U minimalističkom prostoru Zagrebačkog plesnog centra Sanja Sagasta pred prepunim je gledalištem predstavila svoju novu zbirku poezije, "Spirale".

Autorica se pobrinula da atmosfera bude u grčkom duhu, pa je tako Le Zbor dobio ulogu kora s grčkih kazališnih dasaka, a na električnom violončelu pratio ih je Stanislav Kovačić. Djevojke su, između ostaloga, otpjevale i klasik Teddy Bearsa, "To Know Him Is To Love Him", čije su stihove prikladno prilagodile u "To Know Her Is To Love Her", i "Chapel of Love" Dixie Cupsa.

S Le Zborom se izmjenjivala glumica Perica Martinović koja je čitala Sagastine pjesme i više puta izmamila gromoglasne aplauze razdragane publike, a fenomenalne zborašice ispraćene su ovacijama kad su napustile pozornicu i smjestile se u gledalište kako bi prepustile mikrofon samozatajnoj autorici koja je, odjevena u crni plišani ogrtač s čipkom i jarkocrvenim rubom te visoke potpetice dala promociji i dašak neobaroknoga glamura.

Uz nju su u predstavljanju sudjelovali Miloš Đurđević i Kruno Lokotar, a razgovor je moderirala Mima Simić.

Inače, ovo je treća Sagastina knjiga poezije, a prvu je napisala davne 1998. godine, pod naslovom "Igre ljubavi i ponosa", čime je i službeno postala prva lezbijska pjesnikinja u Hrvatskoj. Druga, "Sapfino ogledalo", nastala je sedam godina kasnije i čekala je narednih sedam kako bi nam predstavila svoje "Spirale". Potonje je sama opisala kao knjigu za koju su potrebne "upute za uporabu" zbog složene strukture koja podsjeća na Danteovu "Božanstvenu komediju", ali obrnutim redoslijedom: ona počinje s Rajem, a završava Paklom i dodala je četvrti dio koji je naslovila s "Cikličnost svemira".

Teme "Spirala" su brojne, složene i isprepletene, a unutar mnogih pojavljuje se ideja cikličnosti i neprestanog ponavljanja istoga, beskonačnog lanca rađanja, jebanja i umiranja ("oženila sam mnoge svoje žene i uz svaku sam se iznova rađala").

Sama Sagasta kazala je kako je tijekom godina postupno napuštala "aktivistički diskurs" i prepustila se čistoj poeziji. Najavila je i kako će se u budućnosti okušati u prozi koju već priprema, a mi se toplo nadamo da na njezino novo djelo nećemo morati čekati još sedam godina.

Nakon službenog dijela predstavljanja slijedilo je druženje s autoricom do koje se teško moglo doći od brojnih čestitara i publike koja je željela da im potpiše knjigu. Opustila se nešto kasnije, kad je pozvala upomoć da joj netko donese ravne cipele jer je "štikle ubijaju", a djevojke iz Le Zbora se smjestile u dvorište Plesnog centra i nastavile pjevušiti u neformalnoj atmosferi dok su posljednji zadovoljni gosti promocije sa Sanjinom knjigom pod rukom odlazili u prohladnu zagrebačku noć.