Odgoj djeteta u rodno neutralnom duhu.

[Broken Down Angel]

U ožujku prošle godine švedski dnevnik Svenska Dagbladet objavio je intervju s roditeljima tada 2-godišnjeg djeteta [za potrebe članka referiranom rodno neutralnim imenom Pop] koji su se upustili u neobičan i nadasve zanimljiv pothvat. Naime, odlučili su zadržati podatak o djetetovom spolu tajnom odbijajući se izjasniti prema van je li riječ biološki o djevojčici ili dječaku. Stoga, Pop u ormaru ima svega - od haljina do hlača, a i frizure redovito variraju ovisno o njegovoj želji. Kreiranje vlastitog izgleda prepušta se djetetu. Ono je naravno svjesno fizičkih razlika između dječaka i djevojčica, kako prenosi The Local, ali mu se roditelji nikada ne obraćaju korištenjem rodno determinativnih zamjenica. Oslovljavaju ga samo - Pop [Što me svakako zanima u kojoj bi mjeri i bi li uopće bilo izvedivo u okvirima hrvatskog jezika?]. Spol namjeravaju otkriti u onom trenutku kad Pop bude spreman / - na za to.

Razlog takvoj odluci roditelja leži u pitanju odnosa spola i roda. Naime, spol je shvaćen kao biološka, a rod kao društvena kategorija koje redovito dolaze u paru stupajući međusobno u određenu relaciju. Osobi ženskog spola bit će pridan ženski rod - dakle, bit će potican razvoj ženskog rodnog identiteta i dodijeljena ženska rodna uloga. Osobi muškog spola bit će pridan muški rod - dakle, bit će potican razvoj muškog rodnog identeteta i dodjeljena muška rodna uloga. U skladu s tim kojeg je dijete roda, od malena će biti tretirano na određeni način - npr. djevojčice će biti izložene jednom tipu igračaka [lutke / dječja kuhinja - priprema za ulogu kućanice i majke], a dječaci drugom [autići / igračke imitacije instrumenata tradicionalno muških poslova poput građevinskog alata ili oružja - priprema za ulogu muškarca kao hranitelja i branitelja obitelji]. Od djevojčica će se očekivati praćenje jednog ukorijenjenog obrasca ponašanja, a od dječaka drugog. Dakle, dijete će biti tretirano drugačije od strane svoje okoline ovisno o tome posjeduje li muška ili ženska spolna obilježja. Što Popini / Popovi roditelji upravo nastoje izbjeći. Djetetova majka kaže: "Želimo da Pop odrasta slobodnije i izbjegne prisilno ubacivanje u određeni rodni kalup od samog početka. Okrutno je donijeti dijete na svijet s plavom ili ružičastom oznakom na čelu."

Reakcije su, naravno, podijeljene. Od onih, poput pedijatrijske endokrinologinje Anne Nordenström, koji smatraju da u formiranju rodnog identiteta leži nešto više od pukog društvenog aspekta, stoga "eksperiment" ove vrste može naštetiti djetetu, do onih, poput savjetnice za rodnu ravnopravnost Kristine Henkel, koji drže da "ako djetetu ne dodijelite određenu rodnu kategoriju, bit će viđeni više kao ljudi, a ne kao stereotipi uvjetovani bivanjem dječakom ili djevojčicom." Kakav je Vaš stav? Mislite da će primijenjeni pristup omogućiti Pop da razvije svoj puni potencijal? Hoće li pridonijeti tome da se razvije u mjeri u kojoj možda ne bi uspjela da je njen rod unaprijed određen? Mislite da će to samo dodatno zbuniti dijete ili, naprotiv, otvoriti mu mogućnost da dobije jasniji uvid u sebe te izgradi vlastiti identitet bez pritiska? Što mislite o iznesenoj ideji i njenoj realizaciji?

[call_me]

koji debilizam. kad vlastito dijete postane eksperiment njihove navode otvorenosti svijetu. djetetu trebaju okviri da bi se osjecalo sigurno i slobodno i opusteno, a ne rodna spolna izdrkavanja vlastitih roditelja. jedno je prihvatiti dijete kakvo jeste u slucaju da pokazuje otklon od uobicajenog (ne bih koristila rijec normalno) obrasca roda i spola, ali pustati mu da radi sta hoce je anarhija. koja idiotska posthipijevska izdrkavanja.

[ticklebook]

Pa ne rade li isto to Brangelina s malom Shiloh?

[far out]

mogli su jednostavno kupiti nesto zeleno, a ne ruzicasto ili plavo.
mislim da bi bilo sasvim dovoljno da su dijete odgajali s ljubavlju i dali mu/joj do znanja da im se moze obratiti s bilo cim bez straha od odbacivanja ili neugodne reakcije.

za znanost je valjda plus. za dijete i nisam sigurna.

[Popeye]

teorijski, to bi bilo super.
prakticno, vidjet cemo sto ce biti s Pop.

[far out]

pih, da znas samo kako moj sustav teleportacije super zvuci u teoriji.

[ground.zero]

mogli su jednostavno kupiti nesto zeleno, a ne ruzicasto ili plavo.
mislim da bi bilo sasvim dovoljno da su dijete odgajali s ljubavlju i dali mu/joj do znanja da im se moze obratiti s bilo cim bez straha od odbacivanja ili neugodne reakcije.

za znanost je valjda plus. za dijete i nisam sigurna.

Potpisujem

[maestral]

Zanima me što će se na kraju desiti s tim djetetom.
Realno,POP neće biti niti svijesno do određenog stupnja svog razvoja,da je odgajano drugačije i taj odgoj će za njega biti normalan odgoj,za drugi neće niti znati,prema tome,ne mora se nužno desiti da će ostaviti neke negativnosti na njega..

[Broken Down Angel]

Drago mi je da ste se dotaknuli "otklona od uobičajenog" jer time u biti možemo pomaknuti raspravu na sljedeću razinu -> povlačenje paralele sa seksualnošću. Vjerujem da svi vjerojatno znate što je Kinseyeva ljestvica. Većina ljudi se nalazi između tih dviju radikalnih točaka smještenih na samom kraju ljestvice koje označavaju ekskluzivnu homoseksualnost ili heteroseksualnost. No, ipak odgajani smo u društvu gdje smo od malena izloženi "uobičajenom" - gdje se samo ekskluzivna heteroseksualnost ističe kao "normalna" -> Čitaju nam bajke u kojima na kraju uvijek princ na bijelom konju završi s princezom ili pak bOmbardiraju onim slatkim, sugestivnim pitanjima djevojčice / dječake u vrtiću: "Imaš li dečka / curu?". Šaljemo određenu poruku i učimo djecu "uobičajnome". Što bi se dogodilo da smo svi odgajani bez poznavanja tog koncepta? Da smo u miru pušteni da se izjasnimo kad postanemo dovoljni zreli da osvijestimo vlastitu seksualnost? Postojanje "uobičajenog" je omogućilo u biti razvoj problema poput opće zbunjenosti i teškoća pri prihvaćanju same / samog sebe, nerazumijevanje i osudu od strane okoline, razvoj predrasuda & diskriminativno ponašanje. Isto tako, postoji stav da se slična ljestvica može napraviti po pitanju roda - i da većinu populacije možemo opet staviti između. Jer samo malen postotak ljudi bi bio na krajevima ljestvice koji bi označavali osobe kojima isključivo odgovaraju komponente ženskog i osobe kojima isključivo odgovaraju komponente muškog rodnog identiteta. Ako je zaista tako, možda bi ovo djetetu moglo više pomoći, nego odmoći?

[call_me]

postojanje identiteta spolnog i rodnog nije uvijek i nuzno losa stvar. dapace. samo naravno ovisi kako se interpretira i sprovodi. npr, to sto sam curica nije nuzno znacilo da cu se igrati lutkama niti ce da mi se kupovati rozo. anarhija je jednako rigidan stav kao i ne priznavanje osobnosti. i problem je naravno ako se vecinsko poimanje roda i spola interpretira kao jedino mjerilo normalnosti. ne mislim da postojanje uobicajenog stvara problem. problem je kad uobicajeno postaje jedino normalno - sto naravno ovisi uglavnom, smatram o drustvu. u jednoj Svedskoj postoji uobicajeno, ali je "normalno" i sve sta odstupa od toga.
Mislim da je ovo posve kriva postavka Popinih roditelja: "U skladu s tim kojeg je dijete roda, od malena će biti tretirano na određeni način - npr. djevojčice će biti izložene jednom tipu igračaka [lutke / dječja kuhinja - priprema za ulogu kućanice i majke], a dječaci drugom [autići / igračke imitacije instrumenata tradicionalno muških poslova poput građevinskog alata ili oružja - priprema za ulogu muškarca kao hranitelja i branitelja obitelji]. Od djevojčica će se očekivati praćenje jednog ukorijenjenog obrasca ponašanja, a od dječaka drugog. Dakle, dijete će biti tretirano drugačije od strane svoje okoline ovisno o tome posjeduje li muška ili ženska spolna obilježja."
mislim da je to vrlo blisko gledanju po kojem su muskarci po defaultu nasilne svinje od kojih treba zastititi zene i sve sta nije takvo je cudesno. nije mi jasno zasto je netolerancija prihvacena kao pocetno stanje iz kojeg slijedi reakcija. moze se i okrenuti teza: ne prihvacanje da postoji uobicajeno moze dovesti do forsiranja posebnosti u kojem ce se dijeti osjecati dezorjentirano.
umjerenost je majka. odvratno je zapravo odgajat vlastitu djecu u bilo kojoj rigidnosti i zadrtosti.

[Broken Down Angel]

"Isto tako, postoji stav da se slična ljestvica može napraviti po pitanju roda - i da većinu populacije možemo opet staviti između." -> Zašto ne postaviti dijete u sredinu? I tada možemo govoriti o određenom vidu umjerenosti. Ne potežeš ga ni na jednu stranu. Jer umjerenost o kojoj govoriš i dalje znači postavljanje djeteta u rodnu kategoriju koja je samo učinjena fleksibilnijom - omogućavaš pomake od nje. Samo koliko daleko oni smiju sezati? U kojoj mjeri, ako odlučiš primijeniti ponuđene okvire, ih dijete smije razvući bez da se razbiju u komadiće? Kako prilagoditi dijete smjernicama - zar nije bolje smjernice prilagoditi djetetu? Ovako koncipirani odgoj je zanimljiv upravo zato što se ne svodi na osluškivanje zahtjeva izvana, već prije svega na osluškivanje djetetovih potreba - pružanje mogućnosti djetetu da se odredi u odnosu na okolinu prije nego se okolina odredi u odnosu na njega.

Sjetila sam se pritom ispovijesti nekoliko mama objavljenih u Jutarnjem listu u srpnju ove godine - jedna od priča:

PRIČA 4 - Molećivo gleda lutke. Htjela bih mu pomoći. A kako?

Mama sam dječaka od 5,5 godina i tek rođene djevojčice. Dječak je jako osjetljivo stvorenje. Voli roza boju, barbike, djevojčice koje uvijek bira za igru. I u vrtiću ima samo prijateljice. Mi s tim nemamo problema, jer mislimo da se radi o fazi, a i njegova senzibilna priroda vodi tome. Ono što me brine je što vidim da se koči, ponavlja da lutke nisu za dečke, a molećivo ih gleda. I mogla bih navesti niz sličnih primjera. Htjela bih mu pomoći.

Znam da je najbolje pustiti stvar da ide svojim tijekom, ali bojim se da već ima problema u vrtiću. Tamo je dobio poruku da njegovo ponašanje nije prihvatljivo. Teško je iz njega izvući neku konkretnu priču, ali meni je dovoljan njegov pogled na curice kad presvlače lutke i slažu robicu ujutro kad ga dovedem u vrtić. Trudim se da puno razgovaramo, i kupili smo lutku i roza ponije - naglasio je da želi ponije bez grive jer su s grivom za curice...

Moj suprug misli da pretjerujem i da je on sretan dječak. Mene to brine i često mi je teško. Možda stvarno pretjerujem, vjerojatno će sve doći na svoje s lutkama ili bez njih. Znam da su sve to stereotipi, ali još je uvijek puno lakše curici s mačem nego dječaku s lutkom. Ljuta sam što je mnogim roditeljima super fora da se njihova cura igra autićima, a kad je dečko obrnuto od onoga što društvo od njega očekuje, onda to nije normalno. Pitam se ne bi li bilo bolje poticati ga na “muške” stvari i igre...

Kako objasniti djetetu da se ne može igrati lutkama jer su one, eto, rezervirane za curice? Ukoliko mu dopustiš - riskiraš ono što se događa dječaku iz priče: "... ali bojim se da već ima problema u vrtiću. Tamo je dobio poruku da njegovo ponašanje nije prihvatljivo." Želiš ga zaštititi od druge djece i odraslih koji neće imati razumijevanja za drugačije. A to ostavlja posljedice na njega - "... i kupili smo lutku i roza ponije - naglasio je da želi ponije bez grive jer su s grivom za curice..." Maleni osjeća da čini nešto krivo jer to može iščitati iz odnosa druge djece & odraslih prema njemu, stoga se trudi ponašati u skladu s okvirima u kojima se ne osjeća toliko ugodno. Bez obzira koliko se njegova majka trudila ih učiniti rastezljivima kupivši mu lutke i ponije koje želi. Kako mu pomoći? Ne kažem da je pristup Popinih / Popovih roditelja adekvatno rješenje, ali je možda jedan od mogućih odgovora.

problem je kad uobicajeno postaje jedino normalno - sto naravno ovisi uglavnom, smatram o drustvu.

Slažem se - samo u kojoj mjeri je društvo, čak i inače otvoreno poput švedskog, se uspjelo tome othrvati? Jer ako stoji ovo -

u jednoj Svedskoj postoji uobicajeno, ali je "normalno" i sve sta odstupa od toga.

onda Pop ne bi trebao /la imati problema.

[funcutica]

Meni se projekt Popovih/-inih roditelja u najmanju ruku čini ambiciozan.

Spol namjeravaju otkriti u onom trenutku kad Pop bude spreman / -na za to.

Osobno me zanima točno kada će to biti i koliko će to frustracija uzrokovati malom/-oj Pop.
Mislim lako je sada dok je dijete još malo i mogu ga držati neprestano na oku. Kako će se ova priča odvijati kada dijete krene u vrtić? I nađe se u društvu vršnjaka koji svi imaju jasno izdefinirane rodne uloge, a Pop jedan dan u haljinici, drugi u hlačama. Da ne spominjem da će sigurno biti b.ombardiran/-na pitanjima radoznalih vršnjaka "Što si ti?". Tetama u vrtiću bi se mogao objasnit koncept, ali kako ga objasnit djeci bez da se istakne da je Pop drugačiji/-ja? Djeca su okrutna, postoji vjerojatnost da će pokušati i nasilnim putem otkriti što je to točno Pop.
Mislim da će Pop naići na mnoštvo problema i diskriminacije.

Ova "Pop ideja" možda i ne bi bila toliko apsurdna kad bi sva djeca bila od početka odgajana na takav način, ali trenutno Pop je iznimka, i kao takva privlačit će mnogo pozornosti, pozitivne ili negativne, nije važno, ali mi se čini da će baš ta pozornost više utjecat na Popov/-in razvoj nego sama činjenica da ne zna je li muško ili žensko.

Ono je naravno svjesno fizičkih razlika između dječaka i djevojčica

Također me zanima u kolikoj je mjeri svjesno ovih razlika i koliko je znatiželjno da samo otkrije kojeg je spola.

Sve je to veoma interesantno iz perspektive znanosti, ali ja sam uvjerena da djeca ne bi smjela biti znanstveni projekti i da sigurno postoje bolji načini na koje poticati djetetovu individualnost.

[jpeg]

mene zanima kako piski. jel stoji ili sjedi. uce ga nekoj izmedju pozi.
ma, od tolikog silnog pritiska od moguceg uvjetovanja, ne moze ispast nikako prirodno odrastanje.

[komad kruha]

protiv sam pokusa na djeci!!!!!!!!!

[call_me]

ihh, pa bas si bezveze. zar ti nije drago da ce Pop izgraditi vlastiti identitet bez pritiska?

[Broken Down Angel]

@mravcica: Što je to "prirodno" odrastanje? / @Funcutica: Istina. Kao što sam napisala - ne tvrdim da je ovo rješenje [a vrijeme će pokazati je li ili nije], ali ako ga eliminiramo, svejedno ne rješavamo problem diskriminacije bazirane na rodnoj pripadnosti. To onda samo znači da moramo posegnuti za drugačijom solucijom. Što predlažete kao alternativu ponuđenom?

Ova "Pop ideja" možda i ne bi bila toliko apsurdna kad bi sva djeca bila od početka odgajana na takav način, ali trenutno Pop je iznimka, i kao takva privlačit će mnogo pozornosti, pozitivne ili negativne, nije važno, ali mi se čini da će baš ta pozornost više utjecat na Popov/-in razvoj nego sama činjenica da ne zna je li muško ili žensko.

Ovo ću istaknuti. Jer nije problem toliko u ovakvom pristupu djetetu, već ponovno u onom što stoji van.

[ow]

Što predlažete kao alternativu ponuđenom?

Alternativa je promatrati dijete i vidjeti kako se ono osjeca (sto se vidi vec do godine dana, a sa dvije tri se precizno moze vidjeti kako se dijete osjeca u rodno / spolnom smislu pa cak se moze vidjeti i seksualna orjentacija.
Moje kcerka je femmi str8 i to se vidjelo jos dok nije prohodala. Smijala se ko mjesecina i pruzala rucice nepoznatim bradatim muskarcima, a cim je prohodala voljela se natakariti na sandale s petom (naravno ne moje) i sminkati se tak da nije bilo nikakve dileme. Da sam je nazivala u srednjem rodu i izvodila pizdarije oblacenja u musku garderobu samo bih je zbunila.

[Zita]

neznam sto bi uopce mislila o tome no ekstra mi je bolesno to sto se mogu kupiti mali setovi suda, mala kolica sa bebama i daske za glacanje kao "igracke" za curice
da odmah znaju gdje im je mjesto. sick

[call_me]

neznam sto bi uopce mislila o tome no ekstra mi je bolesno to sto se mogu kupiti mali setovi suda, mala kolica sa bebama i daske za glacanje kao "igracke" za curice
da odmah znaju gdje im je mjesto. sick

meni se to svidjalo kad sam bila mala i trazila sam da mi se to kupuje. ne zato da znam di mi je mjesto neg mi je bila fora da stvari za odrasle postoje u minijaturnom izdanju za klince. sumnjam da sam time postala manje lezba

[Bash]

jednog čovjeka kojeg znam mama je kao malog oblačila u haljine jer su ostala djeca bile kćeri, a nisu imali novaca za novu robu (živili su na selu). možete mislit reakcije prijatelja i susjeda. okolina ga je ismijala i isfrustrirala do te mjere da danas doslovno mrzi žene i sve "žensko", opsovat će i na reklamu od uložaka.

možda Pop-ovi roditelji pokazuju apsolutno prihvaćanje svih njegovih/njezinih izbora, ali okolina... za cure je danas ok da se igraju autićima i nose hlače, ali nek dečko obuče suknju i ode u školu.

[phos]

dva debila nasli se izivljavati i dokazivati na jadnom djetetu.
meni je to sik!
pa postoje noramlniji nacini da mu daju slobodu.
nisam pristasa okvira,ali ovo je bolesno.