volim ga baš jako, njegovi su stihovi u isto vrijeme tako jednostavni i tako snažni. nisam ga imala priliku upoznati ali kroz ono što sam vidjela i čula, mislim da je sjajna osoba. ima svoje dobre i svoje loše strane kao i svi. njegova posebnost je baš ljudskost i ljubav prema svemu. on se uvijek šali sa svima, bili to pederi ili lezbe, seljaci, ljubavnici, političari..a najviše se sam sa sobom šali; to mu nikako nije zamjerka. i tako..
svi su mi njegovi stihovi u srcu; ako bih morala samo jedne izdvojiti onda su to ovi
napiši mi pesmu, mazila se je
nisam znao da li ću umeti
reči jesu moje igračke,
cakle mi se u glavi
kao oni šareni staklići kaleidoskopa
i svaki put mi druga slika
u očima kad zazmurim
ali, postoje u nama neke
neprevodive dubine
postoje u nama neke stvari
neprevodive u reči
ne znam....
napiši mi pesmu, molila je
i nisam znao da li ću umeti
voleo sam ju tako lako
a tako sam teško to znao da pokažem
a onda odjednom
raspored madeža na njenim leđima
kao tajna mapa pokazao mi je
u koju zvezdu treba da se zagledam,
i - tako
eto ti pesma, ludo jedna...