Inicijativa "U ime obitelji", čiji aktivisti posljednjih dana po hrvatskim ulicama i gradovima sakupljaju potpise građana, kojima žele osigurati raspisivanje referenduma za ustavnu odredbu po kojoj je brak zajednica između muškarca i žene, žele cijelu državu strpati u isti koš s najzaostalijom državom Europe, Bjelorusijom diktatora Aleksandra Lukašenka.

Taj isti Lukašenko poznat je i po izjavi "bolje biti diktator nego gej", kojom je uvrijedio njemačkog ministra Guida Westerwella, a čvrstom rukom vlada tom postsovjetskom zemljom gušeći svaki zametak demokracije i civilnog društva

U 10 europskih zemalja brak je ustavom definiran kao isključiva zajednica muškarca i žene s jasnom namjerom da se u korijenu sasijeku eventualni pokušaji ozakonjenja istospolnih brakova. Među njima su i pet članica Europske unije s istoka Europe: Poljska, Mađarska, Bugarska, Latvija i Litva - zemlje koje su u ustav ugradile diskriminaciju s predumišljajem. Osim njih, tu su i zemlje poznate po problematičnom odnosu prema općem poštivanju ljudskih prava poput Srbije, Crne Gore, Ukrajine, Bjelorusije i Moldavije, piše tportal.

Poljska kao uzor

Mađarska je u zaštiti LGBT osoba napravila korak natrag nakon dolaska Victora Orbana na vlast u svibnju 2010. godine. Od tada se zemlja nalazi pod neprestanim kritikama Europske komisije zbog nedemokratskog ponašanja, a ima i velikih problema s izraženim antisemitizmom. Zahvaljujući, blago rečeno, šlampavosti svojih prethodnika, Orban je na izborima osvojio dvotrećinsku većinu koja mu je otvorila mogućnost mijenjanja ustava koju je on objeručke prihvatio. U novi ustav koji je napisan po svjetonazoru vladajućeg Fidesza unesena je odredba po kojoj su izričito zabranjeni brakovi između osoba istoga spola te im nije zagarantirana ni najmanja zaštita od diskriminacije.

Moćna poljska Katolička crkva, koja ima mnogo veći utjecaj na politiku nego u ostalim katoličkim zemljama, najveći je protivnik ozakonjenju istospolnih brakova i civilnom partnerstvu. Moglo bi se reći da predstavlja uzor Kaptolu za koji mediji navode da zapravo stoji iza cijele akcije inicijative "U ime obitelji". Zanimljivo je dodati da u Poljskoj homoseksualnost nikad nije bila zabranjena zakonom te da ta zemlja ima jedinog transseksualnog zastupnika u parlamentu na svijetu.

U zemljama nastalim raspadom Sovjetskog saveza sporo dolazi do liberalizacije prava LGBT osoba, čak i u onima koje su ušle u EU, poput Litve i Latvije. U Litvi je, osim ustavom, i s nekoliko drugih zakona zabranjeno stupanje u brak osobama istog spola, a u Latviji je ustavom koji je donesen 2006. godine zabranjen istospolni brak. Uglavnom, obje zemlje nisu dosegnule visoki stupanj tolerancije.

U regiji ništa bolje

U našem susjedstvu stvari također ne stoje dobro. U Srbiji se, kao što znamo, žilava LGBT zajednica svake godine bori za održavanje Povorke ponosa u Beogradu, suočena s otvorenim prijetnjama i nasiljem krajnjih desnih političkih organizacija i huliganskih skupina. Odredba koja definira brak kao zajednicu muškarca i žene unesena je ustav u vremenu kada je Srbijom upravljao Vojislav Koštunica i njegov konzervativni, na Pravoslavnu crkvu oslonjeni DSS. Sam ustav je donesen na brzinu s jednim ciljem - da se u preambulu unese da je Kosovo sastavni dio Srbije. Tada je malo tko gledao kako je u ustavu definiran brak. Godinama LGBT udruge traže da se odredba zamijeni spolno neutralnom definicijom, ali zasad bez uspjeha.

Dok je bila u oporbi, Srpska napredna stranka zalagala se za izmjenu spornog članka, ali nakon što je došla na vlast, to se više ne spominje.

Nigdje se ekumenizam i slaganje različitih konfesija ne može vidjeti tako dobro kao na primjeru ograničavanja prava na brak pripadnicima LGBT zajednica. Moldavija i Ukrajina, također pod jakim utjecajem Pravoslavne crkve, ustavom su ograničile tu mogućnost. Ne treba posebno isticati da je riječ o zemljama u kojima se sustavno krše osnovna ljudska prava, a za prava manjina malo tko mari.

Na kraju se zapitajmo: je li to zaista društvo kojem želimo pridružiti i svoju zemlju?