nazovimo temu "cipele"

[Jadzia Dax]

Ovako, zamislite situaciju da iz nekog razloga ostavljate svoje cipele na pogrešnom mjestu i sad u 4 različite i nepovezane situacije, 4 različite osobe vam kažu da maknete te cipele...
4 osobe su:
1. vaša šefica ili šef na poslu
2. vaša najbolja prijateljica ili prijatelj
3. vaša mama ili neki blizak član obitelji
4. vaša cura
koga će te prvo poslušati? Ustvari koga ćete poslušati iz prve a koga iz desete? I zašto?


Evo da počmem prva, da mi šefica kaže da maknem cipele, makla bi ih isti tren, bez pitanja bez prigovora.
Prijateljicu bi poslušala odmah ali bi joj posli prigovorila da koga je vraga tako grintava i kenjkava.
Mami bi rekla ok, hoću, ali bi te cipele makla nakon 10. puta što mi to isto ponovi.
Postoji mogućnost, da ako sam taj dan ekstra nadhrkana da bi curi rekla, ako ti smetaju, makni ih sama, a ako sam dobre volje onda bi ih makla nakon 10. moljenja ili dok ona nebi počela vikati na mene.

Poanta priče je, a da, priča ima poantu, koga doživljavamo kao autoritet? Koliko smo brižni? Koliko bitne ljude u sitnicama svakodnevnice uzimamo zdravo za gotovo? Koliko se suprostavljamo, kome i zašto? Koliko nam je bitan "power play" u odnosima? Kako rangiramo odnose?

Zaključila sam da bi šeficu poslušala odmah, zato što mi takav odnos (poslodavac/radnik) predstavlja neupitan autoritet, a i u slučaju neposluha mogu snositi i nepoželjne poslijedice.
Priju bi poslušala odmah jer mi nije problem raditi male kompromise za prijatelje da izbjegnem svađu, popustit ću, prilagoditi se, no moje mišljenje će se itekako znati.
Mamu, kao i vjerovatno čitava černobilska izgubljena generacija, uzimam zdravo za gotovo, znam da me voli po defoltu da ne ide nigdi i znam da jedna svađa neće narušiti naš odnos, ali ću je ipak poslušati zato što kao roditelj predstavlja neki prirodan autoritet.
A curu..., ajme, pa svi smo u vezama sposobni se klati i prepirati oko najsitnijih gluposti, a pitanje je zašto? Power play? Manjak obzira? Ego?

Na kraju ispada da odnosi ne funkcioniraju bolje s obzirom na bliskost odnosa nego da su odnosi bolji u toj mjeri u kojoj je struktura autoriteta jasnije definirana?
Molim vas, recite mi da to nije istina

[Sleepaway]

prvo da mi kaže da maknem cipele a ne smetaju mu ne bi ih makla ,ni da mu smetaju , ako sam ih ostavila na jednom mjestu tu cu ih i nac pa i pod cijenu otkaza, šamara i noge ! Jer smatram da nikom toliko nešto ne smeta osim ako te ne uzme na zub!

[Soopertrack]

moja je: ljubav je kad se s osobom možeš kvalitetno posvađat

a gle, pomirbeni seks nećeš dobit ni od šefa, ni od prijateljice, ni od, nedajbože, majke.
tako da, nema ništa loše u svemu skupa

[Jadzia Dax]

jasno vam je da su cipele metafora, jelda?

@soop
slažem se

[unexpected]

po meni,stvar je u tome da što smo bliži s nekim to smo odurniji prema toj osobi.a to je zato što smo slobodniji,opušteniji..u konačnici to i je neki 'cilj'-opuštenost itd.isto tak,što smo bliži s nekim ta osoba bi trebala prepoznat takva 'stanja odurnosti' i ne uzimat k srcu.al u svemu tome neka samokontrola i granica je potrebna.

a što se tiče tog power play-a i ega u vezi.čim ga imalo osjetim na njenoj il svojoj strani isti tren razgovor.jer power play-u i egu nema mjesta u zdravom odnosu.

[Afrodita]

Ovako, zamislite situaciju da iz nekog razloga ostavljate svoje cipele na pogrešnom mjestu i sad u 4 različite i nepovezane situacije, 4 različite osobe vam kažu da maknete te cipele...
4 osobe su:
1. vaša šefica ili šef na poslu
2. vaša najbolja prijateljica ili prijatelj
3. vaša mama ili neki blizak član obitelji
4. vaša cura
koga će te prvo poslušati? Ustvari koga ćete poslušati iz prve a koga iz desete? I zašto?

Sa šeficom bih se sigurno malo objašnjavala jer zašto to mora biti pogrešno mjesto? To je njezina odluka ili? Zbog ostalih bih cipele sigurno pomaknula na drugo mjesto iz prve jer bi i oni to učinili za mene

[vačolda]

osobama pod 2, 3 i 4 suprotstavit ću se bez problema jer cipele su tamo gdje trebaju biti.
njima će trebati puuuno objašnjavanja da ja shvatim da nisu na pravom mjestu. malo sam tvrda.

što se šefice tiče, tu sam malo manje tvrda jer mi treba taj jebeni poso. ponekad imam filing da bih, kad bi me pitala može li mi penetrirati u anus hrastovom granom, ja pristala.

[Zita]

nikad nisam dobro reagirala na autoritete i u glupoj situaciji sa cipelama vjerojatno bi dobro razmislila zasto smetaju sefici pa se onda sa njom raspravljala zasto je smetaju. uzmimo u obzir da ne stavljam cipele na neprimjerena mjesta. isto radim i sa ostalim stvarima

da mi to kaze frend il cura, cak i mama-makla bi ih odma osim ako sam uzasno bolesna, umorna, u totalnom poslu pa zaboravim
volim obavit stvari odmah jer inace zaboravim i ne podnosim naredenja.

[disturbed]

ovo tu potpisujem.

po meni,stvar je u tome da što smo bliži s nekim to smo odurniji prema toj osobi.a to je zato što smo slobodniji,opušteniji..u konačnici to i je neki 'cilj'-opuštenost itd.isto tak,što smo bliži s nekim ta osoba bi trebala prepoznat takva 'stanja odurnosti' i ne uzimat k srcu.al u svemu tome neka samokontrola i granica je potrebna.

a što se tiče tog power play-a i ega u vezi.čim ga imalo osjetim na njenoj il svojoj strani isti tren razgovor.jer power play-u i egu nema mjesta u zdravom odnosu.

i samo da se nadodam, da me šef to pita - napravila bih to jer činim to za novac i zbog ničeg drugog. (ok, da se razumijemo i tu postoje granice, da skužim iskorištavanje - to ne bih dopustila i radije bih dala otkaz pa njoj/njemu na savijest)
za sve ostale - razmislila bih, ovisno o situaciji, jel. smetaju li, jel nužno odmah to napraviti i tako (iako, za curu bih vrlo vjerojatno to odmah napravila bez obzira jer ako je samnom u vezi onda u tom odnosu sigurno nema power playa nit je pitanje ega, pa opet dolazimo na ivanin odgovor).

zdrav odnos povrh svega.

[Plague]

majku bih vjerojatno prvu poslušala jer postoji rizik da drekne na mene. ne volim da se dreči na mene.
šeficu bih poslušala jer me plaća, osim ako nije stvar hira i pokazivanja tko je tu šef. u tom bih se slučaju opirala.
cura bi ih sama makla mrmljajući kako sam prasica.

[killer_cupcake]

šeficu bi poslušala jer se tu ipak radi o autoritetu, iako imam problema s autoritetom al ako me ne plaća redovito ili nisam prijavljena - makla bi ih nikad
majćicu bi poslušala jer mi je osoba br.1.a i ne da mi se slušat je kako mi po ure grinta oko toga, nije vrijedno
ako je rijeć o prijateljima, e brate ako ti toliko smetaju makni ih sam jer makla bi i ja nešto tvoje ako mi smeta
e sad, ovisi koliko mi je gunđalo cura i kakav mi je dan, ako je gunđalo onda bi ih makla al bi joj za inat 3 dana spominjala kako sam ih makla a ona neće da se, recimo, tušira svaki dan a ako je flegma onda joj te postole tj.patike neće smetat, valjda

[Kroacija]

cura bi ih sama makla mrmljajući kako sam prasica.

[inani]

Hm...mislim da ih ne bih ni zbog koga makla prije nego bi mi dali neko konkretno objasnjenje. Ne volim autoritete, naredjivanje i hirove i vjerojatno bih svima postavila isto pitanje: Zasto ih moram maknuti ako sam ih tu stavila? Inace postavljam previse pitanja i moram biti u sve upucena. Nakon objasnjenja bih ih maknula, naravno ako je objasnjenje razumno. Isto tako bih priznala da nisam u pravu. Druga stvar je da me zamole da im nesto napravim, onda bih bez zapitkivanja napravila sta god im treba.

[omnia]

Mislim da bih šefu maknula odmah jer ipak me plaća, ali možda bih zagunđala ili tražila da mi da razlog zašto sam to trebala maknut.
Mamu bih vjerojatno odmah poslušala jer je volim i ipak mi je mama.
Što se tiče sestre, brata, prijatelja i cure, mislim da bi mi ovisilo o načinu na koji me pita, dakle, ako kaže: molim te, maknula bih isti tren, a da mi naredi, cipele bi se raspale čekajući da budu maknute.

[bašja]

ako me se lijepo zamoli, poslušam svakoga. čarobne riječi na mene zaista djeluju

[OtherMe]

ako me se lijepo zamoli, poslušam svakoga. čarobne riječi na mene zaista djeluju

to je dobro za znati

e sad u svim slucajevima bih pomakla cipele iz istih stopa ali:

u prvom slucaju bi vjerojatno s kolegicom s posla prokomentirala da sef/ice opet ima "onaj dan" i da sere bez veze,al jebaji ga sef je sef.

u drugom bi bilo vise: a daj me nemoj hebat sta ti sad to tu smeta,evo eeevooo,evo...zadovoljna?!?!

u trecem totalnio respect i bez rijeci micanje cipela(odgoj je jebena stvar)

a u cetvrtom...bez gundanja,uz malo ljubavi i obzirnosti...cipele su maknute

dakle u prvom i trecem slucaju prevladava postovanje i rijec je oo autpritetu a u ovadruga dva je stvar obzirnosti


eto...

[ariadne]

Hm...mislim da ih ne bih ni zbog koga makla prije nego bi mi dali neko konkretno objasnjenje. Ne volim autoritete, naredjivanje i hirove i vjerojatno bih svima postavila isto pitanje: Zasto ih moram maknuti ako sam ih tu stavila? Inace postavljam previse pitanja i moram biti u sve upucena. Nakon objasnjenja bih ih maknula, naravno ako je objasnjenje razumno. Isto tako bih priznala da nisam u pravu. Druga stvar je da me zamole da im nesto napravim, onda bih bez zapitkivanja napravila sta god im treba.

Ovako nekako.

Al nikako se ne mogu uživit u primjer s cipelama. Njih bih maknula tko god bi me pitao valjda. To su samo cipele zaboga. Meni nije bitno gdje stoje sve dok su na sigurnom (lol) a ako nekom drugom smetaju, prilagodila bih se. Vjerojatno bi mi bilo smiješno jer picajzle zbog gluposti. Cipele. To me podsjeća na one drame oko dizanja/spuštanja WC daske ili stiskanja paste za zube. Neš ti problema.

[inani]

E da, nije ni meni jasno to s wc daskom i pastom za zube. Koja drama.

[zenia]

zakaj bih uopće skidala cipele pred šeficom?
al dobro...
da odgovorim na pitanje...
za šeficu bih pomakla te cipele jerbo mi ona isplaćuje plaću i ne valja je mnogo
ljutiti u doba visoke nezaposlenosti...
materi bih isto pomakla jerbo se nje bojim
curi bih rekla da ih šutne sama i ne pizdeka... eventualno bi ih pomakla
ako pristojno zamoli, al moje cure nemaju naviku bit pristojne pa isključujem tu mogućnost...

[philadelphia]

tko god od njih da mi kaze, maknula bi ih, al jedino seficu ne bi pitala zasto ih moram maknuti

[Kroacija]

Poanta priče je, a da, priča ima poantu, koga doživljavamo kao autoritet? Koliko smo brižni? Koliko bitne ljude u sitnicama svakodnevnice uzimamo zdravo za gotovo? Koliko se suprostavljamo, kome i zašto? Koliko nam je bitan "power play" u odnosima? Kako rangiramo odnose?
A curu..., ajme, pa svi smo u vezama sposobni se klati i prepirati oko najsitnijih gluposti, a pitanje je zašto? Power play? Manjak obzira? Ego?

Na kraju ispada da odnosi ne funkcioniraju bolje s obzirom na bliskost odnosa nego da su odnosi bolji u toj mjeri u kojoj je struktura autoriteta jasnije definirana?

ovo je ustvari super temica. odgovor na pitanje ne znam. ali trenutno poslodavac nekako ima najveci autoritet nada mnom. znaci li to da tzv. karijeru i posao stavljam na prvo mjesto? mislim da nije tako jednostavno. poslusala bih doduse sve navedene, samo je pitanje nakon koliko bih za koga djelovala. normalno je da sam s prijateljima i curom opustenija, stoga mozda to i ne bih shvatila tako hitno, osim ako se izricito ne naglasi. ne bih to nikako svrstala u manjak obzira. ili ako smatram da je "cipelama" tu mjesto, imat cemo mini razgovorcic. problem je ako smo previse popustljivi, usluzni i nemamo i sami dovoljan autoritet.

[Fusion]

Kod mene vrijedi ona - lijepa riječ sva vrata otvara.

Kad mi se netko lijepo obrati s molbom za nečime što sam u realnoj mogućnosti učiniti, malo je toga što neću napraviti.
I nekako mi je maliciozno cjepidlačiti sa sitnicama (eto, tek toliko da bude po mome) koje mene ništa ne koštaju, a drugima bi puno značile.

Jedino kad sam nešto ljuta ili sam u nekom stresnom razdoblju, onda je bolje da mi nitko ne prilazi ni ništa ne traži jer sam sklona ugristi. Sve i svakog. :/