Što ste zadnje sanjali?

[Kroacija]

to si mi zakopala kufer da ne mogu otputovat, smrade

really, zanimljivo.
dakle...don't go.

[Plague]

krasne stvari. baš krasne. ono, fields, little rabbits hopping around and shit. mda. -.-

[Plague]

jebalo mater. bilo je pitanje vremena kad će mi se sranja kojima se filam odrazit na psihu. jučer sam frendu prepričavala radnju lovecrafrovih pričica, zadržavajući se posebno na boji iz svemira koja me svojedobno sasrala ko nijedan horor ikad. nije ni čudno da mi podsvijest ovakve pizdarije stvara.

sanjala sam da mi je mater rodila sestru - slatku malu bebu koja nikad nije spavala, bila je užasno čudna i malo sam je se bojala. sa negdje dva mjeseca starosti to dijete je progovorilo i u jednom trenu nam je ispričalo da nije s ovog svijeta i da će vanzemaljci u jednom trenu doć po nju, a mi ju moramo pustiti da ode. i jednu noć smo tako ležali u sobi, u nekakvoj kući na nekom otoku, ispod prozora je bio veliki vrt i stara kamena ulica. mala, po običaju, nije spavala, a mama i ja smo strepile. i onda su došli, spustili su se u vrt i zatražili dijete. umjesto da preda sotonu malu odmah njima da ih više nikad ne vidimo, majka stara si je izvela nekakvu čaroliju vezivanja i vezala malu za sebe da je ovi ne mogu odvest, osim ako nju ne ubiju. glupača. ionako će je uzet. i ušli su u kuću, njih desetak, bili su visoki i brzi s nakaradnim facama baz nosa. mater, ja i sotonsko/elijensko derište smo potrčali na tavan i zaključali se u sobu u kojoj sam ja prisilno razbila tu jebenu čaroliju vezivanja i dala im dijete koje bi uzeli i ovako i onako jer bi ubili mater. i ošli su. nakon toga smo smišljale plan šta da kažemo policiji i susjedima u tom selu u kojem smo živile kad primijete da nam je nestalo dijete i stvarno nismo imale druge opcije nego da ispričamo istinu, pogotovo kad se uzme u obzir spaljeni krug koji su nam ostavili u vrtu. nisu nam vjerovali i proglasili su nas ludima. par godina kasnije smo se odlučili preselit u drugo selo u nadi da ćemo zaboravit sve što se dogodilo i počet iznova. kad smo došli u to novo mjesto, a vodio nas je tip duge kose na konju (?!), sve je izgledalo poluspaljeno, kuće su bile oronule i jedva stajale, ali smo našli jednu preslatku malu kućicu koja nas je neobično podsjećala na našu staru u kojoj su se sva ta sranja izdogađala. svejedno, odlučili smo ju uzet. zadnja scena je ta di radimo palačinke u kuhinji i obe imamo fleševe onog što se dogodilo u staroj kući i onda primijetimo da se neka čudna tekućina slijeva niz zid u dnevnom. i onda mi je tu uletio kratki trip u kojoj neka osobe koja je vjerojatno ta moja mala sestra već odrasla, sliči na mene samo što ima ricastu kosu, skače po travi ispred kuće i govori "došla sam".

uglavnom, malo me strah sad otić na wc. napustit sobu uopće. i tako. :/
i fale mi dani kad sam sanjala jednostavne stvari, poput zombi apokalipsa i indiane jonesa.

[Amor]

vukove

[melted_sun]

predavanja na faxu -.-'
zar i u snu?!

[Kroacija]

da sam bila u oslu, kod nekog rodjaka. da su me vodali po nekim liticama i vozili s nekim brodovima, nikad se nisam osjecala sretnije na putovanju
zasto sam ja gledala dokumentarac o norveskim ribarima, jebo me...

[jpeg]

muskarca.
visokog i smisnog.
pametnog.
obzirnog.
ljubav.

[ariadne]

Ovo će bit dugačko. Još jedan holivudski. :/

Sanjala sam da radim kao pomoćnica upravitelja u nekom hotelu. Jednu noć sam sanjala neko žensko ime i postala sam opsjednuta time da ju nađem jer sam imala osjećaj da imam neku bitnu ulogu u njenom životu i ona u mome ali ne znam što točno i rekla sam to svojim frendovima/kolegama s posla. Frend je konobar a frendica isto radi kao pomoćnica neka. Jedino što sam znala o njoj je ime, da je bogatašica i da živi ili je živjela u ovom gradu (koji god bio, izgledao je kao mješavina Zagreba i nekog engleskog ili francuskog grada druge polovice 19. stoljeća). Prvo su mi rekli da nisam normalna jer je to bio samo san i da nije izgledno da takva osoba uopće postoji ali sam ja bila uporna pa su mi pomogli. Našli su samo jedno ime i pozvala sam ju da dođe u hotel da se upoznamo. Ispalo je da već dugo ne živi tu i da je svoje imanje prodala te otišla u inozemstvo prije puno godina i tamo se udala i ima neki svoj posao. Nažalost, to nije bila ona koju sam sanjala i prijatelji su mi rekli da bi možda bilo bolje da odustanem. Pokušala jesam, nije uspjelo, bla bla. Složila sam se s njima i odlučila odustati. Tu je sad krenula akcijska epizoda ovog mog sna. Netko ili nešto je provalilo u hotel usred noći i morali smo naći to i ubiti. Sve je ličilo na Unreal Tournament mapu, samo što smo u zgradi s puno katova. Nije baš izgledalo ko hotel, više kao neka napuštena zgrada. Nažalost, što god bilo, pobjeglo je i mi smo nastavili sa životom. Sutradan se jedna od nižih pomoćnica nije pojavila na poslu pa smo bili u panici jer je ona bila osobno zadužena na posluživanje jedne ekscentrične plemićke obitelji koja je živjela niže niz ulicu i ako netko brzo ne prihvati njene obveze, zakasnit će a onda ovi više nikad neće htjeti imati posla s nama. Odjednom sam imala osjećaj da je to neki znak i da ima veze s mojim snom pa sam preuzela njen posao i s još jednom od njihovih (naših) pomoćnica otišla kod njih. Kuća je bila ogromna, jedno od onih engleskih imanja. Ispred je bio park sa uredno podšišanom travom i simetrično dizajniranim stazama koje vode do kuće. Tamo je bio čovjek za kojeg sam pretpostavila da je glava kuće. Bio je odjeven u lovačko odijelo i stalno je ciljao puškom u zrak iako nije nigdje bilo niti jedne ptice, nije imao lovačkog psa, a na kraju krajeva stajao je u prokletom parku ispred kuće, wtf. Ona cura i ja smo se razdvojile jer je svaka bila zadužena za određene članove obitelji. Prišla sam mu i dala mu jutarnje novine. Onda sam otišla do dugačkog stola za kojim su ostali sjedili i doručkovali (opet, vani ispred kuće). Koliko sam uspjela skužiti, imao je ženu i dvije kćeri. Žena se nije nikome od nas direktno obraćala, nego je govorila svojoj kćeri "reci im da naprave to-i-to". Ta kćer je također bila umišljeni snob i svaki put kad bi nam prenijela nešto što joj je stara rekla, popratila bi to nekom sarkastičnom i patronizirajućom primjedbom, nakon čega bi se nasmijala samoj sebi kako je genijalna. Obje kćeri su otprilike bile mojih godina. Prišla sam drugoj, koja je sjedila za pisaćim stolom pored ovog velikog i ispunjavala loto listiće i križaljke. Njoj sam donijela nove, i zadnji izvještaj izvlačenja, plus nekih šest tisuća funti (?) koje je osvojila zadnji put kad je igrala. Bila je presretna. Ona je djelovala OK, za razliku od onih aždaja. Već sam mislila da mogu ići, ali se ispostavilo da sam zadužena za još jednog člana obitelji. To je bila najmlađa kćer, imala je između 10 i 12 godina možda. Bila je unutra u svojoj sobi i sluškinja ju je obukla u haljinicu da može na doručak ali se ova nije dala. Nije htjela izaći jer je bila umorna i htjela je još spavati. Ispalo je da ima isto ime kao ona koju sam sanjala ali sam pomislila da je nemoguće da se radi o njoj jer nije bila tako mlada. Ali opet, jednostavno sam znala da je to ona. Mala me nikad prije nije vidjela i nije ju baš bilo briga, činilo se da je navikla da se za nju brinu različite osobe. Odlučila sam da nikome neću spominjati taj svoj san dok ne skužim o čemu se radi, da netko ne bi mislio da sam luda ili da ju hoću otet ili nešto. Išla sam s njom i njezinim ocem u zoološki vrt i stajala po strani za slučaj da me netko treba, ali nisu. Odjednom su prošle godine, ja još uvijek radim u istom hotelu i dođe mi ista ona prijateljica i kaže kako imam posjetu. To je naravno ta djevojčica, koja se upravo vratila sa školovanja u inozemstvu. Gledala me zabezeknuto kao da je saznala kakvu ulogu imam u njenom životu.

Onda sam se probudila jer je ona izgledala ko Leighton Meester. A nju ne volim. Jedino me sad muči što i dalje ne znam o čemu se radi jer mi ova nije stigla reć prije nego sam se probudila.

Pripadajuća pjesma uz koju sam se probudila je ova. Nije mi jasno doduše zašto se budim uz pjesme Cheryl Cole. Umjesto da recimo sanjam Cheryl Cole. A ne Leighton fakin Meester.

[Plague]

elijena koji mi je ugurao svoju dugačku ruku ispod popluna dok sam spavala i dao mi m&m s kikirikijem. a nisam gledala e.t.-ja od devespete.
i neka dva tipa koji su bili dugogodišnji prijatelji, imali žene i djecu ali su bili zaljubljeni jedno u drugo. bilo mi je neugodno gledat ih kako se seksaju, a ja stalno sanjam ljude kako se seksaju i nikad mi nije neugodno.
onda je prebacilo na neko prekrasno dijete koje mi je netko ostavio i ja ga želim zadržat ali mi mama ne da i sili me da odem na policiju. ali to se lako može objasnit supernaturalom. sezonom šestom, epizodom drugom koju sam sinoć (ponovno) gledala, jel.
onda sam malo vozila jahtu kojom nisam znala upravljat ali ostala sam čitava, pa sam se nakon toga poseksala s vlasnicom te jahte.
i na kraju sam sanjala da stojim na vratima sobe i gledam sebe kako spavam na krevetu. postalo je freaky kad sam postala svjesna da sanjam i pokušavala se probudit i nasilit se da se okrenem ali nisam mogla.

[rainbow]

jebote!! posjećuju te vanzemljaki u snu

[Plague]

i ja isto mislim. prečesto ih sanjam da bi bilo normalno.

[rainbow]

lol...kaj te nisu učili da ne uzimaš slatkiše od "stranaca"

mislim da kad si u snu svjestan da sanjaš to vele lucidan san, al nisam više ziher...u svakom slučaju ni ti bilo dosadno na astralu

[Plague]

zabavnije mi je kad spavam nego dok sam budna.

[dany]

ne sinoć, preksinoć. još jedan u nizu snova inspiriranih filmovima sleš serijama o zombi apokalipsama. ovaj je bio poprilično resident evil alike.

sve je počelo u ogromnoj viletini nekog bogatog inustrijalca (hihi, tok svijesti - h.e. pennypacker ), koju sam za zadatak imala čuvat. ostatak je bio standardan. netko je napravio neki virus, sve je kretalo iz laboratorija u toj kući, nastali zombiji od ljudi, sveopći kaos, a ja kao prava nasljednica mille jovovich naučila baratat raznim oblicima vatrenog oružja koje sam našla u jednoj prostoriji te viletine, uz 2-3 doze antivirusa. uz dosta akcije i krvi, pomoć prijateljica, te kratkotrajnu zaraženost (fala bogu na antivirusu) spriječila sam katastrofu širenja virusa po svijetu. ili sam barem tako mislila.
skok otprilike tjedan dana kasnije. budim se u nekom motelu u selendri uz cestu. totalna oprema - vojničke gaće i čizme, uska majica, pištolji za pojasom, puška na leđima, frajerski cvikeri. uz mene moj best frend, isto tako opremljen. naime, virus se proširio po svijetu i većina populacije su zombiji, ostatak su ljudi koji ih pokušavaju jebat mamicu. prijatelj i ja smo na putu za zadar jer tražim svoju bivšu. a ono, gradovi su sjebaniji od sela - veća populacija, više zombija. al nema veze, dođemo mi sretno do njenog stana, usput joj u zgradi upucamo od cimerice prijateljicu koja se pretvorila u zombija (ja naravno oklijevam jer je poznajem) i nađemo nju i cimericu zabarikadirane unutra. hepi end, ja sretna šta je živa, grlimo se i sve to, i onda se probudim.

[Bash]

i na kraju sam sanjala da stojim na vratima sobe i gledam sebe kako spavam na krevetu. postalo je freaky kad sam postala svjesna da sanjam i pokušavala se probudit i nasilit se da se okrenem ali nisam mogla.

prilika za poševit samu sebe bačena u vjetar.. u vjetar

[Plague]

i mene čudi kako se stvari nisu odvile u tom smjeru. valjda sam se malo puno sasrala kad sam vidila drugu sebe

ot. noćas sam usnula da imam ogromne stidne dlake koje otpadaju u busenovima pa ih, ne znam iz kojeg razloga, spremam u posudicu pokraj kreveta.

[Plague]

ležala sam na nekom malom trgu i došao mi je lokalni pijanac, uperio pištolj u glavu i rekao: "sutra ti je zadnji dan života. sutra ćeš umrijet". otišao je, a ja sam nakon toga ušetala u mcdonalds.
nakon toga mi je uletio film u kojem sam u zagrebu i sjedim za stolom sa pet, šest frendova, jedemo pire i grašak i ja gađam dany graškom preko stola, a ova koja sjedi do mene umire od smijeha i počne se gušit.
i onda sam opet upala u supernatural scenarij u kojem sam leži na meni u nekakvoj šumi i pokušava me sakrit od stvorenja koje prolazi kraj nas i vuče mrtvo tijelo za sobom. kad je prošlo pored nas, došao je dean i počeo se ševit sa samom, jer to stvorenje navodno tjera ljude da se seksaju do smrti i onda ih pojede.
bilo je još, samo se ne mogu sjetit.

[call_me]

ovo se pretvara u blog tvoje podsvjesti, majkemi slash u blog o tvom zadnjem gledanom filmu.
ot...sanjala sam brighton sa hintom londona. i osjecala sam se sretnom.

[Plague]

mislim da sam i ja svjesna toga.

noćas sam sanjala sve svoje bivše i ljude koji su mi nešto značili u životu. dešavalo se kraj groblja koje se nalazilo između šume i crkve. random ljudi su bili ja, a ja sam bila objektivni promatrač. nije bilo lijepo. :/

[takeover]

imam jednu frendicu sa kojom se povremeno družim (zaista samo frendicu)
,..i sinoć sanjam da smo stale navaljivat jedna na drugu ko blesave,...baš je bilo najs, a kada sam se probudila poželjeh natrag u REM fazu ....
Ok,...možda ONA meni ipak nije "samo" frendica,..jbg-a ja njoj jesam ,..život je težak

[pihach]

mozda nisi

enivejz, sanjala sam Cecu.
usla je razred u kojem sam sjedila s ekipom iz osnovne (wtf) i stala je pored vrata, isprsila se u koznom kostimu i graknula: Tko me ne slusa, nek izadje iz razreda!
Ja sam se ustala i krenula prema izlazu, a ona me sa SM bichem zaustavi i veli - A di ces ti? (inace, pricala je po purgerski..) i ja joj velim da idem van jer ju ne slusam.
Ona mi se nasmije i veli: E pa bolje ti je da me pocnes slusati!

I dalje se ne sjecam kaj je bilo...
Cudno.

[takeover]

sanjala si CECU? Ček malo onu Cecu koja pjeva folk?

moram priznat čudne snove imaš

ja sam noćas opet imala burne snove ,... (očito sam zagorila)

[Plague]

apokalipsu i rat strojeva. nešto kao zadnji terminator meets transformers. strojevi ratuju međusobno, a ljudi žive u podzemnim bazama. bila sam nevjerojatno snažna i skakala sam preko visokih zidova. i opet elijeni kako se skrivaju zajedno s ljudima u podzemnim tunelima. vladavina strojeva nas je očito natjerala na zajednički život.

[pihach]

da, to je ta ceca koju ne slusam al sam valjda pod dojmom novina

[takeover]

da, to je ta ceca koju ne slusam al sam valjda pod dojmom novina

izvlači se, izvlači trrrrtmmtrrrrtmtt

[m-m-m-m]

golubovi, bolesni, kako me prate.. jedan je bas pretjerivao, i promatrao me jako ruzno, nikako maknut pogled.. ne znam, ruzno..
i jucer, cekam bus i golubovii prolete iznad mene.

[rainbow]

jedan od zadnjih, da vozim svoj automobil i da je ostaje bez goriva, u zadnji čas skuzim i s ono još malo odvezem do parkinga i malko ga još poguram na mjesto koje sam skužila da se ne plaća (jebeni zagrebparking teror i u snu) i ona uzimam kanistar i idem na obližnju pumpu...

ode enerži...

[Bash]

Sanjala sam da HNK traži statiste za Black Swan i nikako da ih nađu dovoljno, a plaćaju 500 kn po izvedbi, ali to zbog nekih poreznih šema moraš odmah potrošit pa ti daju još 500 na račun kao coverup. Naravno da sam se išla prijavit i probudila. :/

[lizistrata]

hehehe
da mi je frendica uletila u sobu s friško pečenom pizzom...bila sam tak hepi
i onda sam se probudila :/

[Plague]

da sam namnožila hrpu gremlina u svom stanu samo kako bi nekome dokazala da mogu hendlat njihovu najezdu. imala sam drobilicu otpada u sudoperu i sve sam ih samljela na njoj.
nakon toga me ogroman, debeli crnac ganjao po staroj osnovnoj s mitraljezom u ruci, terminator stajl.
i nakon toga me ganjala hrpa japanaca koji su imali razvijenu strast prema noževima i botanici. bila sam undercover među njima, tj. prerušila sam se u jednog od njih (japanca??) i ubijala ih odvijačem u stražnji dio vrata, jednog po jednog.
nasilni snovi.
i gilmoreice sam sanjala, tj. sama iz supernaturala kako prosi onu malu.
i krstarenje na jedrilici koja je bila prekrivena hrđom.