Saša je napisao/la:Dakle, što vaša rođena majka misli o vama?

Ne znam stvarno. Znam da me voli.
Vjerojatno misli da sam previše tvrdoglava i samovoljna te mi tu i tamo zna reći da sam
samoživa.
Ja sve to shvaćam kao kompliment.
Izražava li nezadovoljstvo načinom na koji se odijevate ili vašom frizurom? Ponašanjem? Poslom? Faksom? Stilom života?
Oh, jasno da je bila nezadovoljna i mojim oblačenjem i frizurom, sad mi manje kvoca na račun toga, pogotovo otkad mi šiške ne idu u oči
Što se tiče ponašanja, tu joj ne dam da mi išta komentira i svaku opasku odmah sasječem.
Mislim da je odabirom faksa zadovoljna.
Još ne zna da sam gay, vjerojatno sluti, ali još nema komentara.
Mojoj mami jedino smeta što kasno idem leć i kasno se dižem.
Mislite li da je ponosna na vas ili stalno jamra da vas je trebala drugačije odgajati?
Općeno, ponosna je, rekla bih.
Koliko vam je uopće bitno što ona misli (od 1 -10) i koliko njeni savjeti ili prigovori utječu na vas (isto od 1-10)?
Nije mi pretjerano bitno što misli. Važno mi je samo da smo nas dvije ok i da imamo prihvatljiv odnos.
A njeni prigovori jako utječu na mene u smislu da me najbrže izbacuju iz takta i nema osobe na ovom svijetu koja me može nanervirati tako brzo kao vlastita mi majka.
Kolika vam je potpora u životu?
Nije mi potpora.
Biste li mogli biti sa ženom koja posjeduje vrline/mane kao i vaša majka?
Ne bih. Meni je bitno da osoba ima svoj stav, mišljenje, da ne da na sebe i da propitkuje sve i svakoga, dakle sve ono što moja majka ne čini. Njena najveća mana je ta što je beskičmenjak, a ja to teško probavljam.
I na kraju, jeste li vi osoba kakvu bi poželjeli za svoje dijete?
Ja sam bila dobro i (više-manje) poslušno dijete, nisam radila (velike) probleme, bila sam dobar učenik. Mislim da bih se poželjela
Moja majka je bila dobra majka, voljela me i voli me, ali ja jednostavno nisam mogla prihvatiti neke njene životne odluke i način na koji nas je odgajala, a to je da uvijek budem dobra, da ne odgovaram starijima, ne propitkujem, da se čak ulizujem ako treba i tu je bio najveći problem između mene i moje mame, ja to jednostavno ne mogu i ne želim prihvatiti i dosta joj je trebalo da ona prihvati da ja nisam takva i da ću radje izreći ako mi nešto smeta i nastradati, nego šutjeti, kao što bi ona.
Mislim da moja mama nije prikladna majka za osobu kao što sam ja, niti sam ja prikladno dijete za osobu kao što je ona.
Ali, isto smo dobro ispale, da tako kažem, s obzirom na okolnosti.
Naš odnos je puno bolji kad ne živim s njom, tj. s roditeljima.
Kad me nazove, većinom pričamo o glupostima, ali čujemo se svaki dan.
Žao mi je što joj se ne mogu povjeravati i što ona nema kapaciteta za razgovarati o stvarima o kojima bih ja razgovarala.
Ali, prihvatila sam ju kao takvu i sve njene odluke i način života u patrijahalnom odnosu i sve što ide s time.
Zato isto očekujem da i ona prihvati mene i moje odluke.
Kad joj je autam jednog dana, mislim da će to dobro prihvatiti i možda se i naš odnos malčice produbi.
Ako ne prihvati, izgubit će me, a mislim da to neće moći podnijeti, tako će najvjerojatnije uspjeti prijeći preko toga što sam gay.
Ona zna da ju volim, a volim je i to mi je dovoljno.