Vezala me tuga svojim koncima
trazila sam ljubav na krivim mjestima
sto samoca cini ja najbolje znam
covjek nije rodjen da bi bio sam
zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna
I reci da ce ovog puta
biti sve sto zelim ja
kazi da si mene cekala
i reci kako ovog puta
nema roka trajanja
prava ljubav nije potrosna, nije potrosna...
Lomio sam grane od zivota svog
ko da necu umrijet', da sam iznad tog
bilo me je svuda, a sad sam kraj tebe
jos vjerujem u cuda i u nas oboje
Zarobi me svojim usnama
i ne daj mi da potonem do dna...
Trebalo mi je toliko dugo da shvatim...nadam se da nije prekasno...
sabrane pjesme...
-
gia-84
- Postovi: 1907
- Pridružen/a: 05 srp 2006 10:18
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Lokacija: u cvitu mediterana
NISAN JA ZA TE
Kad je nebo meni dalo tren
reklo mi je, idi bit ćeš njen
u srcu san te nosija
od kad san se rodija
al san kasno svatija
da nisan ja za te
tog san dana tebi doša ja
osin sebe nisan ništa ima
čime bi te prosija
da bi tebe dobija
srce nije dovoljno
i nisan ja za te
živote moje
dva out san umra
umra za njon
prvi put kad san je vidija ja
drugi put kad je otišla
živote moj
dva put san umra
umra za njon
kad te danas vidim da si s njin
ja od tuge za tren ostarim
i nebo je pogrišilo,
karte je promišalo
od mene te odvelo
uzelo draga
živote moj...
i nisan ja za te
na na na......
Kad je nebo meni dalo tren
reklo mi je, idi bit ćeš njen
u srcu san te nosija
od kad san se rodija
al san kasno svatija
da nisan ja za te
tog san dana tebi doša ja
osin sebe nisan ništa ima
čime bi te prosija
da bi tebe dobija
srce nije dovoljno
i nisan ja za te
živote moje
dva out san umra
umra za njon
prvi put kad san je vidija ja
drugi put kad je otišla
živote moj
dva put san umra
umra za njon
kad te danas vidim da si s njin
ja od tuge za tren ostarim
i nebo je pogrišilo,
karte je promišalo
od mene te odvelo
uzelo draga
živote moj...
i nisan ja za te
na na na......
-
gia-84
- Postovi: 1907
- Pridružen/a: 05 srp 2006 10:18
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Lokacija: u cvitu mediterana
IZLET U NEBO
Mnogo sam zgriješio tražeći svudatrajno
bar jednu kap nebesku.Korake smjerne
znahu samoće gluhe i šutanje tajno,
prolazni dani i noći neizmjerne.
Ali se grijesi plaćaju.I platio sam
ne bogu božje niti caru carsko-
za grijehe svoje, silom, vratio sam
okrutnoj zemlji sve znanje neimarsko.
Ni jedne kule ne stigoh sagraditi
da mjesto svijetu zjezdanom spletu služim,
i morah se osuditi, a ne nagraditi
time, da po starom griješiti produžim.
I eto, rasipam srce kao sijač sjeme,
iako znam da u ovim brazdama neće niknuti.
Možda će samo u noći teške i nijeme
netko, od straha, ko i ja, u snu, kriknuti?
i dajem se, eto, kao pijana žena s juga,
a samo se bolom mogoh tako opiti
spoznavši, da se ova čemerna tuga
ne može u vinu ni u ljubavi utopiti.
Sve zemaljsko je umorno, teško i blatno,
a od svih sila najviše mrzim težu.
Oh, ovo nebo nad nama je čisto kao platno,
jer ga ruke ljudske ne diraju i ne stežu.
Kako nas varaju trenuci nadahnuća
kad mislimo da nam visine dolaze u goste.
Udahnimo svježeg zraka u bolesna pluća
da bismo lakške spoznali zablude proste.
Unebo ću otići jedne nedjelje poslije podne,
kao što ode pjesnik iz grada u zrela žita
i legne negdje u sjenci svoje zemlje rodne
pa mjesto iz knjiga iz šumora vječnosti čita.
Samo će nož u mojim krvavim grudima
javiti nekom dragom na kraju svijeta:
da se drug njegov rastao sa zemljom i sa ljudima
i da se sada nebeskim livadama šeta.
Mnogo sam zgriješio tražeći svudatrajno
bar jednu kap nebesku.Korake smjerne
znahu samoće gluhe i šutanje tajno,
prolazni dani i noći neizmjerne.
Ali se grijesi plaćaju.I platio sam
ne bogu božje niti caru carsko-
za grijehe svoje, silom, vratio sam
okrutnoj zemlji sve znanje neimarsko.
Ni jedne kule ne stigoh sagraditi
da mjesto svijetu zjezdanom spletu služim,
i morah se osuditi, a ne nagraditi
time, da po starom griješiti produžim.
I eto, rasipam srce kao sijač sjeme,
iako znam da u ovim brazdama neće niknuti.
Možda će samo u noći teške i nijeme
netko, od straha, ko i ja, u snu, kriknuti?
i dajem se, eto, kao pijana žena s juga,
a samo se bolom mogoh tako opiti
spoznavši, da se ova čemerna tuga
ne može u vinu ni u ljubavi utopiti.
Sve zemaljsko je umorno, teško i blatno,
a od svih sila najviše mrzim težu.
Oh, ovo nebo nad nama je čisto kao platno,
jer ga ruke ljudske ne diraju i ne stežu.
Kako nas varaju trenuci nadahnuća
kad mislimo da nam visine dolaze u goste.
Udahnimo svježeg zraka u bolesna pluća
da bismo lakške spoznali zablude proste.
Unebo ću otići jedne nedjelje poslije podne,
kao što ode pjesnik iz grada u zrela žita
i legne negdje u sjenci svoje zemlje rodne
pa mjesto iz knjiga iz šumora vječnosti čita.
Samo će nož u mojim krvavim grudima
javiti nekom dragom na kraju svijeta:
da se drug njegov rastao sa zemljom i sa ljudima
i da se sada nebeskim livadama šeta.
-
gia-84
- Postovi: 1907
- Pridružen/a: 05 srp 2006 10:18
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Lokacija: u cvitu mediterana
ČOVJEK KOJI JE ODLUČIO
Tu negdje svijet se dijeli na dvoje poput
prerezane naranče
U ovaj dan kada odlučujem i ja sam dvije
plovice
Jednu sam odbacio; no koliko je ona druga
meni dovoljna
I što to u meni panično zaklinje kada je
odluka neopoziva
Dva svijeta; kako golem teret za ova slaba leđa
Jedva još strepim za sebe; razdijeljeni
svijete, ti si jeza u mojim venama
Ja ne sumnjam: nikada ništa nisam učinio
uzalud
No tko bolje pozna okus poraza od pobjednika
Zapravo je sve što se od mene traži manje
od moje volje
Ona prava čuda dogodila su se u mojim
prstima
ČOVJEK KOJI JEODLUČIO, zašto to zvuči kao pogrebna muzika
U svojem užasu ja sam grana koja se sprema
procvasti
Tu negdje svijet se dijeli na dvoje poput
prerezane naranče
U ovaj dan kada odlučujem i ja sam dvije
plovice
Jednu sam odbacio; no koliko je ona druga
meni dovoljna
I što to u meni panično zaklinje kada je
odluka neopoziva
Dva svijeta; kako golem teret za ova slaba leđa
Jedva još strepim za sebe; razdijeljeni
svijete, ti si jeza u mojim venama
Ja ne sumnjam: nikada ništa nisam učinio
uzalud
No tko bolje pozna okus poraza od pobjednika
Zapravo je sve što se od mene traži manje
od moje volje
Ona prava čuda dogodila su se u mojim
prstima
ČOVJEK KOJI JEODLUČIO, zašto to zvuči kao pogrebna muzika
U svojem užasu ja sam grana koja se sprema
procvasti
-
gia-84
- Postovi: 1907
- Pridružen/a: 05 srp 2006 10:18
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Lokacija: u cvitu mediterana
PRAVIM
Pravim red u svojoj glavi
Brišem prašinu skidam paučinu
Razmještam svaku stvar na svoje mjesto
A toliko toga ima i sve su prostorije zatrpane
Pod teretom predmeta daske škripe
Škrguću zagonetne ribe u teškim ormarima
Skrivene od svjetla i pogleda
Stavljam svaku stvar na svoje mjesto
Teško pronalazeći kadgod mjesto za pojedinu stvar
Teško pronalazeći stvar za poneko mjesto
Pravim red u svojoj glavi opterećujući pretince
Dok neka polica ne popusti i izlete ladice
Pa se sve ruši i grozničavo pomiješa
I splete i polomi
Tada neko vrijeme čekam dok se smiri prašina
Da vidim gdje je šta je
Pravim red u svojoj glavi
Brišem prašinu skidam paučinu
Razmještam svaku stvar na svoje mjesto
A toliko toga ima i sve su prostorije zatrpane
Pod teretom predmeta daske škripe
Škrguću zagonetne ribe u teškim ormarima
Skrivene od svjetla i pogleda
Stavljam svaku stvar na svoje mjesto
Teško pronalazeći kadgod mjesto za pojedinu stvar
Teško pronalazeći stvar za poneko mjesto
Pravim red u svojoj glavi opterećujući pretince
Dok neka polica ne popusti i izlete ladice
Pa se sve ruši i grozničavo pomiješa
I splete i polomi
Tada neko vrijeme čekam dok se smiri prašina
Da vidim gdje je šta je
The PROPHET
"On Love"
by Gibran Khalil Gibran
Then said Almitra, "Speak to us of Love."
And he raised his head and looked upon the people, and there fell a stillness upon them. And
with a great voice he said;
When love beckons to you follow him,
Though his ways are hard and steep.
And when his wings enfold you yield to him,
Though the sword hidden among his pinions may wound you.
And when he speaks to you believe in him,
Though his voice may shatter your dreams as the north wind lays waste the garden.
For even as love crowns you so shall he crucify you. Even as he is for your growth so is he for
your pruning.
Even as he ascends to your height and caresses your tenderest branches that quiver in the
sun,
So shall he descend to your roots and shake them in their clinging to the earth.
Like sheaves of corn he gathers you unto himself.
He threshes you to make you naked.
He sifts you to free you from your husks.
He grinds you to whiteness.
He kneads you until you are pliant;
And then he assigns you to his sacred fire, that you may become sacred bread for God's sacred
feast.
All these things shall love do unto you that you may know the secrets of your heart, and in that
knowledge become a fragment of Life's heart.
But if in your fear you would seek only love's peace and love's pleasure,
Then it is better for you that you cover your nakedness and pass out of love's threshing-floor,
Into the seasonless world where you shall laugh, but not all of your laughter, and weep, but
not all of your tears.
Love gives naught but itself and takes naught but from itself.
Love possesses not nor would it be possessed;
For love is sufficient unto love.
When you love you should not say, "God is in my heart," but rather, I am in the heart of God."
And think not you can direct the course of love, if it finds you worthy, directs your course.
Love has no other desire but to fulfil itself.
But if you love and must needs have desires, let these be your desires:
To melt and be like a running brook that sings its melody to the night.
To know the pain of too much tenderness.
To be wounded by your own understanding of love;
And to bleed willingly and joyfully.
To wake at dawn with a winged heart and give thanks for another day of loving;
To rest at the noon hour and meditate love's ecstasy;
To return home at eventide with gratitude;
And then to sleep with a prayer for the beloved in your heart and a song of praise upon your
lips.
"On Love"
by Gibran Khalil Gibran
Then said Almitra, "Speak to us of Love."
And he raised his head and looked upon the people, and there fell a stillness upon them. And
with a great voice he said;
When love beckons to you follow him,
Though his ways are hard and steep.
And when his wings enfold you yield to him,
Though the sword hidden among his pinions may wound you.
And when he speaks to you believe in him,
Though his voice may shatter your dreams as the north wind lays waste the garden.
For even as love crowns you so shall he crucify you. Even as he is for your growth so is he for
your pruning.
Even as he ascends to your height and caresses your tenderest branches that quiver in the
sun,
So shall he descend to your roots and shake them in their clinging to the earth.
Like sheaves of corn he gathers you unto himself.
He threshes you to make you naked.
He sifts you to free you from your husks.
He grinds you to whiteness.
He kneads you until you are pliant;
And then he assigns you to his sacred fire, that you may become sacred bread for God's sacred
feast.
All these things shall love do unto you that you may know the secrets of your heart, and in that
knowledge become a fragment of Life's heart.
But if in your fear you would seek only love's peace and love's pleasure,
Then it is better for you that you cover your nakedness and pass out of love's threshing-floor,
Into the seasonless world where you shall laugh, but not all of your laughter, and weep, but
not all of your tears.
Love gives naught but itself and takes naught but from itself.
Love possesses not nor would it be possessed;
For love is sufficient unto love.
When you love you should not say, "God is in my heart," but rather, I am in the heart of God."
And think not you can direct the course of love, if it finds you worthy, directs your course.
Love has no other desire but to fulfil itself.
But if you love and must needs have desires, let these be your desires:
To melt and be like a running brook that sings its melody to the night.
To know the pain of too much tenderness.
To be wounded by your own understanding of love;
And to bleed willingly and joyfully.
To wake at dawn with a winged heart and give thanks for another day of loving;
To rest at the noon hour and meditate love's ecstasy;
To return home at eventide with gratitude;
And then to sleep with a prayer for the beloved in your heart and a song of praise upon your
lips.
-
sedma_od_devet
- Postovi: 111
- Pridružen/a: 12 svi 2006 21:03
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Lokacija: na obali najzelenije rijeke
-
gia-84
- Postovi: 1907
- Pridružen/a: 05 srp 2006 10:18
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Lokacija: u cvitu mediterana
ONA VIŠE NIJE BILA TU
Sve one brazde koje su za mnom ostale
Mogu pričati svaka svoju priču
I sve one noći koje bi danom postale
S prvim svjetlm su izgubile sjaj.
Najtoplije riječi za nju ja sm dugo skrivao
moje pjesme su pjevale o nama
i svakim danom sve sam joj bliži bivao
svki dan me vodio ka njoj, dan me vodio ka njoj
I odjednom:
vidio sam grad zaboravljen u zidinama
ljubavi.taj grad tražio sam godinama.
našao sa mir.dozivao sam nju.
ali ona viš nije bila tu.
ona nije bila tu.
Sve one brazde koje su za mnom ostale
Mogu pričati svaka svoju priču
I sve one noći koje bi danom postale
S prvim svjetlm su izgubile sjaj.
Najtoplije riječi za nju ja sm dugo skrivao
moje pjesme su pjevale o nama
i svakim danom sve sam joj bliži bivao
svki dan me vodio ka njoj, dan me vodio ka njoj
I odjednom:
vidio sam grad zaboravljen u zidinama
ljubavi.taj grad tražio sam godinama.
našao sa mir.dozivao sam nju.
ali ona viš nije bila tu.
ona nije bila tu.
-
gia-84
- Postovi: 1907
- Pridružen/a: 05 srp 2006 10:18
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Lokacija: u cvitu mediterana
KRILA LEPTIRA
Neki ljudi padnu
i opet polete
i ja bih htio al ne
mogu bez tebe
a leti sam nekad, letio ja
imao sam krila, krila leptira
a letio sam nekad, letio ja
imao sam krila, krila leptira
ima nešto tužno
tužno u meni
što mi ne da ja
opet poletim
a letio sam nekad, letio ja,
imao sam krila, krila leptira
a letio sam nekad, letio ja,
imao sam krila, krila leptira
visoko je nebo
Bog i anđeli
ali ja ne mogu
gore kao ti
a letio sam nekad.....
Neki ljudi padnu
i opet polete
i ja bih htio al ne
mogu bez tebe
a leti sam nekad, letio ja
imao sam krila, krila leptira
a letio sam nekad, letio ja
imao sam krila, krila leptira
ima nešto tužno
tužno u meni
što mi ne da ja
opet poletim
a letio sam nekad, letio ja,
imao sam krila, krila leptira
a letio sam nekad, letio ja,
imao sam krila, krila leptira
visoko je nebo
Bog i anđeli
ali ja ne mogu
gore kao ti
a letio sam nekad.....
Prožima je neka strepnja i nemir.Kao pred olujno jugo ona težina na plućima joj umiruje htijenja.Ne posjeduje mnogo u životu.Ima nešto odjeće,par cipela,dva para tenisica,ruksak,hrpu knjiga i riječnika,jedno stolno računalo i sjeban miš,puno školjkica koje je sama izronila,veliku volju i još veću prazninu u srcu,slabu cirkulaciju,početak reume,pokvaren smisao za humor,umorne prodorne oči i neko nedostajanje u duši...
Nešto kao da se treba dogoditi,ali se ne događa...
Ona voli biti sama,ali je zaboravila kako.Uvijek uludo potroši to vrijeme.Ne drži se svojih planova već odavno.U biti najgore od svega ona nema planova,nema ciljeva.Šeće se svojim danima nervozno i nespokojno poput zvijerke u kavezu.Ona i jest zvijer u kavezu.Namjenjena joj je sloboda i lutanje,a ne ova zatočenost gradom,poslom,ljudima i obavezama.Njoj sputanost ne leži jer primjećuje koliko je drugačija od drugih.Ne želi imat posao od 9 do 5 koji će još kasnije doma dovršavati,ne želi izlaske petkom i subotom,ne želi raditi ono što ne želi.Ne želi trpjeti ljude koji nisu dobri,koji žele svoju zlovolju prenijeti na nju,ne želi više biti spužva za loše karme okoline...
I ne želi priznati da ju još uvijek ja najbolje poznajem...ne želi i točka.
Nešto kao da se treba dogoditi,ali se ne događa...
Ona voli biti sama,ali je zaboravila kako.Uvijek uludo potroši to vrijeme.Ne drži se svojih planova već odavno.U biti najgore od svega ona nema planova,nema ciljeva.Šeće se svojim danima nervozno i nespokojno poput zvijerke u kavezu.Ona i jest zvijer u kavezu.Namjenjena joj je sloboda i lutanje,a ne ova zatočenost gradom,poslom,ljudima i obavezama.Njoj sputanost ne leži jer primjećuje koliko je drugačija od drugih.Ne želi imat posao od 9 do 5 koji će još kasnije doma dovršavati,ne želi izlaske petkom i subotom,ne želi raditi ono što ne želi.Ne želi trpjeti ljude koji nisu dobri,koji žele svoju zlovolju prenijeti na nju,ne želi više biti spužva za loše karme okoline...
I ne želi priznati da ju još uvijek ja najbolje poznajem...ne želi i točka.
-
gia-84
- Postovi: 1907
- Pridružen/a: 05 srp 2006 10:18
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Lokacija: u cvitu mediterana
VINČA SAM MORE
Znan...
Predugo ja na te san čeka
i gleda kaćeš doć mi
ti..svaki dan...
da ne bi se plaši škriputanja u tami
ja san se vinča
jer nisam više moga sam
vinča sam Zoru
da jutron mene budi iz sna
viča san Lunu
da svaku noć mi na nebu sja
vinča san Pismu
bar me Ona doma čekat zna
vinča san More
plovi duša u val beskraja...
Znan...
Predugo ja na te san čeka
i gleda kaćeš doć mi
ti..svaki dan...
da ne bi se plaši škriputanja u tami
ja san se vinča
jer nisam više moga sam
vinča sam Zoru
da jutron mene budi iz sna
viča san Lunu
da svaku noć mi na nebu sja
vinča san Pismu
bar me Ona doma čekat zna
vinča san More
plovi duša u val beskraja...
Rekli su mi da je dosla iz provincije,
strpavsi u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Boze, ovo je sazvezdje za nju provincija
Srce stade kao dete da se otima,
trazili smo se po prethodnim zivotima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, promasaje koji tiste,
prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste.
O, da mi je da se jos jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim vecnog decaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.
Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reci bi sve pokvarile,
samo se cutke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.
O, da mi je da se jos jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i cekao bih samo nju, nijednu drugu.
Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti.
Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
zazmurim.
Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...
Napisi mi pesmu, molila je, i nisam znao da li cu umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna...
strpavsi u kofer snove i ambicije.
Drug je studirao sa njom,
pa smo se najzad sreli ona i ja.
Shvatih, Boze, ovo je sazvezdje za nju provincija
Srce stade kao dete da se otima,
trazili smo se po prethodnim zivotima.
Ostavih iza sebe sve,
zablude, promasaje koji tiste,
prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste.
O, da mi je da se jos jednom zaljubim,
opet bih uzeo kostim vecnog decaka.
I opet bih smislio kako da prodangubim
dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka.
Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih.
Usamljeni galeb iznad mora osrednjih.
Reci bi sve pokvarile,
samo se cutke pokraj mene stisla.
Sami, svoji, izbeglice iz besmisla.
O, da mi je da se jos jednom zaljubim.
Opet bih gledao niz kej kao niz prugu.
I opet bih znao da se u oblak zadubim
i cekao bih samo nju, nijednu drugu.
Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti.
Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni
staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad
zazmurim.
Ali, postoje u nama neke neprevodive dubine,
postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam...
Napisi mi pesmu, molila je, i nisam znao da li cu umeti.
Voleo sam je tako lako, i tako sam tesko to znao da pokazem.
I onda, odjednom, na rasporedu mladeza na njenim ledjima,
kao tajnu mapu,
pokazala mi je u koje zvezde treba da se zagledam...
I tako, eto ti pesma, ludo jedna...
Sometimes there's so much beauty in the world I feel like I can't take it, like my heart's going to cave in.
-
sumrak_zivota
- Postovi: 1183
- Pridružen/a: 08 srp 2006 23:52
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Lokacija: u mislima
Slip out of my skin
Deny and try again
A green trap kit is where I’ve been
Stop deciding
Whatever will remain
Both of us will lie again
Captured with shame
Leave in silence
Don’t cause any pain
Liveable but in your brain
We’ll never be the same again
We came up fighting in
We’re tearing down what we began
Tear it down again
And no one else can take the blame
The day before you came
I was affected by the latest bliss
Come on over and take the risk
This time we built up
A function to get numb
But nothing will remain
And we’ll never be the same again…
Someone turns off
The close-up of this scene
And every little thing I’ve seen
Will never be the same again
We came up fighting in
We’re tearing down what we began
Tear it down again
And no one else can take the blame
The day before you came
I was affected by the latest bliss
Come on over and take the risk.
Blackmail: same sane
:):)
Deny and try again
A green trap kit is where I’ve been
Stop deciding
Whatever will remain
Both of us will lie again
Captured with shame
Leave in silence
Don’t cause any pain
Liveable but in your brain
We’ll never be the same again
We came up fighting in
We’re tearing down what we began
Tear it down again
And no one else can take the blame
The day before you came
I was affected by the latest bliss
Come on over and take the risk
This time we built up
A function to get numb
But nothing will remain
And we’ll never be the same again…
Someone turns off
The close-up of this scene
And every little thing I’ve seen
Will never be the same again
We came up fighting in
We’re tearing down what we began
Tear it down again
And no one else can take the blame
The day before you came
I was affected by the latest bliss
Come on over and take the risk.
Blackmail: same sane
:):)jelda?
______
______
-
gia-84
- Postovi: 1907
- Pridružen/a: 05 srp 2006 10:18
- Ja sam: ne želim se identificirati
- Lokacija: u cvitu mediterana
na bogojavljensku noć..
peku se kesteni, lome se pogače, a venci smokava i praporci se pokače..
u prednjoj sobi moga baće...to je već navike moć
bez naslova poziva, društvo se sastalo pod istom ikonom
za crnim švopskim astalom što pamti svadbe i daće
redak sam gost u staro kraju...
al znam šta misle, i u snu...
i oni mene kanda znaju..jer čak ni
pripiti ..ni da mi pomenu nju...čudna je zverčica strast...
od one ljubavi, zbog glupe svađice...
u buri ćutanja potonule su lađice
i minu na kraju solda?
dal grom odabira hrast?
ili se to hrast munjama nametne?
za to baš neman reči bog zna kako pametne...
to ti je ta sudbina, valda?
bila je moja zlatna šansa..a tek sam načeo svoj krug
moj mali verni Sancho Pansa..moja ljubavnica..
saborac..i moj najbolji drug..
oni ne pričaju o njoj..a ja se ne raspitkivan...
ukrstim plitru i noć..i tu i tamo za tak krst se prikivam..već me i Dunav pretiče..moja me senka spotiče..al ništa me se ne tiče..
i malo šta me pomera i dotiče
sem, možda nje?
kad đavo precepi špil..
sve krene naopako, i svale se vanglice, zadrema kum,
i nešto nisu ovo "london štanglice"
ko kadgod u doba olovna?
pogrešno ukljopljen stil..
kinesko posuđe, salvete heklane,
model iz izloga a cipele od preklane
no. rizling sve to paravan
već me i Dunav pretiče.već me senka spotiče..
ništa me se ne tiče..ništa me ne dotiče..
uskoro će Bogojavljanje..pa rekoh da se podsetimo...
peku se kesteni, lome se pogače, a venci smokava i praporci se pokače..
u prednjoj sobi moga baće...to je već navike moć
bez naslova poziva, društvo se sastalo pod istom ikonom
za crnim švopskim astalom što pamti svadbe i daće
redak sam gost u staro kraju...
al znam šta misle, i u snu...
i oni mene kanda znaju..jer čak ni
pripiti ..ni da mi pomenu nju...čudna je zverčica strast...
od one ljubavi, zbog glupe svađice...
u buri ćutanja potonule su lađice
i minu na kraju solda?
dal grom odabira hrast?
ili se to hrast munjama nametne?
za to baš neman reči bog zna kako pametne...
to ti je ta sudbina, valda?
bila je moja zlatna šansa..a tek sam načeo svoj krug
moj mali verni Sancho Pansa..moja ljubavnica..
saborac..i moj najbolji drug..
oni ne pričaju o njoj..a ja se ne raspitkivan...
ukrstim plitru i noć..i tu i tamo za tak krst se prikivam..već me i Dunav pretiče..moja me senka spotiče..al ništa me se ne tiče..
i malo šta me pomera i dotiče
sem, možda nje?
kad đavo precepi špil..
sve krene naopako, i svale se vanglice, zadrema kum,
i nešto nisu ovo "london štanglice"
ko kadgod u doba olovna?
pogrešno ukljopljen stil..
kinesko posuđe, salvete heklane,
model iz izloga a cipele od preklane
no. rizling sve to paravan
već me i Dunav pretiče.već me senka spotiče..
ništa me se ne tiče..ništa me ne dotiče..
uskoro će Bogojavljanje..pa rekoh da se podsetimo...
-
shank
- Postovi: 178
- Pridružen/a: 03 lis 2006 17:56
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Lokacija: ...ispod Sljemena...
- Kontakt:
I Love You... I'll Kill You
I see love, I can see passion
I feel danger, I feel obsession
Don't play games with the ones who love you
Cause I hear a voice who says:
I love you... I'll kill you...
Loneliness, I feel loneliness in my room...
Look into the mirror of your soul
Love and hate are one in all
Sacrifice turns to revenge and believe me
You'll see the face who'll say:
I love you... I'll kill you...
But I'll love you forever
I see love, I can see passion
I feel danger, I feel obsession
Don't play games with the ones who love you
Cause I hear a voice who says:
I love you... I'll kill you...
Loneliness, I feel loneliness in my room...
Look into the mirror of your soul
Love and hate are one in all
Sacrifice turns to revenge and believe me
You'll see the face who'll say:
I love you... I'll kill you...
But I'll love you forever
Jebe mi se....baš....
-
shank
- Postovi: 178
- Pridružen/a: 03 lis 2006 17:56
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Lokacija: ...ispod Sljemena...
- Kontakt:
Gravity of Love
Turn around and smell what you don't see
Close your eyes ... it is so clear
Here's the mirror, behind there is a screen
On both ways you can get in
Don't think twice before you listen to your heart
Follow the trace for a new start
What you need and everything you'll feel
Is just a question of the deal
In the eye of storm you'll see a lonely dove
The experience of survival is the key
To the gravity of love
Try to think about it ...
That's the chance to live your life and discover
What it is, what's the gravity of love
Look around just people, can you hear their voice
Find the one who'll guide you to the limits of your choice
But if you're in the eye of storm
Just think of the lonely dove
The experience of survival is the key
To the gravity of love.
Turn around and smell what you don't see
Close your eyes ... it is so clear
Here's the mirror, behind there is a screen
On both ways you can get in
Don't think twice before you listen to your heart
Follow the trace for a new start
What you need and everything you'll feel
Is just a question of the deal
In the eye of storm you'll see a lonely dove
The experience of survival is the key
To the gravity of love
Try to think about it ...
That's the chance to live your life and discover
What it is, what's the gravity of love
Look around just people, can you hear their voice
Find the one who'll guide you to the limits of your choice
But if you're in the eye of storm
Just think of the lonely dove
The experience of survival is the key
To the gravity of love.
Jebe mi se....baš....
-
sedma_od_devet
- Postovi: 111
- Pridružen/a: 12 svi 2006 21:03
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Lokacija: na obali najzelenije rijeke
OBIČNA PJESMA
Sve je neobično ako te volim,
vrtuljak što se okreće igračke i djeca.
Veče koje silazi spava u mojoj duši.
Znam, veče koje silazi, stepenice, vjetar,
sve same obične stvari što se ne mogu ponoviti,
jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavljaš u meni.
Sve je neobično ako te volim:
more skida i svlači svoje plašljivo tijelo,
zatvorenih očiju i vlažno od poljubaca.
Ja više nisam isti, slušajuć' glas
na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kiša
mijenjam te u sebi. Samo ruže što tonu.
Tjeskoba, obična pjesma, plači ponovo
dok svoje teške vjeđe zaboravljaš u snu
poput marame na licu koje bdije.
Sve je neobično ako te volim,
ako te volim. Zagledana u nebo
ti postojiš kao svjetlo pregaženo u tmini.
Zvonimir Golob
Sve je neobično ako te volim,
vrtuljak što se okreće igračke i djeca.
Veče koje silazi spava u mojoj duši.
Znam, veče koje silazi, stepenice, vjetar,
sve same obične stvari što se ne mogu ponoviti,
jer smrt se ne ponavlja, ni ti se ne ponavljaš u meni.
Sve je neobično ako te volim:
more skida i svlači svoje plašljivo tijelo,
zatvorenih očiju i vlažno od poljubaca.
Ja više nisam isti, slušajuć' glas
na nekoj samotnoj stanici dok me obilazi kiša
mijenjam te u sebi. Samo ruže što tonu.
Tjeskoba, obična pjesma, plači ponovo
dok svoje teške vjeđe zaboravljaš u snu
poput marame na licu koje bdije.
Sve je neobično ako te volim,
ako te volim. Zagledana u nebo
ti postojiš kao svjetlo pregaženo u tmini.
Zvonimir Golob
Oblikom sam kaplja, sadržinom more.
Otkud ti da
dolaziš opet
davno ispijena
kao kakva mast
na kvrgavim rukama
nikad te dosta nije
i otkud ti da
dolaziš opet
tek poslije prve
prazne
boce bez poruke
praznog
pogleda u sjetu
praznom
čovjeku se i ukaže
nekakvo čudo
slično izdaleka tebi
i otkud ti da
dolaziš opet
nisu li navike bile moje
i kuja bez mlijeka
i ona sa njim
nikad djetetu nije
ništa osim majka
i svaka tuđa kost
u nekom mesu mom
nosi uvijek istu bol
zapričan čuvar prevaren
nijem zaplače svaki put
ako te ugleda prije nego ja
glasno mi govori
rukama maše
usta mi zatvara
psovka nije prevara
i otkud ti da
dolaziš opet
bez note iz zaborava
moja se pjesma čuje
samo zbog muka tvog.
dolaziš opet
davno ispijena
kao kakva mast
na kvrgavim rukama
nikad te dosta nije
i otkud ti da
dolaziš opet
tek poslije prve
prazne
boce bez poruke
praznog
pogleda u sjetu
praznom
čovjeku se i ukaže
nekakvo čudo
slično izdaleka tebi
i otkud ti da
dolaziš opet
nisu li navike bile moje
i kuja bez mlijeka
i ona sa njim
nikad djetetu nije
ništa osim majka
i svaka tuđa kost
u nekom mesu mom
nosi uvijek istu bol
zapričan čuvar prevaren
nijem zaplače svaki put
ako te ugleda prije nego ja
glasno mi govori
rukama maše
usta mi zatvara
psovka nije prevara
i otkud ti da
dolaziš opet
bez note iz zaborava
moja se pjesma čuje
samo zbog muka tvog.
Šumama smo širili plač
tražeći gljive mudrosti
lomeći se kao i grane suhe
pucketajući pod vatrom škrtom.
Umorima umorni umarali smo tijela
savijeni kao žalosne vrbe
korjenje sam svoje hranio u tebi
generacije premještao pokretom bluda.
Duboko sam koračao u tebi
izazivajući strahove strahom
tražeći tragove prošlih ratova
porazi tvoji vikali su na mene.
Zastave ti palio nisam
nisam ti dirao himne
pjesme su otišle prve.
Ritmove dalekih bubnjeva
živjeli smo sekundama
gladni kao i psi jutrom
grizli smo tijela
grizli smo svoje kore
lomeći samo grane suhe
vatrama škrtim,prolaznim
stabla smo oborena bili mi
šuma je šutjela poslije nas.
tražeći gljive mudrosti
lomeći se kao i grane suhe
pucketajući pod vatrom škrtom.
Umorima umorni umarali smo tijela
savijeni kao žalosne vrbe
korjenje sam svoje hranio u tebi
generacije premještao pokretom bluda.
Duboko sam koračao u tebi
izazivajući strahove strahom
tražeći tragove prošlih ratova
porazi tvoji vikali su na mene.
Zastave ti palio nisam
nisam ti dirao himne
pjesme su otišle prve.
Ritmove dalekih bubnjeva
živjeli smo sekundama
gladni kao i psi jutrom
grizli smo tijela
grizli smo svoje kore
lomeći samo grane suhe
vatrama škrtim,prolaznim
stabla smo oborena bili mi
šuma je šutjela poslije nas.
Remorker
Dolaze snegovi, ne vredi, sve vise i vise mi smetaju studeni
U kosu me nezno, k'o sedefnu snalicu udeni
To mi treba, moj mali zaklon ispod neba
Otkaci slepove, nanisani jutro i pusti tu ladju da klizi
Pronasli su Ameri sifru za to, take it easy
Lutko lepa, zrela se breskva nebom cepa
Spusti svetla, oduzmi gas, smesnih stvari se bojimo
Mislis da neko pita za nas, kao da ne postojimo
Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde k'o dudove
I polako nasuci brod na te plisane sprudove
I sanjaj
Odlaze selice, leprsaju malena jedra po nebeskoj pucini
Taj odlazak gusaka uvek me starijim ucini
Put do raja, o, zar je uzvodno do kraja
Spusti svetla, oduzmi gas, smesnih stvari se bojimo
Mislis da neko pita za nas, kao da ne postojimo
Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde k'o dudove
I polako nasuci brod na te plisane sprudove
I sanjaj
Dolaze snegovi, ne vredi, sve vise i vise mi smetaju studeni
U kosu me nezno, k'o sedefnu snalicu udeni
To mi treba, moj mali zaklon ispod neba
Otkaci slepove, nanisani jutro i pusti tu ladju da klizi
Pronasli su Ameri sifru za to, take it easy
Lutko lepa, zrela se breskva nebom cepa
Spusti svetla, oduzmi gas, smesnih stvari se bojimo
Mislis da neko pita za nas, kao da ne postojimo
Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde k'o dudove
I polako nasuci brod na te plisane sprudove
I sanjaj
Odlaze selice, leprsaju malena jedra po nebeskoj pucini
Taj odlazak gusaka uvek me starijim ucini
Put do raja, o, zar je uzvodno do kraja
Spusti svetla, oduzmi gas, smesnih stvari se bojimo
Mislis da neko pita za nas, kao da ne postojimo
Stavi misli u prazan hod, stresi zvezde k'o dudove
I polako nasuci brod na te plisane sprudove
I sanjaj
-
Zbela Lokwa
- Postovi: 848
- Pridružen/a: 08 lip 2006 09:28
Dvije duse
previse sam gresan
da bi bistrom vodom ruke umio
da sakrio bih lice
pred tvojim okom sto me bodrilo
i mislit cu na tebe
onda kad mi svane sudnji dan
i mislit cu na ljubav
koje nikad nisam bio dostojan
nisam bio dostojan ...
ni ove dvije duse
sto nam je Bog povjerio, povjerio
mjesto da se ljube
ja sam i to iznevjerio
i izdao sam te
i izdala si me
i bolje nismo mi zasluzili
ni ove dvije duse
sto nam je Bog povjerio
i koliko sam blesav
toliko sam spreman gubiti
nauci se od mene
to sto nikad ne smijes postati
jer previse sam gresan
i onda kad mi svane sudnji dan
ja mislit cu na ljubav
koje nikad nisam bio dostojan
nisam bio dostojan...
previse sam gresan
da bi bistrom vodom ruke umio
da sakrio bih lice
pred tvojim okom sto me bodrilo
i mislit cu na tebe
onda kad mi svane sudnji dan
i mislit cu na ljubav
koje nikad nisam bio dostojan
nisam bio dostojan ...
ni ove dvije duse
sto nam je Bog povjerio, povjerio
mjesto da se ljube
ja sam i to iznevjerio
i izdao sam te
i izdala si me
i bolje nismo mi zasluzili
ni ove dvije duse
sto nam je Bog povjerio
i koliko sam blesav
toliko sam spreman gubiti
nauci se od mene
to sto nikad ne smijes postati
jer previse sam gresan
i onda kad mi svane sudnji dan
ja mislit cu na ljubav
koje nikad nisam bio dostojan
nisam bio dostojan...
-
sumrak_zivota
- Postovi: 1183
- Pridružen/a: 08 srp 2006 23:52
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Lokacija: u mislima
-
lola
- Postovi: 2210
- Pridružen/a: 06 sij 2007 16:48
- Spol/rod: žensko
- Ja sam: lezbijka
- Lokacija: tu i tamo
Da je pustit srcu na volju
sad bi s tobon grija postelju,
ne bi sam morem plovija
i od tebe ne bi se odvojia.
Bogu se ja pomoliti
da me kapjon sriće poškropi
snagu da viron ispuni
da ovu dušu ne bi vrga u more
ča bez tebe više živit ne može.
I ćutin se lipo kada pomislim
da postelju svoju s tobom dilim,
a znan da more me miljama dili od tebe
i ćutin se boje kad mi uploviš u san
galeba zoven tvojin imenon.
Jer znan da čeka me daleko
jedno srce veliko.
eto ga gia da ti srce bude na mjestu...
sad bi s tobon grija postelju,
ne bi sam morem plovija
i od tebe ne bi se odvojia.
Bogu se ja pomoliti
da me kapjon sriće poškropi
snagu da viron ispuni
da ovu dušu ne bi vrga u more
ča bez tebe više živit ne može.
I ćutin se lipo kada pomislim
da postelju svoju s tobom dilim,
a znan da more me miljama dili od tebe
i ćutin se boje kad mi uploviš u san
galeba zoven tvojin imenon.
Jer znan da čeka me daleko
jedno srce veliko.
eto ga gia da ti srce bude na mjestu...