Preslobodnost

[Hidden_soul]

Ok, ovo "preslobodnost" i meni zvuci kao da sam je upravo ja izmislila (mislim da cak i jesam ), ali shvatit ce se iz teksta.

Dakle, smeta li vam kad su ljudi preslobodni u vasem drustvu ili opcenito gledano? I ne mislim sad na to slobodni u smislu da se goli presetavaju pred vama, vec u smislu da su preizravni, preotvoreni, bez ikakvog ustrucavanja nesto pitati, zatraziti i slicno.

Primjetila sam isto da kad se nadjem u novom drustvu, ugodnije se osjecam sa tim tako "slobodnim" ljudima, ali samo dok ne prodje prvobitna neugoda, odmah nakon toga mi smeta ako me bez beda pocnu zicat novac, zezat se na moj racun (mislim haaloo, tek se znamo sat vremena), pricat mi neke svoje zivotne price i probleme i tako.

How about you? Jeste li slobodne ili ipak malo rezervirane? Snalazite li se lakse sa prvima ili drugima? Sto vas smeta vise? Nemojte mi sad govorit kako je zlatna sredina najbolja jer i ne govorimo o nikakvim krajnostima, cisto kao nekim normalno izrazenim (ali suprotnim) osobinama.

[Kroacija]

ne smetaju mi, dapace. pomaze meni da se oslobodim posto sam poprilcno zatvorena u novim drustvima i zanimljiviji su mi ljudi koji laju ali opet, do neke granice mislim, naravno da ima i onih sutljivih koji su mi interesting, jednom sam izasla s tipom koji apsolutno nist nije progovarao dok sam ja srala i srala bilo sto samo da nam ne bude bed, to su ti rijetki momenti kod mene i guess, prisilno vide danju svjetlost pa su neprirodni

[Plague]

Volim otvorene ljude koji mogu puno pričat i o svemu trkeljat.
Isto tako mi je bilo super kad sam s vlasnicom bivšeg stana kupila televiziju pa nismo znale kako je donijet na treći kat. Onda je ona zaustavila dva momka i zamolila ih da nam pomognu. Naravno nije očekivala da će to napravit besplatno pa im je dala nešto para za pivu kad su bili gotovi.
Očekivanje da će ti netko koga ne poznaš radit usluge nije u redu.

S ljudima koji započinju razgovor sa mnom na tramvajskoj stanici najčešće popričam jer pomislim da možda taj dan nisu imali s kim pričat pa im treba netko da prokomentiraju makar nešto sasvim banalno poput vremena ili kašnjenja tramvaja.

Od ljudi koje sam vidjela dvaput u životu i koji me ispituju o financijskoj situaciji bježim i nemam nikakvog interesa da budemo nešto više od poznanika.
Jednom me cura koja je išla sa mnom na dramsku i s kojom sam prvi put tada sjela na kavu pitala zašto sam jedinica i je li to možda zato jer mi starci nisu mogli imat više djece. Nije li to malo preintimno pitanje za nekog kome ni prezime ne znaš? :? I da, ta cura je iz Bosne [ovo nije namjenjeno ko uvreda nego se nadovezujem na taj bosanski mentalitet koji si spomenula].

[Kroacija]

Od ljudi koje sam vidjela dvaput u životu i koji me ispituju o financijskoj situaciji bježim i nemam nikakvog interesa da budemo nešto više od poznanika.

ih, zaboravila sam napomenut da mi uopce nije bed da me ljudi nesto takvo pitaju jer i sama pitam takve stvari, meni je ustvari samo jako grozno kad sam u situaciji small-talk i ona standardna, jednostavna frazeologija, napucavanje s onim "kako je? - a evo, gura se" i to mene to spizdi i nikad ne znam sto reci

[Plague]

meni je ustvari samo jako grozno kad sam u situaciji small-talk i ona standardna, jednostavna frazeologija, napucavanje s onim "kako je? - a evo, gura se" i to mene to spizdi i nikad ne znam sto reci

Mene isto to spizdi i onda nastanu čudni trenuci šutnje i cijeli razgovor ode kvragu.
Al isto mislim da te netko tko te vidio dva puta u životu ne bi trebao pitat koliko ti para imaju starci i mogu li imat djece. :?

[Ameli]

spadam u

tipicni stereotipni bosanski mentalitet i njoj nije bed zapoceti pricu na tramvajskoj stanici sa nekim koga prvi put tu vidi, kao da se poznaju vec godinama.

..volim pricljive, nekako mi je lakse i ugodnije u drustvu takve osobe pa makar pricalo se i o glupostima,..

[Hidden_soul]

Na faxu imam curu koja me nakon sto smo popricale neobavezno jedanput na predavanju trazila mail i gnjavila oko rjesavanja nekih vjezbi onda cijeli semestar, stalno nesto pitala i sl. Nemam problema sa kolegijalnoscu, ali kladim se da mi u prvih 10 poslanih mailova nije jos znala ni ime.

Ne znam, ponekad se cini da mozes biti takav ako imas manjak empatije, ako ne brines za druge ljude i ne mislis bas o njima. Ona nemas niti taj osjecaj neugode i nista. Ja stalno u glavi brijem hoce li ti ljudi mislit da im necu vratit tu uslugu ili da li ce mislit da ih idem samo iskoristit i hocu li ispast ludjakinja krenem li ispitivat nekog samo tako jel inace miran njegov kvart i tako... Sve onda ispadne i teze.
Teska je ta socijalna fobija, da

[Plague]

Ma dobro, pa to nije ništa loše šta ti mama radi, tebi je vjerojatno naporna ka šta je i meni moja. Nek se ona šali s ekipm u T-comu, veći je problem što ovi to neće shvatit jer su prezaokupljeni svojim sranjima pa i ne skuže kad nešto smiješno izvališ. Pogotovo ta ekipa na šalterima ili tete blagajnice.

[Broken Down Angel]

Ne smeta mi kad netko počne razgovor sa mnom tek tako iz čista mira. Dapače. Kad sam bila dijete, redovito bih išla autobusom do grada sama. I često bi mi se dogodilo da do mene sjedne neka starija gospođa ili gospodin koji bi mi onda počeli putem pričati što je tu bilo nekad ili kako je baš ta zgrada izgledala u njihovo vrijeme. Ti satovi povijesti su mi bili veoma dragi. I vozači bi bili jako ljubazni. Ne bi često uzimali novac za kartu. Uvijek bi nama djeci govorili da si time kupimo sladoled. Iako su me upozoravali na razgovore s nepoznatim ljudima, a ja sam bila komunikativno dijete, nije mi se obilo o glavu.

U zadnje vrijeme mi se opet počelo događati pričanje. Tako je pred kojih mjesec dana, sjeo do mene jedan gospodin, sveučilišni profesor, i cijelim putem od Zagreba do Splita, smo raspravljali o poveznici između kineziologije i lingvistike. Ili cura prije nekih pola godine s kojom sam se raspričala o cijenama nafte. O kojima, inače, previše i ne razmišljam. Ali mi je vrijeme vrlo brzo i ugodno proletjelo. =) A pred koji dan, mi je prišla jedna malena da me pita kako se zovem i nasmiješila mi se.

Preplašilo me kad sam prvi put došla u Zagreb.
Jer su svi u tramvaju bili tiho.
Nitko nije međusobno razgovarao.
Niti oni za koje mi se činilo da su ušli skupa.
Da se poznaju.

Meni je nekako prirodno započeti komunikaciju s ljudima.
S onima koje poznajem i s onima koje tek trebam upoznati.
Ukoliko sam taj dan raspoložena i osoba mi se čini pristupačnom.
Ali dobro, to vjerojatno čini dalmatinska krv.

Naravno, invazivne konverzacije mi nisu drage.
I mislim da je stvar pristojnosti klonjenja nekih tema kao što su nečije financijsko stanje, političko opredjeljenje ili vjera.

[Hidden_soul]

I to sa T-comom je samo primjer, koji bi mene recimo nervirao. Ako nesto radim i ozbiljna sam, daj odjebi, nemoj mi tu bit duhovita u moje radno vrijeme sa strankama.
Ali, dozivljavala sam i gorih stvari.
Tipa da mi ljudi kao gosti dodju u stan i onda se pocnu ponasati kao u svom, sami si idu nalazit nesto, uzimat ovo ili ono, sami se dizu i cak oni mene pitaju jel meni nesto treba

[Plague]

BDA ti si i pjesmicu napisala?
I meni je to u Zagrebu strašno, svi se drže za sebe. Kad sam tek došla i tražila ljude da mi objasne kako ću nać neku ulicu bježali bi.
Neki bi mi odgovorili bez zaustavljanja. Rijetki su stali.

U tramvajima na mene uglavnom neki kreteni nalete, kao jedan koji mi je stao pričat kako je bio na prvoj crti bojišnice i pokazivao mi slike svoje žene. Naravno, pitao me i za koga glasam. Takvih se bojim.

Jednom sam vidjela ženu u tramvaju kako plače. Suzdržavala se ali suze su joj klizile niz lice. Htjela sam je pitat jel dobro ali nisam znala kako.
Ko zna kakav joj je dan bio i što je doživjela da se tako raspala nasred punog tramvaja.

[Plague]

I to sa T-comom je samo primjer, koji bi mene recimo nervirao. Ako nesto radim i ozbiljna sam, daj odjebi, nemoj mi tu bit duhovita u moje radno vrijeme sa strankama.

E vidiš, meni bi to bilo super, da me netko uveseljava dok radim taj dosadni uredski posao.

Ali, dozivljavala sam i gorih stvari.
Tipa da mi ljudi kao gosti dodju u stan i onda se pocnu ponasati kao u svom, sami si idu nalazit nesto, uzimat ovo ili ono, sami se dizu i cak oni mene pitaju jel meni nesto treba

I to mi je super.
Zar bi trebali bit zaljepljeni za stolice cijelo vrijeme šta su kod tebe?
Pa zoveš ih u goste, najmanje šta mogu napravit je da se sami ustanu i odu po čašu i još tebi donesu.

[Zita]

nemam problema zapocet razgovor sa nepoznatim ljudima ali imam problema kada pretjeraju i kad me pocnu zapitkivat stvari koje ih se uopce ne ticu
a tek ona pitanja gdje i sa kime zivim itd su mi tek idiotska
izuzetno me smeta kad me pitaju cime se bavim u zivotu i kad onda to rastegnu u pricu od 2 sata i vise manje policijsko ispitivanje te sto ih uopce ne zanima sto ih blijedo gledam i pokazujem sve moguce znakove da ne zelim razgovarati sa njima

neznanje je blagoslov i zbilja nemrem reci zasigurno ali mozda je njima blago u zivotu sto uopce nemaju mogucnost uci u neku dubinu i shvatiti svoju glupost
ja bi recimo jako voljela da barem pola svojih zajeba i gluposti nikada nisam shvatila i da me ne dira 2 posto koga i zasto sam nekog zajebala, dosadjivala ili maltretirala. shit. to bi mi bilo bolje od jackpota
so...rekla bi da sam vise rezervirana

[Broken Down Angel]

@PicajzLa: Baš to. Kad se pokušavaš orijentirati, a to ti je još uvijek nepoznati grad, prvo što ti padne napamet je pitati. Ako vide da im želiš prići, obično nekako preplašeno ubrzaju korak. Što bi im ja mogla sa svojih 151 cm i 45 kila? Ponekad si ne mogu sama niti bocu AB kulture otvoriti ako je onako jako zatvore, a kamoli da itko mora bježati od mene. Kao da su ljudi u Zagrebu više navikli na neugodna iskustva s ljudima, nego mi dolje. Pa su zatvoreniji i hladniji. A i ja se onda automatski povremeno počnem njih bojati kad vidim da se oni boje mene. Pa i ne pitam za smjer. Sad ako se izgubim, zovem curu da mi kaže gdje sada. A ja sam poprilično izgubljeno stvorenje. Dobro, sad već ulazimo polako u orijentaciju u prostoru ili nedostatak iste...

Sve zavisi na koga naiđeš. =)
Ti slučajni susreti ti mogu uljepšati ili pokvariti dan.
Ali svakako te mogu učiniti bogatijom za jedno novo iskustvo.

[Ameli]

mene ne zivcira da me netko propitkuje u 3 x vidjenja, mozda bi mi bilo sumljivo na prvom, zivciraju me distance i ta neka hladna kultura, kao sto je Picajzla napisala, pitas ljude za neku ulicu nece ni da stanu, il ti promljaju nesto, meni se mozda dva puta takvo sto desilo, a sto puta sam pitala, neznam vjerovatno ih prepadnem, pa u strahu su susretljivi ..neznam mozda sto dolazim iz manjeg mijesta di svak svakog zna, stane poprica, ta otvorenost je uvik bila prisutna( jbg ako im ja ne kazem, netko ce izlajati neistine, pa sranje )..ma zapravo, skroz je nestala komunikacija i ljudi se sve vise odmicu jedni od drugih,..ne triba zavirivat u tudji lonac, al ne triba nit zatvoriti se u krug 16 ljudi a na svijetu je preko 6 miljardi ..
netko suti jer ga sram, boji se da ne bi ovo-ono, neko brblja jer mu je dosadno ili je radoznao..meni je za vezu to super, jedan suti, drugi prica i tako cili zivot, ..

[Bash]

Ovdi sve redom neke otvorene
meni je otuđenje u Zagrebu blagoslov. iz dna duše mrzim komunicirat s nepoznatim ljudima. sveti mp3 player uimeocasinaduhasvetog.
najgore je kad sretnem poznanika u tramvaju, a smalltalk mi se gadi pa izlazim na idućoj stanici "jer moram". jer ne volim konflikte, a ne znam kako bez da se uvridi reć osobi da me ne zanima di ona ide i zašto. a smiješno je šta oboje znamo da nas zapravo oboje boli kurac jedno za drugo. ali eto ipak se treba pretvarat radi kurtoazije, bontona i dr. ej šta ima? di ćeš? kako ispiti? e da, pomalo. čujemo se. uživaaaj ♥

[Kroacija]

I to sa T-comom je samo primjer, koji bi mene recimo nervirao. Ako nesto radim i ozbiljna sam, daj odjebi, nemoj mi tu bit duhovita u moje radno vrijeme sa strankama.

E vidiš, meni bi to bilo super, da me netko uveseljava dok radim taj dosadni uredski posao.

meni ne bi bilo super, odjebite sa salama, pozivima, pitanjima i uslugama. korisnici su glupi i retardirani, amen.



:back.from.work:
:offtopic:

[Kroacija]

Na faxu imam curu koja me nakon sto smo popricale neobavezno jedanput na predavanju trazila mail i gnjavila oko rjesavanja nekih vjezbi onda cijeli semestar, stalno nesto pitala i sl. Nemam problema sa kolegijalnoscu, ali kladim se da mi u prvih 10 poslanih mailova nije jos znala ni ime.

a, to sam ja. uglavnom upilavam (puppy-face, poor-me, nista-ne-znam stav) strebere s faksa koji su dosadni i nezanimljivi, cilj mi je uzeti informaciju koja mi je potrebna, bilo kojim putem, zahvaliti se kad mi daju i to je to. ne znam nist o njima nit me zanimaju u bilo kojem drugom planu.
ergo, mozda si nezanimljiva toj curi a ona se samo zeli kvalitetno ogrebat

[roadkill]

Jedino sto mene smeta su pitanja. I te ljude koji se ne ustrucavaju bubnuti neko osobno nakon kratkog poznanstva, ne smatram preslobodnima, vec jednostavno drskima i neuljudnima.

[Hidden_soul]

Na faxu imam curu koja me nakon sto smo popricale neobavezno jedanput na predavanju trazila mail i gnjavila oko rjesavanja nekih vjezbi onda cijeli semestar, stalno nesto pitala i sl. Nemam problema sa kolegijalnoscu, ali kladim se da mi u prvih 10 poslanih mailova nije jos znala ni ime.

a, to sam ja. uglavnom upilavam (puppy-face, poor-me, nista-ne-znam stav) strebere s faksa koji su dosadni i nezanimljivi, cilj mi je uzeti informaciju koja mi je potrebna, bilo kojim putem, zahvaliti se kad mi daju i to je to. ne znam nist o njima nit me zanimaju u bilo kojem drugom planu.
ergo, mozda si nezanimljiva toj curi a ona se samo zeli kvalitetno ogrebat

Naravno da sam joj nezanimljiva, to nije upitno, ali problem je taj da je nezanimljiva i ona meni, pa ne znam sto joj odgovorit najcesce

[Kroacija]

ja sam drska i neuljudna.

[roadkill]

Ne, ti si attention whore, vec sam ti rekla. Ti to radis namjerno, cesto provokacije radi.

Mrzim budale kojima je to normalna stvar.

[Kroacija]

nekad da, nekad ne. to je fun. i dobar je shortcut za uspostavljanje slobodnijeg odnosa.

picko.

[aquarius001]

Ja nemam problema prići drugoj osobi i započeti razgovor...to je kod mene profesionalna deformacija ...
...o reakciji sugovornika ovisi hoću li razgovor nastaviti i u kom smjeru će komunikacija ići...
Također, bez problema priđem osobi koja mi se sviđa ....život je kratak...ili sam ja u godinama kad mi se ne da okolišati...voditi isprazne razgovore koji ne vode nikuda...

"Život ne znači čekati da oluje prođu...Život znači naučiti kako plesati
na kiši."

[fakatja]

Također, bez problema priđem osobi koja mi se sviđa ....život je kratak...ili sam ja u godinama kad mi se ne da okolišati...voditi isprazne razgovore koji ne vode nikuda...

Tako je. Ja isto.Priđem.Pitam:Oces se jebat? A kad sam fina:Your place or mine?
Nadam se, da nisam"preslobodna"?

[whatever]

Mrzim smalltalk s ljudima mojeg godišta. Oni to učine smalltalkom.
S dedekima i bakicama je to već životna filozofija. Vrijeme, porezi i Jadranka Kosor.

Ne obraćam se nepoznatim ljudima prva.
I od picerije ponekad očekujem da me nazove i pita da li sam gladna.

[lucretia]

volim interesantnu otvorenost, al ne ponosim onu primitivnu vrstu iste

[alice]

I od picerije ponekad očekujem da me nazove i pita da li sam gladna.

[Hidden_soul]

Okej, dosad sam u ovoj temi zakljucila da vas vecina voli slobodnost i otvorenost, cak i preslobodnost do neke ne isuvise naporne mjere kod drugih ljudi, ali vi same nikada ne biste zapocele razgovor prve ili same nesto opcenito zapocele a da budete prve
Nadam se da niste takve i u zapocinjanjima veza i izjavljivanjima ljubavi

[call_me_not]

buduci da funkcioniram na refule, onda sam vjerojatno oboje, ovisi o momentalnom stanju mozga. bez problema se mogu zacaskati sa nepoznatim ljudima u svim uvjetima, dok neki drugi dan imam potpunu fobiju da zapocnem neki razgovor u busu (potpuna mi je fobija zapeti na relaciji St-ZG u nekom razgovoru s polupoznatom osobom, potpuni uzas), na stanici ili inace bilo gdje. jedan dan mogu bit potpuno otvorena i provokativna u razgovoru na prvo vidjenje, drugi dan mi se uopce ne prica i najsretnija sam kad oko mene ima ljudi koji obavljaju pricanje. koliko sam otvorena toliko sam i socijalno zatvorena. in general nemam problema sa povrsnim upoznavanjima i zapocinjanjem komunikacije, problem je kad ta komunikacija treba da se desi neki sljedeci put i da se nastavi. u situaciji 1 na 1 funkcioniram il savrseno il prejebeno tesko. (beskrajno sam zahvalna svima na strpljenju u tim mojim situacijama).
buduci da je moja baka znala doslovno sutjeti po 3-4 dana, a dida se otkidao od drustva brijem da sam pokupila svacije gene u tom smislu.