Ma nisu, to me i muči. Jest da su se prešetavale do veceja, ali ta čuda toliko toga utoče u sebe i onda ne rigaju.
I to toče cijelu noć. Bez pauze. Niti da bi zaspale u međuvremenu.

Ma. Meni je vrijeme za penziju, to je to.
Vidiš Mesijo, mi smo stvorene jedna za drugu.
Podjelimo si ciglu u Kicu i oteturamo doma.
I ne izgubimo se putem,
samo se u nekom trenu razdvojimo jer jedna misli da treba ići lijevo,
a druga viče: "Desno, desno!"
Pred jutro bi se taman probudile na stanici za home.
I onda bi mogle unucima pričat kako smo znale rondat kad smo bile mlade...
I ponovo se (desetljećima kasnije) posvadit oko toga da li je trebalo ići desno ili lijevo.
Aha, i can see all that. Lepa nam je fjučr.
OT: Kasnim opet.

Epizodna uloga.