najvise sto me potaknula da ti ovo napisem, povod je bila tvoja poruka kad si rekla da nemas komentara na moje prebacaje. e, ovako...
svaki put moram pazit/pazim sto kazem ili napravim. smatram da se dovoljno trudim, da sam ti dovoljno dugo i na razne nacina dokazala da mi se svidjas, da moje namjere s tobom su iskrene i ako sam nesto krivo rekla ili napravila, ispricavam se jer nikad mi namjera nije bila da te povrijedim. moze bit da ponekad imam los dan, ili ne promislim sto kazem, ili jednostavno pogrijesim negdje. boze moj, ljudski je grijesiti. zato, ako sto mogu, ispravit cu, a uostalom nemogu ja tebi citat misli, moras sama rec sto te smeta...
ne pokusavam te na nista prisiliti, zao mi je sto si tako nesto napisala jer da mi nije stalo, ne bi se toliko trudila i da mi to s tobom predstavlja neku zafrkanciju, bila bih se maknula odmah na pocetku kako sam te upoznala. ali,ja sam tu.
razmisli malo sto pises ili ako te sta zanima, pitaj me. nemoj donosit zakljucke na temelju nekih banalnih stvari. nisam savrsena, ali imam jednu vrlinu - svidja mi se najljepsa i najpametnija cura.
