Danas 90-godišnji američki veteran Drugog svjetskog rata, Hector Black, kaže kako je za “izlazak iz ormara” čekao sve do svoje 70-te godine života, te otkriva detalje života punog unutarnje borbe i prikrivanja. Kaže kako mu je to što je gej pomoglo shvatiti što znači biti drugačiji.
Deseci lezbijki, gejeva, biseksualnih i trans* Židova, koji se deklariraju kao vjernici, odlučili su na internetu objaviti svoja imena, fotografije i otkriti seksualnu orijentaciju u prvoj kampanji takve vrste. Za neke od njih to je ujedno i njihov prvi javni “izlazak iz ormara”. Sve s ciljem pomoći mladim LGBT osobama.
Prva stvar koju svijet nauči pedera jest da on ne postoji. To je prva velika, sveobuhvatna laž koja se širi po rođenju svake gej osobe na svijetu, praktično u samom trenutku izlaska iz majčine utrobe je svakom pederu i lezbijki poručeno da je on(a) strejt. Iako se, doslovno milenijima, rađaju ljudi koji očito nisu heteroseksualni, jer vole i žude za osobama istog spola, a ne različitog, i danas živimo u svijetu u kojem se – posve pogrešno i unatoč ogromnoj količini dokaza koji takav stav ne samo pobijaju, nego ga razotkrivaju kao ugnjetavački – podrazumijeva da će svaka tek rođena
Zanimljivu kolumnu o tome zašto svaki put kad se priča o autanju uz to idu i popratne analize napisala je Irena Omazić za portal lgbt.ba, a u njoj postavlja i pitanje zašto se pravi tolika razlika u percepciji razgovora o ljubavnom životu i partnerima LGBT osoba s jedne strane i heteroseksualnih osoba s druge strane?
Trans* muškarac Liam, koji dolazi iz jednog malog grada u Bosni i Hercegovini, a trenutno živi i studira u Sarajevu, opisao je svoja iskustva u procesu autanja.
Sve više korisnika Facebooka s područja SAD-a koristi tu društvenu mrežu za autanje, pokazuju rezultati jučer objavljenog istraživanja u kojemu se ističe kako je “broj osoba koje se dnevno autaju na Facebooku triput veći nego li prije godinu dana”.
Queer2queer je program psihološke podrške čiji su ciljevi povezivanje, druženje i osnaživanje mladih LGBTIQ osoba, a provodi se već pet godina. Ove nedjelje, 11. listopada, na sam Coming Out Day, razgovarat će se na temu “Boje autanja”, a o dosadašnjem radu i iskustvima popričale smo s jednom od voditeljica programa, psihologinjom Marinom Milković.
Autati se na poslu ili ne? Pitanje je koje zasigurno još uvijek muči neke od vas, a kako bismo vam (barem malo) olakšali (i) tu životnu dvojbu donosimo životna iskustva naših čitateljica i čitatelja, svi u dobi ispod 30 godina, koji su nam se drage volje odazvali na poziv za sudjelovanjem u ovoj temi, na čemu im se i ovim putem još jednom zahvaljujemo. Jer, najbolje priče su ipak one iz osobnih iskustava.
Jedna od faza autanja koju svi prolazimo jest autanje kolegama na poslu, fakultetu, u školi. U profesionalnom okruženju. Koje je, često, za nas potpuno drugi svijet od onog privatnog. Nekako je prirodno da proces autanja kreće od nama bliskih osoba. Logično, jer tome prethodi otkrivanje, shvaćanje i prihvaćanje sebe. Potonje je velika stvar i logično je da to želimo podijeliti s bliskim osobama. U pravilu su to roditelji i prijatelji. Ono što se u toj fazi autanja javlja kao glavni strah jest da će nas ljudi koje volimo odbaciti.
Marko i Karlo su 30-godišnjaci koji su već šest godina u vezi. Posljednje dvije godine žive zajedno u unajmljenom stanu u Španskom. Zajedno su, na leasing, kupili Daciu s klimom. Svi oko njih, koje poznaju imalo duže, znaju da su pederi. I znaju da su pederi zajedno. Prijatelji, roditelji, poznanici, susjedi. Čak i ona baba s drugog kata, s iritantnom lajavom čivavom.
