ja sam recimo (malo cemo o meni za promjenu)
bila uzasno povucena i plasljiva. u vrticu cu me djeca uglavnom tukla.
voljela sam puno papati i prve rijeci su mi bile Am-am.
kad sam imala 5 godina mama je pocela izolir trakom lijepiti kuhinjske ormare i ladice kad je isla na posao,jer sam ja jela doslovno sve sto sam nasla. jela bih margarin, vegetu zlicicom, secer, kakao, pljesnjivi kruh, apsolutno svaku namirnicu do koje sam mogla doci.
popila sam i pola litre ulja. to nije dobro zavrsilo.
u osnovnoj skoli sam sjedila sama, uvijek su mi se rugali.
imala sam odvratnu dugu rascupanu kosu koju sam odbijala cesljati.
nisam imala televizor i svima je to bilo šokantno.
mame nikad nije bilo doma, pa sam postala ovisnik o knjigama.
znala sam dnevno procitati po 2 knjige.
smatrala sam da su mi to jedini prijatelji koje cu u zivotu steci.
jako sam htjela biti zaljubljena,pa sam svaki drugi tjedan zapela za novog decka. onda bih shvatila da zapravo nisam zaljubljena u njega,pa sam nasla novu zrtvu. trazila sam od okoline taj osjecaj,ali ga nikad nisam mogla pronaci ni u jednom decku na kojeg bih bacila oko. kasnije sam shvatila zasto.
bila sam odvratno sutljiva.
kad sam malo porasla pocela sam se druziti s deckima i bila sam jako sretna sto imam prijatelje,makar mi nikad nije bilo jasno zasto uvijek ja brojim,a oni se skrivaju. zasto sam uvijek ja na golu. zasto uvijek ja moram raditi sve "opasne" stvari itd...najvise me smetalo sto ja nisam mogla piškiti stojecki. to me ubijalo.
sa 11 sam shvatila da mi se sviđaju cure,a s nekih 12 sam zakljucila da curu nikada necu imati jer nisam decko. pojam lezbijstva mi uopce nije bio u glavi niti sam znala da tako što postoji. tj,postojalo je,ali samo na americkim filmovima.
onda sam pocela nositi zavoje oko sisa i predstavljati se kao darko.
bila sam neko vrijeme uvjerena da zelim biti musko.
mama se jako prepala kad je shvatila sto radim,ali nije znala sto da mi kaze.
srecom to je nekako prestalo.
eto,ak se sjetim jos cega,budem dodala
sad vi
