Bosna i Hercegovina ne čini mnogo po pitanju senzibilizacije društva prema LGBT osobama, pa je ovaj dio populacije uglavnom prepušten sam sebi i angažmanu organizacija civilnog društva. Mnogi od njih ne osjećaju se sigurno u vlastitoj domovini pa kvalitetniji život traže u inozemstvu. Ipak, ima i onih koji vjeruju da mogu pridonijeti stvaranju bolje budućnosti svoje zemlje.

Jedan od njih je 26-godišnji Jasenko Suljetović, aktivni borac za ljudska prava koji živi u Banja Luci i vjeruje da vidljivosti LGBT osoba mogu najbolje doprinijeti one same. "Sve dok mi ne istupimo i ne počnemo se boriti za svoja prava javno, ljudi će imati predrasude. Ljudi to mogu ili ne moraju prihvatiti, ali po zakonima Republike Srpske imaju obavezu poštivati naš život, da nas ne ugrožavaju ili diskriminiraju", smatra Jasenko.

Kao i mnogi njegovi kolege i kolegice, uzrok homofobije vidi u manipulacijama nad stanovništvom od strane vjerskih institucija, političkih stranaka, medija, pa čak i glazbene industrije. "Treba raditi na edukaciji stanovništva i za to treba vremena, ali smatram da može uroditi plodom", optimističan je Jasenko.

A upravo na edukaciji radi Sarajevski otvoreni centar s kojima smo razgovarali o stavovima građana i građanki BiH prema LGBT osobama, rezultatima dosadašnjih aktivnosti i općenito društvenoj klimi kad su u pitanju prava ovog dijela društva. Centar je nedavno objavio rezultate istraživanja "Tko smo mi da sudimo drugima? Ispitivanje javnog mnijenja o stavovima prema homoseksualnosti i transrodnosti u Bosni i Hercegovini" koje je pokazalo da je u javnosti prisutan jako nizak stupanj senzibilizacije prema LGBT pitanjima.

Mediji kao ključni čimbenik osvještavanja

"Jako malen broj ljudi poznaje probleme sa kojima se LGBT osobe susreću. LGBT osobe su najmanje prihvatljive kao prijatelji, potom kao šefovi na poslu i radne kolege i na kraju kao susjedi. Zanimljivo je, na primjer, kako bi daleko najveći broj roditelja pokušao svoje dijete uvjeriti da je homoseksualnost pogrešna, a mnogo manji broj bi jednostavno prihvatio spolnu orijentaciju svog djeteta. Poražava činjenica da bi se dobar dio poslužio i batinama da 'odvrati' svoje dijete od homoseksualnosti", objasnila nam je Jasmina Čaušević.

S druge strane, kaže ona, ukoliko se i mediji shvate kao posredni glas javnosti ili oni koji usmjeravaju pažnju javnosti, analize medijskog izvještavanja ukazuju na to da se stanje u javnom prostoru popravlja i da se sve češće i sve profesionalnije piše o LGBT relevantnim pravno-socijalnim pitanjima.

Zasluge za ovo pripadaju i Sarajevskom otvorenom centru koji već niz godina radi s novinarima i novinarkama na edukaciji o medijskom izvještavanju o LGBT temama. "Radimo i s policijom, vrlo intenzivno, pa i tu ima pomaka. Ipak, daleko je sve to od poželjne prakse, jer smo nedavno imali brutalni napad huligana na sudionike i posjetitelje Festivala queer filma Merlinka", kazala je Čaušević.

Povorka ponosa do daljnjeg na čekanju

Ako je suditi prema negativnim stavovima šire javnosti, BiH još neko vrijeme neće dočekati svoju prvu Povorku ponosa. No, nije samo javnost protiv ovog vida aktivizma već i sama LGBT zajednica. "Kad je riječ o Povorci ponosa, situacija je podijeljena. Razlozi onih koji su bili protiv imaju veze sa strahom od nasilja, strahom od još veće diskriminacije, ali i s neuviđanjem političke potrebe za izlaskom u javni prostor i zahtijevanjem svojim prava", objašnjava Čaušević.

Sarajevski otvoreni centar zasad ne planira organiziranje Povorke ponosa, a iz ostalih udruga kojima smo se obratili nismo dobili odgovor. Kako bi se Povorka jednog dana i održala, važno je imati saveznike među donositeljima odluka i građanima. "Imamo širok i ideološki raznolik krug saveznika i saveznica, bilo da je riječ o medijima, strankama, policiji, stranim organizacijama ili stručnoj javnosti. Rezultati naše suradnje nisu odmah vidljivi, jer je u pitanju dugačak i kompliciran proces mijenjanja slike LGBT svakodnevice", navodi Čaušević.

Centar nije jedina organizacija koja se bavi LGBT pitanjima. Postoji još nekoliko srodnih organizacija koje međusobno vrlo dobro surađuju. "Naša suradnja s formalnim i neformalnim udruženjima u BiH je uglavnom dobra, a ponekad i odlična", objašnjava ona i dodaje kako se planirane aktivnosti nastavljaju i u ovoj godini. Ipak, najveće poteškoće u ostvarenju ciljeva i dalje će im predstavljati "teške naslage stereotipa nastale kao proizvod sistematično njegovanog temeljnog neznanja o LGBT temama".