Diskriminacija LGBT osoba u zdravstvu i općenito, otežan pristup kvalitetnoj skrbi, tema je koja se redovito spominje, ali je i dalje slabo istražena.

Stoga je nova aktivistička inicijativa koja se javila u Francuskoj, Gynandco, svakako pohvalan iskorak. Naime, projekt se sastoji u tome da pacijentice same, preko vlastitih iskustava, sastavljaju listu ginekologa (no također i liječnika opće prakse te primalja) kod kojih mogu dobiti kvalitetnu skrb bez diskriminacije.

"Mnogo smo puta čule da se žene žale na iskustva u ginekološkoj ordinaciji. Naime, tada se nalazimo u ranjivoj poziciji, a i to mjesto gdje se postavljaju bitna pitanja o našoj seksualnosti, kontracepciji, spolno prenosivim bolestima, začeću …. I dalje redovito čujemo da su pacijentice bile redovito izložene moralizatorskom i retrogradnom diskursu, da im se zakazuju ginekološke pretrage bez opravdanja i općenito, da im se apriorno sudi o spolnim navikama", tvrdi ekipa koja je pokrenula inicijativu.

Strah i prezir na ginekološkim stolovima

Većina tih iskustava nikad ne dospije u javnost zbog stida koji osjećaju pacijentice. Stoga su na svoju stranicu postavile upitnik preko kojeg svaka osoba može iznijeti svoja iskustva i, shodno tome, preporučiti ili ne njegu kod izvjesnog liječnika. Na temelju toga objavljuje se lista liječnika.

Na takvu gestu ih je ponukala i lista gay-friendly liječnika koja postoji u Francuskoj. Naime, kako tvrde, "seksualnost lezbijki je i daje nevidljiva, a položaj transrodnih osoba još je marginalniji", primjerice, u usporedbi s gej muškarcima. Konačna lista liječnika stoga nije crna lista, već su na njoj samo medicinski profesionalci s kojima su lezbijke i biseksualke imale pozitivna iskustva.

Nitko ne pomišlja da test na trudnoću nije opcija jer nisu svjesni da pacijentica možda nije heteroseksualna

Nadalje, plan je i da se lista dopuni liječnicima koji su pružili kvalitetnu skrb i drugim ugroženim skupinama, kao što su migranti, seksualne radnice, seropozitivne osobe, osobe druge boje kože Zahvaljujući svjedočanstvima, tvrde da su primijetile da i žene s invaliditetom iskusile niz problema u ginekološkim ordinacijama, kao i žene koje pate od pretilosti.

"U našem društvu postoji snažna kontrola nad tijelom žene koje mora odgovarati normama", poručuju inicijatorice.

I lezbijke u Hrvatskoj suočene s predrasudama i neznanjem

U spomenutom kontekstu Hrvatska nije nikakva iznimka. O tome smo porazgovarali s 35-godišnjom Ivonom iz Zagreba (podaci poznati redakciji), iz čijih se iskustava nazire prijeka potreba za edukacijom ginekologa. Prisjetila se svog prvog, kako sama priznaje, relativno kasnog posjeta ginekološkoj ordinaciji.

"Bile su mi 22 godine i ginekologu sam odmah rekla da nisam nikad imala spolne odnose s muškarcem, i da nije vjerojatno da će se to dogoditi. Njegova odluka je bila da u tom slučaju niti neće raditi pregled, već da pričekam 'da se to dogodi', pa da se nakon toga vratim u ordinaciju. Bilo mi je neugodno biti direktna i reći da sam lezbijka, samo sam pokušala dodatno objasniti kako mislim da bismo ipak trebali krenuti s redovitim pregledima, međutim liječnik je već donio odluku", priča Ivona.

Ni iskustva njezinih prijateljica nisu bitno različita. Ivona kaže kako je shvatila da većina lezbijki ginekologu ne govori o svojoj orijentaciji jer smatraju da za tim nema potrebe, da će tako samo stvoriti neugodnu atmosferu, pa odgađaju taj trenutak dok god mogu. "Ako neka žena razmišlja da jednog dana ode na umjetnu oplodnju, možda će isto odlučiti prešutjeti svoju orijentaciju, kako to nekad kasnije ne bi bila prepreka", kaže.

Prešućivanje s posljedicama

No, prešućivanje katkad može dovesti i do nepredviđenih situacija koje nisu posve bezazlene. Ivona je nekoliko puta svjedočila situacijama kad je zbog toga dolazilo do pogrešnog liječenja.

"Jedna prijateljica se ginekologu obratila radi bolova u donjem dijelu trbuha, bila je pogrešno upućena na test trudnoće, jer je to standardna procedura. Nitko nije ni pomislio da to ne postoji kao opcija, jer uglavnom nisu svjesni da pacijentica možda nije heteroseksualna. Dijagnostika je iz tog razloga potrajala nekoliko sati duže", prisjetila se.

U drugom slučaju je trebalo oba partnera liječiti antibiotikom radi prisustva bakterije koja je inače česta kod odraslih, spolno aktivnih osoba.

Većina lezbijki ginekologu ne govori o svojoj orijentaciji jer smatraju da za tim nema potrebe, a to je posve pogrešno

"Ginekolog kojem je rečeno da u ovom slučaju nije riječ o partneru već o partnerici nije znao kako postupiti ni kako uopće unutar hrvatskog administrativnog sustava odrediti liječenje za dvije osobe ženskog spola. Bio je otvoren i priznao da ne zna je li ta bakterija uopće prenosiva u žensko-ženskim spolnim odnosima, jer ne zna 'što žene zapravo rade'", prisjetila se Ivona i dodala kako je redovita pojava i da ginekolog predlaže kontracepciju te pokušava razgovor skrenuti na tu temu.

Situacija je dodatno otežana ako se ne radi o privatnim, već državnim klinikama i ordinacijama. "Zbog pretrpanosti u rasporedu, često se dogodi da je jedna pacijentica na pregledu, druga već u kabini koja je odmah pokraj ambulante, odvojena samo tankim vratima, a barem dvije pacijentice čekaju kod sestre za rješavanje administracije.

"Morate biti jako samouvjerene i odlučne u svojoj namjeri, kako biste u toj situaciji naglas izgovorile da imate partnericu a ne partnera", kaže Ivona.

Tabu: medicinski potpomognuta oplodnja za lezbijke

Unatoč svemu, Ivona smatra kako se proteklih godina ipak podigla svijest o ženama koje su drugačije, ali uvjerena je kako ostaje još jedan veliki tabu, a to je umjetna oplodnja, mogućnost o kojoj i sama intenzivno razmišlja.

"To je tema u kojoj su ginekolozi jedini stručni, no nema prostora za otvoreni razgovor, budući da žene bez partnera po zakonu ne mogu na potpomognutu oplodnju. Jednom prilikom sam pokušala prikupiti savjete. Razgovor se odvijao teško i uz nelagodu, bilo je jasno da ga ginekologinja s kojom sam razgovarala želi što prije okončati. Znala da sam lezbijka, a njezin zaključak je bio da kao neudana možda imam šanse u Americi, u Europi sigurno ne", kaže.

Kad je čuo da nikad nisam spavala s muškarcem, ginekolog me poslao kući i rekao da se vratim "kad se to dogodi"

S nekim drugima je pak imala bitno bolja iskustva i dobila veliku potporu. Naime, ginekolog u Hrvatskoj je uvijek važan dio tima u procesima potpomognute oplodnje koja se vrši u inozemstvu. Međutim, Ivonin je dojam da je svima ugodnije ako se spolna orijentacija žene u tom slučaju ne spominje.

U Hrvatskoj zasad ne postoji šira inicijativa za sastavljanje liste gay-friendly ginekologa, a preporuke se najčešće šire usmeno, u privatnim krugovima. Sve dok se ne posveti odgovarajuća pozornost edukaciji ginekologa i osnaživanju samih, "drugačijih", žena, zdravstvena skrb na koju imaju pravo u konačnici se može pokazati nedostatnom i nepravovremenom, a posljedice mogu biti fatalne.