Diskriminacija s pozitivnim predznakom.

[Broken Down Angel]

Što je bitnije, djelo ili namjera? Anketa u topicu "Filozofsko pitanje kvalitete djela." pokazala je da 58% korisnica / - ka Crola smatra da je namjera važnija od djela, dok 42% korisnica / - ka ne dijeli njihovo mišljenje. Rasprava se vodila na općoj razini, ali me zanima bi li se postotci promijenili ili pak ostali isti ukoliko bi njen fokus bio sužen specifikacijom problema. Pitanje: Ako iza djela diskriminacije prema određenom pojedincu ili grupi stoji dobra namjera, je li ono opravdano? Ili ako se uhvatimo Machiavellija - opravdava li cilj zaista sredstvo?

U Zakonu o ravnopravnosti spolova definiraju se tzv. "posebne mjere" u sklopu članka 9 koje se odnose na "specifične pogodnosti kojima se osobama određenog spola omogućuje ravnopravno sudjelovanje u javnom životu, otklanjaju postojeće nejednakosti ili im se osiguravaju prava u kojima su ranije bili prikraćeni." Dakle, posebnim mjerama se smatraju postupci kojima će se dati početna prednost statistički manje zastupljenijem ili povijesno obespravljenijem spolu u odnosu na drugi. U sklopu istog članka stoji tvrdnja: "Posebne mjere se uvode privremeno radi ostvarivanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca i ne smatraju se diskriminacijom." Ukoliko potražite sinonime termina, naići ćete na pojmove "afirmativna akcija" te "obrnuta" ili "pozitivna diskriminacija" čime se jasno ukazuje na to da je uistinu riječ o ničem drugom doli - diskriminaciji. Ono što je kamen spoticanja jest postoje li oblici diskriminacije koji mogu biti okarakterizirani pozitivnima?

Pomakom s teorije na praksu, pozitivna diskriminacija bi značila sljedeće: Ukoliko na razgovor za posao u jednu državnu firmu se prijavi izvjestan broj muškaraca i žena, a u ukupnom broju zaposlenih već sada prevladavaju muškarci, prednost će biti dana ženama. Ili obrnuto - ukoliko su zastupljeniji spol žene, zaposlen će biti muškarac. Pobornici pozitivne diskriminacije će reći da u ovom slučaju nitko nije oštećen s obzirom da se promatraju dvije jednako kvalificirane osobe, a tek završni odabir se vrši temeljem spolne pripadnosti kandidata. Oponenti uzvraćaju pitanjem: Postoje li uopće dvije u potpunosti jednako kvalificirane & za obavljanje određenog posla sposobne osobe? Ponudimo li odgovor "ne" koji se logično nameće, tvrdnja "da nitko nije oštećen" pada u vodu. Jer ako zanemarimo osobu s boljim dispozicijama za određeno radno mjesto samo zato što je pripadnikom / pripadnicom statistički zastupljenijeg spola u datoj firmi, ne otežavamo li položaj pojedinca nastojeći ublažiti položaj grupe? Je li prihvatljivo diskriminirati određenog pojedinca ili skupinu u korist drugog pojedinca ili skupine? Vrtimo li se u krug u kojem bez obzira koji joj atribut pridodamo, diskriminacija ostaje diskriminacijom?

Jedan od primjera posljedica pozitivne diskriminacije u stvarnom životu dogodio se nedavno u Švedskoj kada je Sveučilište u Lundu odbilo upisati 24 djevojke na studij psihologije samo zato što su ženskog spola. U ukupnom broju studenata dominiraju žene, pa je institucija odlučila dati u ovom slučaju prednost muškarcima. Drugi primjer se zbio u Hrvatskoj u obliku nagrade koju je L´Oreal u suradnji s Ministarstvom kulture namijenio isključivo "ženama u znanosti" diskriminirajući time muškarce.

Kritičari tvrde kako pozitivnom diskriminacijom ne nanosimo štetu samo diskriminiranom pojedincu ili skupini, već i onom pojedincu ili onoj skupini kojem / kojoj dodjeljujemo određene privilegije. Kakvu poruku šaljemo osobi zaposlenoj sa svrhom popunjavanja kvote prisutnosti određene manjine - omalovažavamo li njene sposobnosti? Kako to utječe na njeno samopoštovanje? Obezvređujemo li njena postignuća i potencijal postavljajući sekundarne kategorije poput spola [koji nam je, eto, pridan rođenjem] na prvo mjesto?

Također, nazire se problem - kreira li se primjenom pozitivne diskriminacije "stvarna ravnopravnost" kojoj Zakon teži ili pak "umjetna"? Ako odredimo treba biti "toliko i toliko" žena te "toliko i toliko" muškaraca zaposlenih u firmi iz našeg primjera i postignemo to dosljednim provođenjem ove politike pri zapošljavanju, je li postignuta statistička ravnopravnost ekvivalentna realnoj? Ne bi li trebalo biti obrnuto - mjenjati realnu percepciju društva o određenoj skupini da bi se zatim ta promjena opće svijesti reflektirala i na brojeve? Kakav stav zauzimate po ovom pitanju? Smatrate da je riječ o opravdanom pristupu ili ne, i zašto?

[call_me]

opravdano ukoliko se radi o iznimno velikoj podzastupljenosti, ispod recimo 20%, ma o kojoj manjini da se radi. kriterij bi trebao biti: standard ulaska jednak za sve, dodatna kvota za podzastupljene. ukoliko ne zadovoljavaju standard ulaska dodatna edukacija/ poticaj dok ne dostignu standard. na taj se nacin postize kompromis: zadovoljavanje opceg standarda i veca zastupljenost podzastupljenih, dok ne postanu zastupljeniji. sto je manjina, kolika je podzastupljenost i sta je standard - to treba utvrditi tek nakon detaljnog reseaarcha. bez toga je bilo koji policy obicno bajanje.

[Broken Down Angel]

Što je s etičkim aspektom pozitivne diskriminacije? / Jer ukoliko kandidati za popunjenje osnovne kvote povisuju granice standarda svojom konkurentnošću, dok istovremeno druga grupa kandidata podliježe samo zahtjevu da zadovolji minimum, ne možemo govoriti o jednakosti. Postoje različiti kriteriji za dvije različite skupine te ovisno o pripadnosti određenoj skupini određuje se sudbina pojedinca. Je li produktivno ispravljati diskriminaciju diskriminacijom?

[call_me]

to mi je slicno raspravi kad se poneki raspizde zasto pederi traze dodatna prava i posebno isticu svoja. diskriminirani nisu iz kurca. oni nemaju temeljne postavke da bi bili pod istim kriterijima. optimalno je da se zadovolji standard uz dodatnu asistenciju i posebne kvote, ne naustrb, nego plus. ako se ovo podcrtano naziva diskriminacijom vecine, onda se nema o cemu dalje raspravljat. nesto kao stranci prilikom upisa na faks. na taj nacin zadovoljavas kvalitetu i dajes sansu nezastupljenima.
to bi bio idealan model. praktican i etican.
e sad kolika je apsorpcija asistencije, motivacija podzastupljenih, koji su pravi nacini pruzanja pomoci..tricky zajebi kad se krenu stvari konkretizirat.

[Broken Down Angel]

Ne treba li onda umjesto liječenja posljedica diskriminacije novom diskriminacijom liječiti radije uzroke iste?

[call_me]

kompliciras. ja navedoh realne nacine predvladavanje iste. mnoge diskriminacije imaju uzrok u povijesti. za mnoge od njih nema vremena niti nacina da se ispravlja i korigira povijest, politicka kultura, nedostatak demokracija i bla. bitna je dostupnost i ostvarivost pomoci. ostalo je filozofiranje.

[Popeye]

ja sam za pozitivnu diskriminaciju. bijeli heteroseksualni krscanski muskarci su u znacajno privilegiranom polozaju u odnosu na manje-vise sve ostale skupine covjecanstva vise od dvije tisuce godina. tako da ce trebati jos nekoliko stoljeca pozitivne diskriminacije da bi se uopce prismrdilo toj dominaciji.

mislim da i zene i pederi vrlo dobro znaju i osjecaju da zivimo u svijetu koji je vecinom dizajniran po nahođenju bijelih heteroseksualnih muskaraca. tako da mi je skroz ok da se taj svijet mijenja, sto nuzno znaci losiji polozaj za do sada dominantnu skupinu, ali ne i diskriminaciju. previse se brinuti oko toga da se cini neka kozmicka nepravda bijelim heteroseksualnim muskarcima je kao da se kmetovi brinu jel feudalcu ok.

[Broken Down Angel]

Googlala sam potencijalne alternative. I one imaju svojih nesavršenosti, ali barem pokušavaju prevladavati diskriminaciju baziranu na sekundarnim obilježjima poput rase, spola / roda & nacionalnosti.
Jedna od njih je model ekonomske afirmativne akcije koji polazi od socioekonomskog položaja aplikanata, a primjenjuje se u različitim oblicima na brojnim američkim sveučilištima.

R. D. Kahlenberg navodi: "The University of California uses ´comprehensive review´ - examining academic accomplishments in light of such obstacles as ´low family income, first generation to attend college´ and ´disadvantaged social or educational environment´. The University of Washington looks at academic achievement in the context of such factors as ´family income, number in family, parent´s educational level [and] high school free lunch perecent´. The University of Florida´s Profile Assessment Program provides a leg up to ´students who are poor, attend a low performing high school or whose parents didn´t attend college.´ [...] Extensive social research suggets that an ideal definition of economic disadvantage would examine seven economic obstacles: 1] parental income, 2] parental occupation/s, 3] parental education, 4] single parent household, 5] wealth or net worth, 6] neighborhood concentration of poverty and 7] school concentrations of poverty or other measure of school quality."

Pretpostavka pozitivne diskriminacije, koju je iznio i Popeye, jest da su određene grupe priviligiranije od drugih, a samim time i njeni pripadnici, što nije nužno slučaj.
Primjerice, to što je netko muškog roda / spola ne znači nužno da posjeduje sve uvjete za uspjeh ili to što je netko ženskog roda / spola da ne posjeduje.
Ovim modelom se nastoji pristupiti svakoj osobi individualno.

"... tako da ce trebati jos nekoliko stoljeca pozitivne diskriminacije da bi se uopce prismrdilo toj dominaciji."
Rezultati provođenja pozitivne diskriminacije su uočljivi tek njenim odstranjenjem. Donošenjem Prijedloga 209[*], Sveučilište u Kaliforniji je bilo prisiljeno prekinuti program pozitivne diskriminacije. Caitlin Myers iz Instituta za proučavanje rada objavila je članak u kojem se dotiče stanja proizašlog iz primjene obrnute diskriminacije i njenog okončanja: "Employment among women and minorities dropped sharply, a change that was nearly completely explained by decline in participation rather than by increases in unemployment. This decline suggets that either affirmative action in California had been inefficient or that they failed to create lasting change in prejudical attitudues."

[*] "(a) The state shall not discriminate against, or grant preferential treatment to, any individual or group on the basis of race, sex, color, ethnicity, or national origin in the operation of public employment, public education, or public contracting." [California Preposition 209, Wikipedia]

[call_me]

nikad ne bih kao komparaciju uzimala primjere iz sad-a. zgodan case study, ali sveucilista su iznimno mali segment necega sta spada pod diskrimimacijom u evropi, pogotovo kod nas/ u regiji.
ako te zbilja zanima tema koju si otvorila mnogo realnije je baviti se: uopce stupnjem pismenosti medju diskriminiranima, stopom edukacije u osn i srednjim skolama, u iznimno malom procentu fakultetima, zaposljivost, dostupnost socijalne pomoci (+dostupnost medicinske i penzione sheme), stupanj siromastva, mogucnost politicke predstavljenosti, vidljivost u medijima, poticanje kulture grupe o kojoj se radi, prisutnost u antidiskriminacijskim zakonima te naravno sudska praksa tj kako se zakoni primjenjuju.
ne kurcim se, samo trenutno radim na tematici pa ako koga konkretnije zanima.

[Broken Down Angel]

Mislim da je važno promotriti načine na koji se problemu neravnopravnosti pristupa u drugim državama. Unatoč različitosti konteksta unutar kojeg su ta rješenja nastala, mogu poslužiti kao inspiracija ili motivacija za pronalaženje drugih, pravednijih opcija, pri rješavanju istovjetnog problema i kod nas. / Primjer sa sveučilištima demonstirira da obrnuta diskriminacija nije jedina mogućnost - i da se i na drugim područjima vjerojatno mogu pronaći bolji modeli koji neće značiti provođenje politike diskriminativnog karaktera.

[call_me]

u realnoj implementaciji slicno sluzi kao dobra praksa slicnome. apsolutno ni na koji nacin primjer diskriminacije u hrvatskoj ne bih povezivala s rjesenjima u SAD-u. promaseno u startu. ko da si slomila nogu a ides operirat srce. realnije je cak uzimati primjere iz afrike u nekim slucajevima (naravno ne edukacija), nego iz sad-a. al to su sad sire price.

[komad kruha]

jednom kada se razina svijesti promijeni neće biti diskriminacije. nikakave. do onda, pozitivna diskriminacija je potrebna da se isprave propusti do kojih je došlo zbog dugotrajne privilegiranosti određene skupine.