Malo imamo bliskih ljudi, ali ako su nam po cefu, pa to je jebena sreca. Danas me nije na poslu bilo, zove me frend/kolega, pricamo kako je kome dan prosao, nakon sat vremena kazem ajmo vrijeme je za odmor i spavanac, kaze on ajde, lijepo te za cut, za dozivit i pricat s tobom, odmah mi dan ljepsi. Pa si mislim, svi bi trebali tak pricati jedni s drugima. Ok, ne stalno, treba bit i ups i downs, ali svako toliko se svakog treba emotivno pomazit. Svako toliko da se probudi taj neki kul osjecaj. Pa aj sad, pomazite me malo i vi tu na crolu, ja cu neki drugi put

P.s. nisam u pmsu
