Andain je napisao/la:Ne možeš meritokraciju povezati s nacistima ništa više nego možeš samu znanost općenito povezati s njima. Uostalom, da je meritokracija doista bila model vladavine u Njemačkoj u to vrijeme, moguće da nikad do nacizma ne bi ni došlo jer bi već netko primjetio da taj Adolf ništa u životu prije politike nije napravio pa prema tome nema ni pravo odlučivati o ičijoj sudbini.
Bilo bi nacizma i bez famoznog Adolfa, duh vremena odvijao se u znaku golemog pouzdanja u znanost i vjere u znanstvene i ostale autoritete, pa su na krilima tog pouzdanja dokazani stručnjaci (uglavnom eugeničari) uzimali sebi za pravo da odlučuju tko smije živjeti.
Andain je napisao/la:Meritokracija je model po kojem uspješni pojedinci, koji su dokazani stručnjaci u određenom području, to područje i vode i sa stručnjacima se konzultiraju-vlast najsposobnijih, ali ne samo po principu znanja već i osobina, pa se tako po tom modelu neće desiti da imaš političare ili stranke na vlasti koji imaju krivične optužnice, niti će se desiti da imaš ljude na vlasti koje bira prosječan Hrvat koji smatra da je pitanje ćirilice u Vukovaru bitnije pitanje od TTIP-a.
Da, meritokracija je nešto širi pojam od scijentokracije, ali ovu implicira. A ova je vladavina u ime znanstvene istine. Po totalitarnom kapacitetu nije ništa bolja od teokracije - vladavine u ime božanske istine.
Pojam istine filozofski je koncept bez konačne definicije (pučki rečeno - mutan) i sagledavanje tog koncepta kroz povijest uči nas da budemo veoma skeptični prema svakome tko tvrdi da je spoznao istinu ili da posjeduje konačnu istinu bilo o čemu. A kamoli da bi još odlučivao o tuđim životima u ime te navodne istine. Nitko ne smije odlučivati što je dobro za druge, svaki čovjek treba sam odrediti što je dobro za njega samog i u suradnji s drugima artikulirati svoje interese.
Šamani, popovi i doktori znanosti mogu savjetovati i informirati, ali ne i vladati, dakle odlučivati o tuđim životima.
Ježim se od pomisli na meritokraciju i scijentokraciju. Teokracija ostavlja ljudima bar minimalan prostor privatrnosti i samoodlučivanja, meritokracija ne bi ostavila ni toliko.
Zašto bi netko odlučio u koju će školu iči i za koga će se ženiti, ako eksperti mogu bolje procijeniti od njega samog? Zašto bi se ljudi sami određivali po pitanju spolne orijentacije, bez prethodne procjene stručnog medicinskog time koji bi odlučio tko je zbilja gej, a tko je samo zabrijao da je gej zbog, ne znam, krize identiteta?
cokolada je napisao/la: Ni argumentacija u stilu 'ja znam (ili tvrdim da znam) nešto više od tebe, pa ću odlučivati što je dobro za tebe'.
Andain je napisao/la:Da, bitno bolje je odlučivanje o sudbini prepustiti onima koji se biraju po principu populizma.
Da, onima koje se bira. A ne onima koje bi nametnula akademsko-birokratska struktura po načelu - oni su jako pametni i zbilja svima žele dobro, vjerujte nam na riječ. Ako ne vjerujete, nema veze, ionako vas nitko ništa ne pita.
. No evo svojevrsnog vodiča koji ćemo nadopunjavati narednih dana:
