Godinu dana nakon referenduma koji je pokrenula građanska inicijativa "U ime obitelji" predvođena Željkom Markić, zbog kojeg je u Ustavu brak sada definiran kao "životna zajednica žene i muškarca", pitanje je što se doista promijenilo? Je li inicijativa uspjela u svom osnovnom cilju koji je bio naveden kao "zaštita institucije braka, djece i obitelji"?

Naime, donošenjem Zakona o životnom partnerstvu sadržaj, prava i obveze koje se stječu brakom omogućeni su i za istospolne zajednice. Je li državni proračun olakšan zbog provedbe ovog referenduma za nemalih 48 milijuna kuna kako bi se ustavno zaštitila jedna – definicija?

Godinu dana od referenduma za ustavnu definiciju braka popričali smo o svemu tome s Markom Jurčićem, programskim koordinatorom Zagreb Pridea, Gordanom Duhačekom, novinarom i sudionikom kampanje "Građani glasaju protiv", višom savjetnisom Marinom Škrabalo i voditeljicom istraživačkog centra Nives Miošić iz GONG-a te sociologom Renatom Matićem.

Je li inicijativa UIO uvođenjem ustavnog članka 62.2. uspjela u svom osnovnom cilju koji je bio naveden kao "zaštita institucije braka, djece i obitelji" i "očuvanje tradicionalnih vrednota"?

Marko Jurčić: Osnovni cilj referenduma bio je politička mobilizacija jednog klerikalnog lobija s ciljem preuzimanja prostora na desnici i nametanja svojih rigidnih politika samom HDZ-u. Naravno da osnovni cilj referenduma nije bio ono što je "U ime obitelji" navodio u svojim lecima. To što je tamo pisalo od početka nije imalo smisla. U Hrvatskoj, nažalost, nije bilo dovoljno političke zrelosti i hrabrosti da se ide u zakonsku redefiniciju braka s ciljem priznanja istospolnog braka, a bračna jednakost kao takva ni na koji način ne ugrožava instituciju braka, već sasvim suprotno – ojačava tu instituciju. Dakle, je li UIO doista uspio u ostvarenju svojeg osnovnog cilja – dolazak na vlast i kompletna promjena društvenih odnosa i kulture – to treba tek vidjeti, a svakako jesu uspjeli u tome da otežavaju ostvarenje društvene pravde i jednakosti u našoj zemlji.

Foto: CroL

"Marš protiv", Zagreb, 30. studenog 2013.

Dio društva danas misli kako postoji nekakva "rodna ideologija"

Gordan Duhaček: Ne, ali je uspjela u mnogim drugim ciljevima koji možda i nisu bili deklarirani kao takvi, poput društvenog i političkog etabliranja klerikalnih pozicija u društvenom mainstreamu. Uspjeli su i u širenju homofobije, uspjeli su u tome i da cijela država zna tko je Željka Markić, uspjeli su u tome da dio društva doista misli da postoji nekakva "rodna ideologija", uspjeli su - na kraju krajeva - i dobiti podršku dijela homoseksualne populacije Hrvatske koji je zaražen autohomofobijom. Ne treba se zavaravati da nije bilo LGBT osoba koje su glasale ZA, itekako ih je bilo, a vjerujem da ih ima i među organizatorima homofobnog referenduma.

Jednaku odgovornost za ovaj referendum, uz inicijativu "U ime obitelji" i HDZ ima i vladajuća saborska većina, koja je javno govorila da se o ljudskim pravima na referendumu ne odlučuje, a onda je u tjedan dana promijenili mišljenje i digla ruku za raspisivanje referenduma

Renato Matić: To su bili samo deklarativni ciljevi, koji su emocionalno mobilizirali dio javnosti, premda je zdravom razumu jasno da se te vrijednosti ne mogu štititi političkim aktivnostima, već pozitivnim življenjem tih vrijednosti, i to od strane onih društvenih aktera koji se za te vrijednosti opredjeljuju. Prema tome, društvo nije nimalo bliže tim deklarativnim "ciljevima", ali vjerojatno je ostvaren latentni cilj a to je mjerenje mogućnosti društvenog utjecaja pojedinaca i interesnih skupina. Uz to je ostvaren i skriveni cilj većine političkih aktera, a to je skretanje pozornosti s istinskih društvenih problema, tj. sa nesposobnosti da se te probleme uspješno razriješi.


Objava rezultata referenduma u noći s 1. na 2.prosinca 2013. u stožeru inicijative "Građani glasaju protiv"

Marina Škrabalo i Nives Miošić: Teško nam je to procijeniti, zasigurno su uspjeli veliki dio populacije mobilizirati oko konzervativnog razumijevanja braka i obitelji, utemeljenog na heteronormativnosti, patrijarhatu i poštivanju pravila o intimnim vezama i odgoju djece koje propisuju vjerske zajednice. S druge strane, ne mislim da je to uopće bio osnovni cilj inicijative. Osnovni cilj te inicijative bio je, i još uvijek jest, nametanje konzervativnih vrijednosti u sve sfere društvenog života u Hrvatskoj i to na način da se manipulacijom referendumom politički pozicioniraju neki akteri. U tom naumu, zasad čini se nisu uspjeli, no ne znači da neće pokušavati i dalje. Insistiranje na univerzalnosti ovih vrijednosti utjecalo je međutim i na snažniju mobilizaciju svih onih koji se protive tome da se njihov životni stil i odabir tako ukalupe, što se vidi po sve široj širokoj društvenoj podršci borbi seksualnih manjina za ravnopravnost i sigurnost njihovih obitelji.

U svemu tome važno je da je Vlada ustrajala na donošenju Zakona o životnom partnerstvu koji uistinu diže ljestvicu ravnopravnosti, iako ne skroz do kraja. Međutim, ti isti vladajući su se po pitanju referenduma izmakli time što ustavno pitanje nije poslala na provjeru Ustavnom sudu, a istodobno nisu organizirali nikakvu značajniju kampanju u obranu vlastite politike rodne ravnopravnosti i zaštite ljudskih prava.

Što vam je najviše ostalo u sjećanju iz tih dana uoči i nakon samog referenduma?

Marko Jurčić: U sjećanju mi je najviše ostala atmosfera koja je u Zagrebu vladala prilikom samog prikupljanja potpisa. Na sve strane osjećala se opća mržnja i netrpeljivost prema LGBT osobama. Posebno je tužno bilo bespomoćno promatrati kako smo dovedeni i dovedene u situaciju da smo svedeni samo jedan objekt kojim se Katolička crkva koristi u svojem "kulturnom ratu" protiv države i društvenih reformi. Od događaja neposredno uoči referenduma najviše se sjećam ogromne mobilizacije građana i građanki u zaštitu prava nas LGBT osoba.

Osnovni cilj referenduma bio je politička mobilizacija jednog klerikalnog lobija s ciljem preuzimanja prostora na desnici i nametanja svojih rigidnih politika samom HDZ-u

Gotovo pola milijuna ljudi je na kraju izašlo na taj nesretni referendum i glasovalo "protiv", što je stvarno ogromna brojka koju nitko nije mogao predvidjeti. Posebno mi je u sjećanju ostalo popuštanje svih PR-ovski dobro postavljenih kočnica koje su Željku Markić trebale prikazati kao umjerenu i zabrinutu građanku, a koja je na kraju u nekoliko navrata umjerenom dijelu naših sugrađana i sugrađanki pokazala svoj isključiv i radikalni svjetonazor. To se posebice vidjelo kada se otvorila priča oko samohranih roditelja, kojih je u našoj zemlji zbog specifičnih povijesnih okolnosti, poprilično. Možda baš zbog toga mnogi ljudi nisu izašli na referendum i tako ipak dali do znanja da golema većina hrvatskih građana i građanki, unatoč tome što jesu šutljiva većina, nisu nasjeli na ovu manipulaciju. Svakako treba zapamtiti i vrlo drsko i totalitarno ponašanje inicijative UIO prema medijima, a koje je se nastavilo i nakon referenduma, kada su ih pokušali spriječiti da životno partnerstvo kolokvijalno nazivaju "gej brakom".

Foto: CroL

"Marš protiv", Zagreb, 30. studenog 2013.

Marina Škrabalo i Nives Miošić: Osjećaj zajedništva, uzbuđenja i veselja što unatoč nemogućim uvjetima, uspijevamo podići kontra-kampanju na koju odlično reagira mnoštvo građana, javnih osoba i medija. Bilo nam je važno ukazati na to da se iza ove inicijative ustavnog betoniranja prava heteroseksualne većine na štetu seksualnih manjina osoba zapravo skriva napad na ustavno načelo ravnopravnosti, zaštitu dostojanstva svake osobe i pravo na različitost. Naš je ured tih tjedana, kao štab kampanje, prštao od pozitivne energije i kreativnog kaosa.

Marina posebno ističe kako su joj se osobno u pamćenje usjekli bliski susreti s gospođom Željkom Markić u dvije emisije HRT-a - taj napor probijanja kroz bujicu optužbi i izvrtanja činjenica i naših poruka, ali i njezinog velikog umijeća da diskriminaciju promiče kao borbu za demokraciju.


"Poligraf" Hrvatskog radija u kojem se neposredno prije referenduma  Marina Škrabalo sučelila sa Željkom Markić
 

Koalicija SDP-HDZ je LGBT građane Hrvatske isporučila referendumskom linču

Gordan Duhaček: Puno lijepih i nekoliko ne toliko lijepih stvari. Ove potonje su bile fiktivne kampanje udruga poput odavno propalog Iskoraka (da, oni su šatro imali online kampanju!) ili Kontre, koja je organizirala još jedan od svojih propalih marševa bez ikakvog smisla i efekta. Također, ponašanje Vlade RH je bilo prejadno, kao i koalicija koja se u Saboru ad hoc stvorila između SDP-a i HDZ-a u tome da se od Ustavnog suda ne traži ocjena ustavnosti predloženog referendumskog pitanja. Kasnije saborskoj većini nije bio problem pitati US o referendumu o ćirilici ili promjeni izbornog sustava, ali su zato LGBT građane Hrvatske isporučili referendumskom linču. To ne treba zaboraviti.

Što se lijepih stvari tiče, ako se malo prisjetite, nikad više LGBT građana Hrvatske nije istupilo u medijima, nikad nam toliki ljudi nisu izrazili podršku pa i na vlastitu štetu, nikad nisam osjetio takvu energiju i elan u borbi za ravnopravnost, iako je svima bilo jasno da je homofobni referendum izgubljena bitka. Način na koji je većina LGBT zajednice i aktivista i aktivistkinja, naročito Zagreb Pridea i Le Zbora, reagirala na sve to je bio fantastičan. To je bio pravi aktivizam, to je bila prava borba za ravnopravnost! Svi koji su tada radili na kampanji PROTIV imaju moje najdublje poštovanje, no istaknuo bih naročito požrtvovanost, profesionalnost i izostanak bilo kakvog kenjkanja (koje je nažalost u aktivizmu prečesto prisutno) od strane Ivana Novosela i Daniela Martinovića iz Zagreb Pridea, te Jelene Berković iz GONG-a, bez koje bi se sve zasigurno raspalo.

Posebno je tužno bilo bespomoćno promatrati kako smo dovedeni i dovedene u situaciju da smo svedeni samo jedan objekt kojim se Katolička crkva koristi u svojem "kulturnom ratu" protiv države i društvenih reformi

Ipak, ono što mi je u sjećanju ostalo kao najljepše izvan svake konkurencije, zapravo kao relevantan povijesni čin, jest video koji je snimio Renato Samardžić, mladi LGBT građanin RH. On je vlastitom inicijativom i hrabrošću, bez potrebe da ga netko drži za ruku i tetoši, pokazao što je to osviješten i angažiran građanin, i da je cijela LGBT zajednica poput njega, stigli bismo odavno mnogo dalje u borbi za LGBT ravnopravnost u hrvatskom društvu. Čini mi se da je Renato Samardžić prva osoba koja je izvan aktivističkih i kulturnjačkih krugova, dakle obični građanin, koja se samoinicijativno angažirala i izložila u borbi za svoja i naša prava. RESPECT!

Renato Matić: Prije svega, već spomenuti visoki stupanj emocionalne mobilizacije, koji, iako je balansirao na rubu sukoba, na sreću nije pretvoren u nekakvu razornu energiju, kao što je to bezbroj puta u povijesti bio slučaj. Takav je put, kao što znamo, uvijek bio i ostao "as u rukavu" onih društvenih aktera koji su poslije svojih kriminalnih nedjela, spremni sa sigurne udaljenosti gledati građanske ratove, samo kako bi njihovi interesi ostali netaknuti. Užasna je pomisao da je vrlo malo ljudi uopće svjesno kakvo je čudovište moglo pobjeći iz laboratorija.

Što se, prema Vašem mišljenju, unazad godinu dana promijenilo u široj slici doživljaja obitelji u našem društvu?

Marko Jurčić: Najvažnija stvar koju sada znamo jest da u Hrvatskoj imaju podršku oko 20 posto pučanstva i da ne govore u ime 88 posto katolika, ili kako sami vole reći, u ime 95 posto vjernika. Znamo da ima i veliki broj vjernika i vjernica, pa tako i LGBT vjernika i vjernica, koji su ljuti, frustrirani i razočarani u svoju vjersku zajednicu i koji će kad-tad početi govoriti sami u svoje ime. Isto tako Ustavni sud nam je svima rekao da su i istospolni parovi, kao i izvanbračne zajednice, obiteljski život te da nikakva ustavna definicija braka ne može i ne smije utjecati na daljnji razvitak tih institucija koje uređuju obiteljski život. Potvrda toga je nedavno donošenje Zakona o životnom partnerstvu, koji kaže da su istospolna životna partnerstva zajednice obiteljskog života.

Foto: CroL

"Marš protiv", Zagreb, 30. studenog 2013.

Pitanje bračne jednakosti bit će i ostati aktualno političko i društveno pitanje naše generacije

Gordan Duhaček: Ništa. Ali nije misterij kako se to može mijenjati - istospolne obitelji imaju tu mogućnost.

Renato Matić: Kao što je vidljivo, baš ništa. Kad sam svojedobno prije referenduma propitivao angažirane pojedince što će se pozitivno promijeniti poslije referenduma u njihovim životima i životu cijelog društva, a to su osnovni kriteriji zaključka je li neka građanska inicijativa, po svom karakteru pozitivna i dobronamjerna, nisam čuo niti jedan konkretan odgovor. Svi su ljudi, i oni koji žive zajedno i oni koji žive samostalno, više nego prije izloženi neizvjesnosti i preživljavanju. šteta što ti problemi nisu bili u fokusu spomenute i niza drugih građanskih inicijativa.

Marina Škrabalo i Nives Miošić: Odgovor na ovo pitanje zahtijeva širu studiju, no opći nam je dojam da ipak na sve gledamo pozitivno, jer je poruka da sve obitelji, i one nevjenčane, i one bez djece, i one s dvije mame i/ili dva tate imaju pravo na sigurnost, dostojanstvo i podršku društva prodrlo do puno šireg kruga građana. Ta tendencija otvaranja nazire se i iz Vatikana, i bit će zanimljivo pratiti kako će se domaći konzervativci kako na Kaptolu tako i u građanskim vjerskim inicijativama nositi s liberalnijim vjetrovima iz same matice Crkve.

Donošenjem Zakona o životnom partnerstvu sadržaj, prava i obveze koje se stječu brakom omogućeni su i za istospolne zajednice. Slijedom toga, smatrate li da je referendum kojim je u Ustavu brak definiran kao "životna zajednica žene i muškarca" proveden kako bi se ustavno zaštitila jedna – definicija ili...?

Marko Jurčić: Referendum o zabrani istospolnog braka nema nikakve veze sa Zakonom o životnom partnerstvu i njegovim sadržajem. Pitanje bračne jednakosti bit će i ostat će aktualno političko i društveno pitanje naše generacije i njezino ostvarenje u Republici Hrvatskoj jest neupitna budućnost. Do nje ćemo doći ili u redovnoj saborskoj proceduri kroz dvotrećinsku potporu zastupnika i zastupnica ili na nekom budućem referendumu, kakav se uostalom dogodine održava u Irskoj. Mislim da će upravo taj irski referendum biti golema prekretnica za bračnu jednakost u Europi. Ništa ne može zaustaviti tu promjenu – pogledajmo samo što se događa u SAD-u i ostatku zapadne Europe. Države koje su u istoj situaciji u kakvoj se našla Hrvatska danas mijenjaju svoju odluku i ustavne definicije braka padaju svaki tjedan.

Ponašanje Vlade RH je bilo prejadno, kao i koalicija koja se u Saboru ad hoc stvorila između SDP-a i HDZ-a u tome da se od Ustavnog suda ne traži ocjena ustavnosti predloženog referendumskog pitanja

I to ne zato što je pitane bračne jednakosti postao politički mainstream, već zato što je došlo do promjene u kulturi - izglasavanje bračne jednakosti u mnogim državama u zadnjih osam godina, naime, dolazi zato što je podržava velika većina stanovništva tih država. Još bih samo na kraju želio naglasiti - o ljudskim pravima na referendumu se u RH više nikada ne smije odlučivati. Jednaku odgovornost za ovaj referendum, uz inicijativu "U ime obitelji" i HDZ ima i vladajuća saborska većina, koja je javno govorila da se o ljudskim pravima na referendumu ne odlučuje, a onda je u tjedan dana promijenili mišljenje i digla ruku za raspisivanje referenduma.

Gordan Duhaček: Referendum je proveden, između ostaloga, da bi se moglo rušiti Zakon o životnom partnerstvu. Smatram da to ipak neće uspjeti. Osjećao bih se glupo da sad idem pričati kako je prvi referendum UIO bio neuspjeh. Riječ je bila o uspjehu hrvatskih homofoba.

Renato Matić: Što god pisalo u ustavima o braku, on će uvijek ostati zajednica ljudi koji se vole i poštuju, i stoga svjesno i odgovorno izgrađuju zajednički život. Ova definicija, za razliku od drugih, nikoga ne isključuje, niti ikoga stavlja u neravnopravan položaj, niti bi trebala kod dobronamjernih ljudi izazivati bilo kakav otpor.

Marina Škrabalo i Nives Miošić: Žao nam je što se i dalje čini da Vlada balansira između politike zaštite ljudskih prava i politike umirenja crkvenih krugova. To je najviše došlo do izražaja u odustajanju od uvođenja zasebnog predmeta građanskog odgoja i obrazovanja u ovoj školskoj godini, i to nakon što je novi ministar svoje prve konzultacije odradio s Kaptolom. Isto tako, Vlada je u konačnoj, usvojenoj verziji Zakona o računovodstvu neprofitnih organizacija izuzela vjerske zajednice od financijske odgovornosti i izvještavanja o svim privatnim prihodima, čime se stvara neopravdani privilegij, ali i porezna oaza.

Švicarci su u nedjelju uvjerljivom većinom podržali zakon koji zabranjuje diskriminaciju na temelju

Platforma LGBT centra Split, koja okuplja udruge Split Pride, Queer Sport Split i queerANarchive,

U prvom izdanju mjesečnog pregleda nove queer glazbe govorimo o izvrsnom albumu "Orquídeas" Kali

Je li vam poznat scenarij kad se kolege s posla vrate s godišnjeg odmora i prepričavaju

Dora 2024. nakon dugo je godina donijela dvije polufinalne večeri, jer standardni format od jedne

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.