Koliko ja razumijem filozofiju stoici su imali stav da se djela ne mogu karakterizirati po kvaliteti na dobra ili loša, već da su namjere ono što djelima pridodaje negativan ili pozitivan predznak.
Tako da isto djelo počinjeno s različitom namjerom nema istu vrijednost.
Najnoviji primjer toga je ona tema s milijunašima koji doniraju novac u humanitarne svrhe da bi ostvarili porezne olakšice. Čini li njihova egoistična namjera njihovo djelo bezvrijednim ili već samo djelo, bez obzira u kojoj namjeri govori za sebe? Jer na kraju krajeva, pretpostavimo da će taj novac ipak pomoći nekome.
Ukratko, jesu li ljudi ono što misle ili ono što čine?
Što vi mislite? Ako netko čini dobro, bez obzira zašto, je li i on onda dobar? Ili ako netko čini loše, ali s dobrim namjerama, čini li ga to lošim čovjekom?
Što je važnije: namjera ili samo djelo?