Pogledajte predavanje o heteropatrijarhatu i (auto)homofobiji
Dugogodišnji suradnik portala CroL.hr Gordan Duhaček održao je krajem prošle godine predavanje pod nazivom “Heteropatrijarhat i (auto)homofobija” u Društveno-kulturnom centru Sarajevo.
Dugogodišnji suradnik portala CroL.hr Gordan Duhaček održao je krajem prošle godine predavanje pod nazivom “Heteropatrijarhat i (auto)homofobija” u Društveno-kulturnom centru Sarajevo.
“Moje ime je Gordan, imam 43 godine i patim od internalizirane homofobije.” Tako zamišljam svoju prvu rečenicu na okupljanju imaginarne grupe podrške ljudima koje muči internalizirana homofobija.
Ovim tekstom grizem kiselu jabuku, no izrazito mi je bitno ukazati na reš pečenu internaliziranu homofobiju out and proud homića koji uporno pokušava uzeti kruh iz usta vlastitoj gej zajednici.
Mađarska mu vlada zahvaljuje na doprinosu u posljednjih trideset godina, ali ga se isto tako odriče zato što je uhvaćen prilikom zadovoljavanja svojih seksualnih potreba u “zabranjenom” društvu.
Dogodilo vam se da šećete s partnerom držeći se za ruke, a bakica preko puta križa se s gađenjem i ne može gledati prizor od užasa. Vršnjaci u školi te zlostavljaju jer nisi poput njih, govore ti da si “tetkica”, zatim te i fizički napadnu. Vi i partnerica ste pomislile kako je vaša ljubav toliko velika da u njoj može sretno rasti dijete, dok uz klicanje susjeda i prijatelja gore transparenti o dvije mame.
Rijetko kad se u hrvatskim mainstream medijima može pročitati članak koji zorno upozorava na opasne, uništavajuće posljedice dugoročnog života u ormaru i izostanka oslobađanja od autohomofobije kao što to čini tekst objavljen na portalu Jutarnjeg lista u srijedu, 18. svibnja. Napisao ga je novinar Luka Benčić, opremljen je naslovom “Žrtvi koju su ucjenjivali snimkama gay seksa moraju vratiti 126.000 eura” i zapravo uopće direktno ne tematizira tematiku autohomofobije i života u ormaru, jer je pisan iz naglašeno neosviještene heteroseksualne perspektive.
Prva stvar koju svijet nauči pedera jest da on ne postoji. To je prva velika, sveobuhvatna laž koja se širi po rođenju svake gej osobe na svijetu, praktično u samom trenutku izlaska iz majčine utrobe je svakom pederu i lezbijki poručeno da je on(a) strejt. Iako se, doslovno milenijima, rađaju ljudi koji očito nisu heteroseksualni, jer vole i žude za osobama istog spola, a ne različitog, i danas živimo u svijetu u kojem se – posve pogrešno i unatoč ogromnoj količini dokaza koji takav stav ne samo pobijaju, nego ga razotkrivaju kao ugnjetavački – podrazumijeva da će svaka tek rođena
U vrijeme pred referendum o ustavnoj definiciji braka kao isključive zajednice muškarca i žene na zagrebačkoj LGBT sceni krenule su kružiti glasine o tome kako se među istaknutim članovima tada tek građanske inicijative “U ime obitelji” nalaze i homoseksualci. Takve priče, doduše, kruže i o raznim javnim ličnostima, te su u slučaju nekih vjerojatno istina, a u slučaju drugih vjerojatno nisu.
Australska psihologinja Vivienne Cass je 1979. godine objavila stručni rad pod naslovom Homosexual identity formation: A theoretical model, koji se u međuvremenu smatra jednim od fundamentalnih u području seksualne orijentacije i identiteta. Cass je, potkrijepljena empirijskim istraživanjem (u kojem je, doduše, obradila samo bijele gej muškarce i žene iz srednje i više klase), opisala šest faza kroz koje prolaze homoseksualne osobe od trenutka kad po prvi put posumnjaju u to da se ne uklapaju u općezadanu heteronormativnost, pa sve dok nisu potpuno emancipirani i slobodni pojedinci, koji su uspješno svoj (homo)seksualni identitet integrirali s ostalim identitetima u cjelovito ja.