Državni zavod za statistiku danas je objavio treći krug rezultata Popisa stanovništva iz 2011. godine, a među ostalim, poznat je i broj osoba koje su se izjasnile da žive u istospolnim zajednicama.

Premda na stranicama Državnog zavoda za statistiku nema izdvojenog podatka o istospolnim zajednicama, već su one svrstane u istu rubriku s izvanbračnima, na današnjoj je presici Marko Krištof, ravnatelj Državnog zavoda, kazao kako je broj osoba koje, prema popisu, žive u istospolnim zajednicama – 140, odnosno svega 0,004 posto!

Podsjetimo, to je prvi put da su se građanke i građani mogli tako izjašnjavati na Popisu stanovništva, što je isprva rezultiralo brojnim senzacionalističkim napisima te izazvalo brojne nedoumice, pa i strahove od zlouporabe podataka.

Može li nam ovaj podatak naškoditi?

No podsjetimo i kako se na službenim stranicama Državnoga zavoda za statistiku, zaštita individualnih podataka jamči Zakonom o Popisu stanovništva, kućanstava i stanova u Republici Hrvatskoj 2011. godine (NN, br. 92/10.), Zakonom o službenoj statistici (NN, br. 103/03. i 75/09.) i Zakonom o zaštiti osobnih podataka (NN, br. 103/03.).

Unatoč tome, čini se da mnogi među nama državi – ne vjeruju.

Zašto je tome tako i može li ovaj (porazan) podatak koji je svjetlo dana ugledao baš sad, dok se priprema Zakon o životnom partnerstvu i prebrojavaju potpisi inicijative "U ime obitelji" koja u Ustav želi unijeti definiciju braka kao zajednice žene i muškarca, negativno utjecati na donošenje Zakona i budući zakonski status LGBT populacije u Hrvatskoj, porazgovarali smo s koordinatorom udruženja Zagreb Pride, Markom Jurčićem.

Kazao je kako je čak "pozitivno iznenađen" da se i toliko osoba tako izjasnilo: "Kako se netko uopće može povezivati uz instituciju 'istospolnih zajednica' kad se ona ne može registrirati i kad ono malo prava koju ta institucija nudi, parovi ne mogu niti iskoristiti? Kao što znamo, jedina dva prava koja Zakon o istospolnim zajednicama regulira jesu uzdržavanje partnera i podjela zajednički stečene imovine. To su prava koja parovi mogu zatražiti tek nakon 'rastave', točnije, za vrijeme trajanja istospolne zajednice ne postoje nikakva prava. Razlog da u Hrvatskoj 70 parova smatra da su u istospolnoj zajednici leži samo u tome što institucija koju je zakonodavac donio prije 10 godina ne funkcionira i stoga ne zaslužuje postojati pa je, zaključno, potrebno naša prava urediti na bolji i ozbiljniji način."

Novi razlog za donošenje kvalitetnog Zakona o životnom partnerstvu

Shodno tome, smatra kako je upravo ovaj podatak argument za donošenje kvalitetnog Zakona o životnom partnerstvu, jer se postojeći očito ne primjenjuje: "Znamo da pred hrvatskim sudovima nema utvrđenja istospolne zajednice, barem ne da nam je poznata. Postojeći je zakon loš i zaslužuje da ga se stavi izvan snage te zamijeni onim koji se može provoditi."

Istospolne je zajednice usporedio s izvanbračnima: "Izjašnjavaju li se hetero parovi koji su skupa više od tri godine da su u izvanbračnoj zajednici? Većina vjerojatno ne, posebice ako nemaju djecu, no kad žele ostvariti određena prava. imaju dvije mogućnosti – mogu se vjenčati ili pozvati na Obiteljski zakon i formalno izjasniti da su u izvanbračnoj zajednici. Primjerice ako trebaju odlučiti o nekim bitnim stvarima vezanima uz zdravlje izvanbračnog druga ili recimo naslijediti njegovu mirovinu u slučaju smrti, mogu reći da su partnerov izvanbračni drug i tako primjerice ostvariti pravo posjeta u bolnici dok je na intenzivnoj njezi ili naslijediti njegovu imovinu ili mirovinu. Kako onda uopće možemo očekivati da parovi istoga spola uopće imaju svijest o tome da čine istospolnu zajednicu koja zakonski ne pruža apsolutno nikakva prava?