Jeste li znali da su četrdesete godine dvadesetog stoljeća bile zlatno doba seksualnog oslobođenja u Zürichu? Tim su pitanjem mediji najavili novi film Krug (Der Kreis) redatelja Stefana Haupta koji se bavi gej scenom od četrdesetih do šezdesetih godina prošlog stoljeća u tom švicarskom gradu.

Naime, Švicarska u to doba, za razliku od većine europskih zemalja, nije kriminalizirala homoseksualnost što je rezultiralo zanimljivom i do danas slabo istraženom pojavom. Naime, 1932. osnovana je organizacija Der Kreis, jedna od prvih koja se zalagala za prava gejeva i lezbijki. Bila je zamišljena kao grupa potpore homoseksualnoj populaciji, a potom je započela s izdavanjem istoimenog časopisa te s organizacijom susreta kroz društveni klub. Povijest je pamti kao jedinu LG organizaciju koja je djelovala u Trećem Reichu, a službeno se ugasila 1967. Na vrhuncu svoje popularnosti, brojila je oko 2000 članova u Švicarskoj i oko 700 međunarodnih članova i tada je, može se slobodno reći, bila najutjecajnija gej organizacija na svijetu koja je kasnije utjecala na sličnih organizacija u Europi i SAD-u.

Sloboda i prihvaćanje nisu nam zajamčeni. Ne možemo počivati na lovorikama. Čitavo društvo je bolje kad manjine nisu zaboravljene i potlačene

Film Stefana Haupta kombinira dokumentarne elemente i fikciju. U filmu se prati sudbina dvaju glavnih likova, učitelja Ernsta Ostertaga i Röbija Rappa koji nastupa na kostimiranim balovima društva. Kroz njihovu romansu ocrtava se ne samo odnos dvojice muškaraca, već i opresivno naličje vremena koje je, u najboljem slučaju, jedva toleriralo (nužno) skrivene homoseksualne ljubavi.

Der Kreis – malena organizacija velikog utjecaja

Osnivač Kreisa bio je glumac Karl Meier, tada poznatiji pod pseudonimom "Rolf". Od samog početka, inzistirao je na međunarodnoj povezanosti organizacije te je časopis izlazio u trojezičnoj varijanti, na njemačkom, francuskome i engleskome. Objavljivale su se kratke priče, pjesme, crteži (na koje se nije primjenjivala cenzura o nagosti), fotografije i vijesti o drugim sličnom organizacijama homoseksualaca u svijetu.

Godine 1948. počelo se s organiziranjem gej večeri u iznajmljenom pubu u Zürichu (danas je to Theater Neumarkt). Borba za LGBT prava tada se još vodila prije svega na kulturnom i znanstvenom planu (pokušaji se da se homoseksualnost skine s popisa mentalni poremećaja), a manje na zakonodavnom. Početkom pedesetih godina, večeri su okupljale i do 800 uzvanika koji su stizali iz čitavog svijeta. No serija ubojstava gej prostitutki u 1959. dovela je do novog vala represije u Zürichu. Policija je tada sastavila registar homoseksualaca i redovito provodila racije.

Danas se Der Kreis drži za jednu najutjecajnijih gej organizacija dvadesetog stoljeća koja je utrla put brojnim europskim LGBT inicijativama koje su se razvile nakon 1968.

Kako se navodi na internetskoj stranici filma, osnivač Rolf zalagao se tada za umjereni pristup i nastojao je s vlastima i policijom dogovoriti kompromis, dok su se mlađi članovi organizacije bili naklonjeniji militantnom pristupu. Grad je 1960., slijedom serije ubojstava, zabranio ples istospolnih muških parova čime je organizacija izgubila dobar dio svog prihoda od večeri te su 1961. i službeno ukinute. Neslaganja u samoj organizaciji dovela su postupno i do ukidanja časopisa, a udruženje je konačno raspušteno 1967. Danas se Der Kreis drži za jednu od najutjecajnijih gej organizacija dvadesetog stoljeća koja je utrla put brojnim europskim LGBT inicijativama koje su se razvile nakon 1968.

Istraživački rad na filmu trajao je osam godina

Redatelj je u intervjuu za švicarski magazin 360° poručio da je i sâm slabo poznavao taj dio povijesti svoga grada. Upravo zato što smo skloni brzo zaboraviti vlastitu prošlost, drži da je bilo bitno ispričati tu priču. Priča je utemeljena na svjedočanstvima stvarnih protagonista tog vremena, Ernsta Ostertaga i Röbija Rappa, no i oni su bili mišljenja da bi današnjoj publici bilo zanimljivije otkriti to doba kroz fikciju, a ne kroz klasični dokumentarni film. Stoga je konačan rezultat izvjesni hibrid između dokumentarne forme (povijesni snimci, svjedočanstva) i fikcije koja polazište ima u romansi dvaju glavnih likova. Obilnu dokumentaciju pronašao je na stranici www.schwulengeschichte.ch te je intervjuirao niz osoba koje su mu svojim svjedočanstvima uspjele opisati kontekst tog doba. Sve u svemu, istraživački rad na filmu trajao je skoro osam godina. Kada je započeo rad, ističe, prava LGBT osoba nisu bila u fokusu javnosti kao što je to slučaj danas.

Borba za LGBT prava tada se još vodila prije svega na kulturnom i znanstvenom planu (pokušaji se da se homoseksualnost skine s popisa mentalni poremećaja), a manje na zakonodavnom

"U to doba, većina članova organizacije bila je sretna ako im se nije znalo ime. Iako homoseksualnost nominalno nije ilegalna u Švicarskoj, morali su biti diskretni.", tvrdi Haupt. Na Filmskom festivalu u Berlinu Der Kreis je osvojio Teddy Award, a Švicarska ga je prijavila kao svog kandidata za najbolji strani film za nagradu Oscar. U kritikama film se hvali upravo zbog dokumentarne osnove (naime, Ernst Ostertag i Röbi Rapp su u Švicarskoj 2000. sklopili životno partnerstvo) i zbog pažnje prema detaljima (članstvo u Der Kreisu dokazivalo se iskaznicom na kojoj je pisao samo broj, a ne i ime člana, a magazin je stizao na kućnu adresu u običnoj, neutralnoj omotnici).

Film se, u širem kontekstu, uglavnom predstavlja kao još jedan pokušaj rasvjetljavanja i dalje relativno slabe poznate gej prošlosti te se, za usporedbu, navode filmovi kao što su Maurice (1987.), Wilde (2005.), Planina Brokeback (2009.), Single Man (2009.), Milk (2008.) i novi film The Imitation Game koji se bavi pričom Alana Turinga.

"Ovaj film podsjeća gejeve da imaju povijest koju vrijedi otkriti. Znanje o toj povijesti pomaže nam danas u zahtjevima za jednakim pravima i zaštitom od diskriminacije", poručuju Ernst Ostertag i Röbi Rapp. "Sloboda i prihvaćanje nisu nam zajamčeni. Ne možemo počivati na lovorikama. Čitavo društvo je bolje kad manjine nisu zaboravljene i potlačene. To je jedna od poruka filma. Kao i ona da ljubav nije zločin."

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.