Kroz kakve sve situacije prolazi lezbijka s invaliditetom, kako se nosi s diskriminacijom unutar lezbijske zajednice? Doživljava li aktualnu situaciju boljom ili lošijom od dosadašnje?

S portala labris.org prenosimo razgovor s lezbijkom, koja je i osoba s invaliditetom.

Koliko se osjećaš izloženom kao lezbijka, a koliko kao osoba s invaliditetom? Kroz kakve sitaucije moraš prolaziti zbog tih dvaju identiteta?
– Kao osoba s invaliditetom osjećam se puno više izloženom, jer je moj invaliditet vidljiv. Kao lezbijka nisam toliko izložena, jer sam u "ormaru" i skrivam svoj lezbijski identitet. Predrasude u vezi s invaliditetom postoje čak i u lezbijskoj zajednici i ona rečenica: "može al’ samo u četiri zida", za lezbijku s invaliditetom znači život unutar dvostruka četiri zida. Događa se da neke žene ne žele da se zna da im djevojka ima invaliditet. Također se događa i potpuno odbijanje partnerskog odnosa zbog mog invaliditeta jer "one jednostavno to ne mogu". Kao osoba s invaliditetom i kao lezbijka prolazim kroz teške i ružne situacije.

Mi smo neosjetljivi kao društvo za drugo, drugačije za drugog, drugu. Kapaciteti našeg društva za empatiju su prazni

Koliko su ljudi u tvom okruženju osjetljivi na potrebe osobe sa invaliditetom?
– Ako se osvrnem na okolinu ne bih mogla reći kako su osjetljivi i senzibilizirani, štoviše - zaziru od osoba s invaliditetom, kao da se boje da se mogu zaraziti. Međutim, moji prijatelji i općenito ljudi koji su me imali prilike upoznati imaju puno podrške za osobe s invaliditetom, odnosno za mene. Oni su uvijek tu, štogod mi trebalo.

Lezbijke su jedna od najnevidljivijih grupacija u Srbiji, koliko su ti onda dostupni lezbijski kulturni i društveni sadržaji u Srbiji kao osobi s invaliditetom?
– Sve što ima veze s lezbijskom egzistencijom dostupno mi je putem neta preko drugih lezbijki koje znam i neke od njih su mi jako bliske prijateljice. Doduše, ne pojavljujem se baš puno u javnom lezbijskom životu, jer se ne osjećam sigurnom. Nekad je ta nesigurnost eskalirala do razmišljanja da se odreknem tog svog identiteta.

Događa se da neke žene ne žele da se zna da im djevojka ima invaliditet. Također se događa i potpuno odbijanje partnerskog odnosa zbog mog invaliditeta jer "one jednostavno to ne mogu"

Koliko je lezbijska zajednica u Srbiji osjetljiva na potrebe osoba s invaliditetom? Kako objašnjavaš to da jedna manjinska grupacija diskriminira drugu po nekom drugom osnovu?
– Mi smo neosjetljivi kao društvo za drugo, drugačije za drugog, drugu. Kapaciteti našeg društva za empatiju su prazni.

Nedavno istraživanje povodom obilježavanja 3. prosinca, Dana osoba s invaliditetom, pokazalo je kako je u Srbiji stopa zaposlenosti najniža upravo kod ove grupacije, usprkos tome što je 2013. godine donesen Zakon o zapošljavanju osoba s invaliditetom. Koliko je moguće da na razgovoru za posao "prođeš" kao lezbijka i osoba s invaliditetom?
– (Smije se) Šansa za pronalazak posla ravna je nuli. To mi zvuči kao neki dobar vic. Teže mi je naći posao kao lezbijka, kao osobi s invaliditetom ipak mi je lakše.

Intervju u cijelosti možete pročitati ovdje.