ovoj točki društvenog položaja u kojoj se mi u Hrvatskoj nalazimo. zbog svega toga odustala sam od veselja za pride-om. a i poznajem određene ljude u organizaciji pridea koji nisu baš, suzdržano ću se izraziti, simpatični, pa me svi ti ljudi i tako, po meni, neinteligentno osmišljen koncept odbijaju.
ja kažem: za sve može biti vremena ukoliko se hoće. o brisanju granica javnog i privatnog neću izlagati svoje mišljenje jer ono u ovoj točki nije ni važno, važno je koje korake pravimo, a pravimo ih naglavačke i krivim redom. Prvo, treba znati kakvo je društvo od kojeg tražimo prava. homofobično, koje ni samu našu orijentaciju ne smatra zdravom, a pogotovo nije spremno na neka javna vulgarna ponašanja. dakle, prvo se moramo pred očima društva pokazati normalni, a ovo sve manje bitno dolazi kasnije. je li nekom važnije da ga ne smatraju bolesnikom jer je rodjen s naprosto drugačijom seksualnom orijentacijom koja ni po čemu nije ni bolja ni lošija od ostalih, da ga ne prebiju na ulici, da ga ne psuju i vrijeđaju, da ne bude diskriminiran u školi, faksu, poslu, ili mu je važnije da ima slobodu javno pokazivati ono što sa svojim partnerom/icom ili više njih radi u krevetu?
a nekako mislim da oni ljudi koji su bili žrtva nasilja tokom ove godine, njihove sestre, braća, prijatelji, prijateljice itd., neće baš imati snage da se vesele. nemam namjeru ubijati raspoloženje, ali situacija je takva da nemamo ništa, zatucani smo, a zatucanost nećemo senzbilizirati neinteligentnim postupcima (da i ne spominjem vulgarnim) do postizanja prava. I by the way, ona butch cura plave kose koja je nosila transparent "kad narastem i ja ću biti peder" fino ide u korist onim homofobima koji o homoseksualnosti govore kao o nečem nepostojećem u prirodi i kao o osobnom izboru, što ste, sigurna sam, vidja i čuje često. kako nakon toga nekome objasniti da je homoseksualnost nešto prirodno i normalno? svaka čast zastavi, i meni je milo kad je vidim, ali samu za sebe, i zamišljam je na nekom sretnijem mjestu, na nekom gdje nas uvažavaju kao ravnopravne ostalima, a ne negdje gdje se veseliš jedan dan i onda čekaš hoće li te netko dočekati iza Globala i prebiti.
Mi smo ipak malo ispred Srbije, ali nismo veoma daleko. Zbog onog jednog pridea održanog u Beogradu, oformile su se organizacije skinheadsa "specijalizirane" upravo za premlaćivanje gay/trans/bi/intersex/queer osoba. Želimo li i mi da se to nama ovdje desi? Broj žrtava je ove godine bio veoma velik, nisam upoznata sa statistikom, ali znam da je bilo mnogo žrtava.
Za zaključim, ono što nam fali jest poznavanje društva od kojeg prava tražimo, planiranje, organizacija, inteligentan pristup i djela, nenametljivost i odabiranje prioriteta. Pardon što sam se toliko raspisala, iako sam većinu toga već rekla u prošlom postu, ponijelo me.
Naravno da ima veze s Prajdom, kad su bili nasi gosti, pardon, gosce. 
