^Da, mislim da je razlika u divljenju. Kad se uspoređuješ s nekim kome se na neki način diviš, prepoznaješ te vrijednosti kojima se diviš kao svoje i gledaš, bar mi se čini sad, širu sliku osobe..ne diviš se parcijalnim stvarima (faksu koji je netko završio, prosjeku ocjena koje je imao) već finalnom rezultatu i karakternim osobinama. Dok kod uspoređivanja, nema divljenja, al nema ni te šire slike, više je stvar parcijalnih, konkretnih usporedbi koje nikad nećeš iskopirati dobro.
..
Pada mi na pamet misao da se nalazimo u generaciji bez ideala. Kad gledam 80, 70, 60.. uvijek je postajala ta neka nada u idealističniju budućnost za čovječanstvo, nekakav kolektivni optimizam bilo oko istraživanja svemira, bilo kroz razvoj tehnologije i znanosti u koje smo smještali rješenje svih problema. To se super vidjelo kroz umjetnost, 80e su bile lepršave i lude, ranije generacije hipijevske, mir i cvijeće (i lsd:D).
Ova generacija? Kao da je od sveg odustala, sve smo probali, ništa nas nije spasilo

, a jedino što se kolektivno, među masama, primjećuje jest ogromna tenzija, frustracija i mržnja prema drugoj strani..tko god ta strana bila. Pitam se jel takav društveni puls bio primjetan i prije svjetskih ratova.
“She's hot. I trust her.”
Hansel