U ovim trenucima, suci Ustavnog suda vijećaju o ustavnosti referendumskog pitanja kojim bi 1. prosinca građani Hrvatske odlučivali o unošenju definicije braka kao zajednice muškarca i žene.

Budući da je Hrvatski sabor izigrao svoju obvezu zaštite ustavnog poretka, njegovih temeljnih načela i vrijednosti te dopustio referendum koji na kocku stavlja temeljne vrednote na kojima počiva demokracija u Hrvatskoj, udruge Zagreb Pride, Centar za građansku hrabrost i Crol u utorak su odlučile zatražiti zaštitu od Ustavnoga suda.

Međutim, želja nam je javnost upoznati s ključnim argumentima zbog kojih tvrdimo da je Odluka Hrvatskog sabora o raspisivanju referenduma povodom zahtjeva udruge građana "U ime obitelji" izglasane na 9. sjednici Hrvatskog sabora, dana 8. studenog 2013. godine, (Narodne novine 134/2013) protuustavna:

1. Ustav RH već sada zabranjuje raspisivanje ovakvog referenduma, i to temeljem članka 1 (RH vlast pripada narodu kao zajednici slobodnih i RAVNOPRAVNIH državljana), članka 3 (temeljene vrednote: rodna ravnopravnost i poštivanje prava čovjeka) i članka 14 (svatko u RH ima prava i slobode, neovisno o bilo kakvoj osobni).

2. Navedena temeljna prava čovjeka i ravnopravnost, jamči Ustav kao ustrojstvene osnove hrvatske demokracije i stoga ga niti jedna vlast, kako predstavnička, tako ni narodna inicijativa, ne može opozvati. Naročito ne na ovaj način - neizravno. Uvođenjem predložene odredbe u Ustav Republike izravno se negiraju njegova temeljna načela vrijednosti na kojima počiva. Samo izravnom promjenom temeljnog načela ravnopravnosti iz čl. 3. I čl. 14 Ustava, a time i promjenom same prirode ustavnog poretka RH, mogu se u Ustav uvoditi isključive odredbe ove vrste.

3. Hrvatski sabor nije ispunio svoju ustavnu obvezu iz čl. 87. i Ustavnog zakona o provedeni Ustava te donio provedbeni akt (Zakon o referendumu) unatoč upozorenjima - kako Ustavnoga suda, tako i civilnoga društva. Naš prijedlog ukazuje da je na taj način Sabor prekršio ustavno načelo podjele odnosno uzajamne kontrole vlasti. Ustav obvezuje Sabor (čl. 4. Ustava) da kontrolira druge oblike državne vlasti - a referendum je oblik vršenja vlasti - kako ne bi izašle izvan ustavnih okvira.

4. Građani nisu imali niti dana prilike sveobuhvatno i objektivno se informirati o dalekosežnim posljedicama koje referendum ima za demokraciju i ravnopravnost građana u Hrvatskoj. Kao što je poznato nije bilo nikakve javne rasprave o tim posljedicama. Zamislite parlamentarne izbore bez da se svim strankama pruži prilika da predstave svoje argumente tj. da samo jedna stranka ima priliku i novac širiti svoju propagandu. Bi li tada mogli pričati o demokraciji iako bi imali glasovanje? U tom smislu Sabor je prije raspisivanja referenduma imao dužnost donijeti provedbeni zakonski akt kojim bi osigurao poštivanje ustavnog načela demokratskog vršenja vlasti putem referenduma po uzoru na parlamentarne izbore koji također predstavljaju vrstu izravnog vršenja vlasti od strane građana i građanki.

5. Državnim referendumom ne mogu se mijenjati ustrojstvena načela ustavnog poretka, opozivati temeljne vrednote ili ograničavati zajamčena ljudska prava. „Premještanjem“ postojećih odredbi iz nižih pravnih akata u Ustav moguće je isključivo pod gore navedenim uvjetima.

Mi smo činom traženja mišljenja o ustavnosti kako Odluke Sabora o raspisivanju referenduma, tako i samog referendumskog pitanja, preuzeli građansku odgovornost za očuvanje temeljnih vrijednosti Republike, budući da se vlast, prije svega saborska većina, podnijela neodgovorno i prestupila ustavnom postavljene okvira.

S obzirom da Sabor nije ispunio svoju ustavnu obvezu i donio provedbeni zakonski akt odnosno da nije preuzeo odgovornost i odbio raspisati referendum prije donošenja takvog akta, imao je ustavnu i svaku drugu odgovornost barem konzultirati se Ustavnim sudom u trenutku kada su referendumom u pitanje dovedena ustrojstvena načela i temeljne vrednote Ustava koje Republiku Hrvatsku ustrojavaju kao građansku demokratsku državu u kojoj vlast proizlazi i služi narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih građana (čl. 1. Ustava).