CroL

Utorak 30 Ruj

Obitelj/Roditeljstvo 'Gej sam i imam dijete s lezbijkom'

'Gej sam i imam dijete s lezbijkom'

E-mail

Foto: CorbisZagrebom je u subotu promarširala šarena i vesela povorka s nekoliko tisuća ponosnih sudionika, a ovogodišnja je poruka bila "Imamo obitelj! Tisućljetni hrvatski san", s temom LGBTIQ obitelji. No još će mnogo vode proteći Savom prije nego što LGBT zajednica dobije izjednačena obiteljska prava.

Životi lezbijki i gejeva se odvijaju sad i ovdje, što znači da nemaju vremena čekati milost zakonodavaca kako bi uredili svoje živote, pa zasnivaju obitelji bez obzira na objektivne, institucionalne okolnosti i mogućnosti. Međutim, požele li postati roditelji, prisiljeni su iznalaziti razna, često komplicirana i skupa rješenja kako bi to izveli. Slobodno se može kazati kako su u tom smislu žene privilegiranije jer su one te koje rađaju, pa mogu otići na umjetnu oplodnju u neku od europskih zemalja ili zanijeti u "kućnoj radinosti".

A činjenica jest da je potreba za roditeljstvom posve prirodna te da se u tom aspektu lezbijke i gejevi ni po čemu ne razlikuju od većine. Ali, budući da su u Hrvatskoj još uvijek građani drugog reda koji nemaju pravo na brak, "misija roditelj" je nešto što iziskuje pomno planiranje, često mnogo novca i niz drugih elemenata o kojima naši heteroseksualni sugrađani uopće ne moraju razmišljati jer se sve odvija "automatski".

Nedavno smo svjedočili burnim raspravama oko novog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, a koplja su se lomila oko toga hoće li neudane žene – pa time i lezbijke – imati pravo na nju. U cijeloj priči nije bilo govora o gejevima pa se nameće pitanje što mogu napraviti oni među njima koji žele postati očevi?

Filipov slučaj

Posvajanje je mukotrpna, dugotrajna i praktički nemoguća misija, osim ako ono nije, kako kaže zakon, "od osobite koristi za dijete". Surogat-majčinstvo je protuzakonito, pa onima koji žele postati očevi preostaju "aranžmani" s lezbijkama ili, ako im je to draže, s heteroseksualkama. No međutim, i u tom slučaju uloga oca "s punim radnim vremenom" je upitna jer djeca u gotovo sto posto slučajeva žive s biološkom majkom i njezinom partnericom, što tatu odmah u početku stavlja u drugi plan. Ako nije spreman na povremena viđanja djeteta i činjenicu da možda neće nazočiti ključnim trenucima u njegovu odrastanju ili sudjelovati u važnim odlukama, mogu se pojaviti problemi.

Jedan od onih koji su odabrali prvu varijantu je 42-godišnji Filip. Godinama je želio postati otac i naposljetku mu se posrećilo. I tako je, u dogovoru s lezbijskim parom, nakon nekoliko pokušaja dobio djevojčicu kojoj je danas godinu i pol dana.

Kad se dijete rodi, dogovori više ne vrijede

"Želio sam imati dijete ne zato da bih bilo kome dokazao kako sam muškarac koji ga zna i može napraviti, već zato što vjerujem da djeca daju našim životima novi smisao. Dosta dugo sam razmatrao opcije koje kao peder u ovim našim okolnostima imam na raspolaganju. Odustao sam u nekom trenutku od onih koje su uključivale ženidbu i brak. Bio bi to život u laži koja ne bi nikoga usrećila – niti eventualnu djecu, niti ženu s kojom bi ih napravio, niti mene. Kad mi je predloženo da budem otac djeteta jednom lezbijskom paru, prihvatio sam ponudu objeručke i bez puno razmišljanja. Kad ste peder, a želite postati još i otac, takve rijetke prilike se ne propuštaju. Trenutak u kojemu sam saznao da će se ta želja napokon i ostvariti sigurno je jedan od najradosnijih u mojem životu", prisjetio se početaka cijele priče.

Naravno, prije nego što su krenuli "praviti dijete“, njih su troje sjeli i razgovarali o svemu. Iz tih se razgovora činilo kako postoji suglasnost i dogovor o tome kako će on zajedno s njima dvjema sudjelovati u odgoju djeteta.

Ipak, međusobni odnosi majke i oca te praksa nakon rođenja djeteta mogu se značajno promijeniti u odnosu na onakve kakvi su bili prije začeća, odnosno poroda. A načina da se to pravno uredi prije toga – nema. Moguće je, naravno, te usmene dogovore pretočiti na papir i još malo napuniti blagajnu nekog javnog bilježnika, ali u očima važećih zakona sve to ne vrijedi ništa.

"Majka ima zadnju riječ"

"S današnjim iskustvom, čini mi se da sam olako povjerovao u usmene dogovore. Ne znam bi li mi koristilo da sam poslušao savjete prijatelja koji su mi govorili kako trebam naše usmene dogovore potvrditi kod javnog bilježnika. Svakako sam trebao posavjetovati se unaprijed s odvjetnikom i nekim iz sustava socijalne skrbi o svojim pravima na viđanje djeteta i sudjelovanje u njegovom odgoju. Vrlo brzo nakon što se dijete rodi, razlike u tumačenju toga što točno znači 'viđanje djeteta'“ i 'sudjelovanje u njegovom odgoju' počet će izlaziti na vidjelo. Dijete čovjeka čini boljom osobom, ali kad shvatite da ćete o važnim odlukama vezanima uz dijete biti u najboljem slučaju informirani i da nećete imati puno mogućnosti stvarnog utjecanja na njih, osjećat će te se ogorčeno i prevareno. Kad vam se to obrazloži argumentom kako majčina 'mora biti zadnja', jer se ona 'brine o djetetu', iskreno požalite što onaj razgovor s nekim dobrim odvjetnikom već niste poodavno odradili“, priča ogorčeni Filip.

On i majke djeteta nisu ni prvi ni, nažalost, posljednji koji su dospjeli u takvu složenu situaciju, premda se na temelju njegovog iskustva ne može tvrditi kako svi gej očevi, koji ne pristaju na ulogu isključivo i samo "darivatelja sperme"', uspijevaju jednako teško uskladiti svoju ulogu oca s ulogom koju u životu djeteta/djece igra ili igraju majke..

Uvijek je mudro angažirati odvjetnika

Što učiniti? Filipovo iskustvo nagnalo ga je da zaključi kako je "pederu koji želi postati otac, ukoliko dijete ima namjeru raditi u dogovoru sa lezbijkom ili lezbijskim parom i ukoliko se ne zadovoljava samo ulogom davatelja sjemena najpotrebniji - dobar odvjetnik." Uvjeren je kako se odvjetnika treba angažirati prije bilo kakvog konkretnog razgovora i operativnog dogovora s mogućom majkom djeteta.

"Prvo što svaki peder koji želi postati otac mora saznati jest kako formalno zaštititi prava koja mu kao ocu pripadaju. Ako rubna uloga u životu njegovog djeteta neće biti u skladu s njegovim očekivanjima i potrebama a tu ulogu neće moći dogovorom promijeniti, on neće imati na raspolaganju drugih načina za zaštitu svojih prava osim duge, nesigurne, neugodne i vrlo stresne pravne borbe", smatra Filip. "To nije laka odluka i ne donosi se brzo, jer ima ozbiljne posljedice i za samo dijete, koje nije odgovorno za nesuglasice svojih roditelja i koje ne bi trebalo biti objekt i žrtva njihovog sukoba oko diobe skrbništva.“

Nije uvjeren kako se u takvim slučajevima prvenstveno vodi računa o interesu djeteta, a njegovu konkretnu situaciju komplicira činjenica da hrvatski pravni sustav djetetovom ocu "jamči" slabiju poziciju. Obiteljski zakon, naime, naklonjenije gleda na samohrane majke nego na nevjenčane očeve, a ako je otac uz to još i gej, prisutan je i dodatni rizik kad je dijete muško. "Prije rođenja bilo mi je svejedno hoćemo li dobiti curicu ili dečka. S obzirom na životno iskustvo u proteklih godinu i pol, mogu reći da mi je sada drago da smo dobili djevojčicu, jer bih sina grlio sa strahom hoće li me netko jednoga dana zbog toga optužiti za pedofiliju.“

Unatoč zakonodavstvu gejevi i lezbijke postaju roditelji

"Istina je da ne znam ovoga trenutka što mi sve, kao pederu koji je ujedno i otac jednog djeteta, donosi to roditeljstvo i koje ću sve probleme oko toga i zbog toga morati rješavati. No, kako god bilo, nema života bez problema, zar ne? Imam dijete, volim ga i to je najvažnije. I vrijedi svih nevolja koje me zbog toga možda još čekaju“, zaključio je.

Čitajući ovu priču, nekome će se činiti da su žene s kojima je Filip začeo dijete nemilosrdne, poneki gej će pomisliti kako nema smisla praviti djecu s lezbijkama, ali podsjećamo kako je ovdje, zbog objektivnih razloga, iznesena samo jedna, očeva strana priče. Ne zato i manje vrijedna i nema sumnje kako je Filip zaslužio podršku u svojoj hrabroj borbi za dijete.

Pitanje djece u gej obiteljima već je godinama kamen spoticanja u većini javnih rasprava o zakonskoj jednakopravnosti istospolnih zajednica. Tako će, primjerice, mnogi političari, iako su načelno za ozakonjenje gej brakova, tu temu radije preskočiti ili pak kazati da su protiv, ponajviše zbog straha od "negativnih reakcija okoline", ili se ograditi i reći da bi "zadnju riječ trebala imati struka", koliko god to apstraktno i nerazumljivo zvučalo. Pritom ne razumiju, ili ne žele razumjeti da su edukacija te zaštita svih građana (i) zadaća države u kojoj isti ti građani žive, rade i plaćaju poreze i da u ovoj zemlji nema baš malo roditelja koji su gejevi ili lezbijke, a bit će ih sve više.

I Filip je jedan od njih.

Komentari (4)add comment

badger said:

0
...
Obozavam ove homoseksualce kojima je zenidba opcija...mislim kak ti kao homoseksualcu zendiba moze bit opcija, osim ako nisi normalan???
February 18, 2013

Silvy said:

0
...
Svasta, te kombinacije su mi najjjace. Ne znas u biti tko s kim. Jadno dijete.
June 27, 2012

Volim Istinu said:

0
...
Pročitao sam negdje da su jedan gej i jedna lezbijka bili u braku, ali tada su bili heteroseksualci. Nakon dosta vremena su ispostavili da su skloni istom spolu. Razveli su se na miran način, ali nisu prekinuli kontakt i ostali su u prijateljskom odnosu. Djeca im nisu bila oduševljena što su im roditelji homoseksualci i što su se razveli, ali su se počeli miriti sa tim. Takvi slučajevi su toliko rijetki da ih možeš na prste prebrojati, iako je svijet velik i mnogoljudan, pa skorom i nemoguć takav slučaj. Češći su slučajevi da samo jedna hetero-osoba u braku, transformiše se u homo.
June 20, 2012

lila lolita said:

0
super članak
sjajno crol
June 18, 2012

Napišite komentar
manja slova | veća slova

busy