Sve o radu u dominatno muškom okruženju "najboljih Njujorčana", predrasudama i o tome zašto je upravo sada kucnuo trenutak za transrodne osobe otkriva u razgovoru za The Telegraph Brooke Guinan prva transrodna vatrogaskinja New Yorka.

27-godišnja Brooke prva je i zasad jedina transrodna pripadnica njujorških vatrogasaca (FDNY). Koliko je to dominatno muško okruženje pokazuje i podatak kako je među 10.000 njujorških vatrogasaca ona ujedno i jedna od samo 40 njezinih kolegica.

Posljednji mjeseci bili su posebno turbulentni za jedinstvenu Brooke Guinan, jer krajem rujna postala je prava zvijezda društvenih mreža zahvaljujući reklamnom plakatu u kojem se pojavila obučena u majicu s natpisom So Trans, So What! (Tako trans, pa što!).

"Bilo je to iznad svih mojih očekivanja, ali svanulo je novo doba za vatrogastvo", kaže Brooke.

Stopama oca i djeda

Ona dolazi iz prave obitelji vatrogasaca – i djed i otac borili su se s njujorškim požarima i dugo nije vjerovala kako će i ona krenuti njihovim stopama.

"Nekako očekujete da su vatrogasci prave muškarčine, hetero naravno, i mislila sam kako je to nemoguće promijeniti, no na kraju sam shvatila kako ne smijem dopustiti da pobijede te unaprijed stvorene predrasude", otkriva.

Guinan je "izišla iz ormara" s 11 godina: "Rekla sam roditeljima da sam gej, nisam tada shvaćala kako sam zapravo transrodna, o tome se nigdje nije moglo čuti ni slova. Jedino sam se mogla prepoznati u likovima iz popularne TV serije Will i Grace."

Nakon traumatičnih srednjoškolskih godina, tijekom kojih je trpjela svakodnevno verbalno zlostavljanje, situacija joj se razbistrila dolaskom na koledž. Tamo je upoznala najbolju prijateljicu koja se deklarirala kao transrodna i konačno je pronašla nekoga tko se osjeća poput nje. No, to se baš nije uklapalo s njezinom željom da se priključi njujorškim vatrogascima

Kolege vatrogasci javno su podržali Brooke i na društvenim mrežama

Sve od osamdesetih godina prošlog stoljeća, kad se toj organizaciji priključila prva žena, pa donedavno, brojke nisu bile na ženskoj strani i bilo je pravo čudo da se Brooke ipak odlučila krenuti stopama svog djeda i oca. No, nedostatak novaca i hrpa studentskih kredita presudili su – prije šest godina odlučila je upisati Vatrogasnu akademiju.

Fokus na isključivo fizičke atribute transrodne osobe potpuno je neprimjeren

Uslijedila je, kako sama Guinan opisuje "najteža obuka kakvu možete zamisliti" – šest mjeseci zahtjevnih treninga koji nisu ostavljali previše vremena da razmišlja o bilo čemu drugom: "Jednostavno moraš obrijati glavu poput svih ostalih i uklopiti se", kaže.

Nakon 18 mjeseci među njujorškim vatrogascima Brooke se odlučila i za transformaciju, pri čemu je dobila izuzetnu podršku čitave organizacije FDNY-a tijekom čitavog procesa promjene. Danas je i edukacija kolega dio njezinog svakodnevnog posla.

Često se događa i da se ponašanje temeljeno na neznanju zapravo brka s mržnjom, a ti ljudi jednostavno ne znaju o čemu se radi i nikad se u životu nisu sreli s transrodnom osobom

"Nedavno me kolega pitao što uopće znači LGBT. To me šokiralo! Kao da me netko zalio kantom hladne vode, jer sam se suočila s činjenicom kako još uvijek postoji velik broj ljudi koji o tome ne znaju ništa. Često se događa i da se ponašanje temeljeno na neznanju zapravo brka s mržnjom, a ti ljudi jednostavno ne znaju o čemu se radi i nikad se u životu nisu sreli s transrodnom osobom", kaže Brooke Guinan, kojoj se redovito događaju susreti s needuciranim ljudima.

"Neprimjerena pitanja nepoznatih ljudi mi nisu strana, primjerice kad putujem podzemnom zna mi se dogoditi da me osoba koja sjedne kraj mene pita jesam li transrodna osoba i jesam li bila na operaciji promjene spola. Taj fokus na isključivo fizičke atribute transrodne osobe je potpuno neprimjeren. Ljudi moraju shvatiti kako je kod nas riječ o našem identitetu – tko sam ja u glavi i u srcu. Medicinski proces je samo mali dio toga i zbog toga se neke transrodne osobe ni ne upuštaju u to", ističe Brooke.

Većina transrodnih osoba doživljava otpuštanja s posla, zlostavljanja, beskućništvo,...

Na dnevnoj bazi joj se događa i da u nju upiru prstom na ulici i uz smijeh dobacuju " Ej, vidi ona je bila muško!", i zato je izuzetno bitno znati tko si doista, kako bi se osjećala dobro u vlastitom tijelu.

"Osjećam se doista sretnom po tom pitanju, jer roditelji su me u djetinjstvu prihvatili takvu kakva jesam, na poslu imam veliku podršku, a i bila sam i u stabilnoj vezi s muškarcem koji me potpuno razumio. Nažalost, takva situacija nije realnost većine transrodnih osoba. Većina doživljava sasvim suprotno – otpuštanja s posla, zlostavljanja, beskućništvo, nepravedna zatvaranja i često ih se doživljava kao prostitutke, to je jedan od stereotipa", upozorava Brooke.

Puno bitnije od moje nervoze jest biti glas transrodnih osoba. Prvi put u povijesti se događa da transrodne osobe mogu javno u medijima ispričati svoju priču i ponosna sam što sam dio toga

Situacija je takva kako u Americi, tako i u Europi, što dokazuje i istraživanje EU iz 2009. godine koje je pokazalo kako je 79 posto transrodnih ispitanika doživjelo neki oblik zlostavljanja u javnosti.

Izvještaj iz 2007. godine pokazuje kako najveći broj transrodnih osoba u Velikoj Britaniji zlostavljanje doživljava na radnom mjestu, a izvještaj škotske vlade iz 2013. govori o velikom broju siromašnih transrodnih osoba, među kojima je njih 19 posto beskućnika.

"I ja sam imala nekoliko doista teških godina, borila sam se s depresijom i razmišljala o samoubojstvu. To su bila mračna vremena za mene", iskreno će Brooke.

Iz svih tih razloga strastveno se zalaže za edukaciju i podizanje javne svijesti o problemima transrodnih osoba, drži predavanja po srednjim školama i aktivno se bavi političkim lobiranjem. Iako se ne voli fotografirati, drage je volje pristala biti lice promotivne kampanje So Trans, So What!.

Nisam shvaćala kako sam zapravo transrodna, o tome se nigdje nije moglo čuti ni slova. Jedino sam se mogla prepoznati u likovima iz popularne TV serije "Will i Grace"

"Ne volim se baš gledati na fotografijama, ali u toj sam kampanji shvatila kako se doista osjećam ugodno u vlastitoj koži. I puno bitnije od moje nervoze jest biti glas transrodnih osoba, jer za nas je najradikalnija stvar – postati vidljiva. Prvi put u povijesti se događa da transrodne osobe mogu javno u medijima ispričati svoju priču i ponosna sam i polaskana što sam dio toga", kaže Brooke Guinan.

20. studenog obilježava se Dan sjećanja na transrodne žrtve nasilja –od siječnja 2008. do listopada ove godine bilo je 1612 prijavljenih ubojstava transrodnih osoba diljem svijeta.

Brooke se i u budućnosti vidi kao jedna od ravnopravnih među 10.000 njujorških vatrogasaca: "Ljudi me često pitaju bojim li se radeći svoj posao, ali obuka koju smo prošli i činjenica da nikad nisi sam u borbi s vatrom uvelike olakšava ulazak u goruću zgradu. Ništa se od toga nije promijenilo niti nakon moje fizičke promjene. Za mene je budućnost – širom otvorena", poručuje Brooke Guinan, prva transrodna vatrogaskinja New Yorka.